ZAHVALJUĆI RYANAIRU, LONDON NAM JE U SUSJEDSTVU...
Uoči mog trećeg posjeta britanskoj metropoli, ovaj put zrakoplovnom linijom Osijek - London via zaobilazni pravac Bobota - Ćelija - Klisa, redakcijski kolega s nešto većim brojem “nastupa” u Londonu rekao mi je kako mu je svaki put najveća dosada bila “glumiti” vodiča nekomu tko je prvi put u Londonu.
Dosada je, naime, iznova obilaziti sve znamenitosti poput Traffalgar Squarea, Picadillyja, Big Bena, Westministerske opatije, Buckinghamske palača, slavnog Tower Bridgea... jer sve se normalnim hodom, čak i u milijunskom gradu, obiđe za otprilike sat vremena. “Bolje bi mi bilo da sam u to vrijeme sjedio u pubu i pio pivo”, rekao mi je kolega, u čije primjedbe ni sam nisam imao razloga sumnjati.
No, kako god bilo, eto i mene ponovo u Londonu, srećom privatno, i nisam nikomu osim supruzi bio vodič i dosađivao se na taj način. Krenimo onda redom - prvo od nečeg što pomaže okrjepi umornog tijela i duha...
OLIMPIJADA JE PROŠLOST
Dakle, ako su pubovi i pivo jedina londonska konstanta, sam grad se i te kako mijenja. Svakim novim posjetom otkrije se nešto novo. London manje od dvije godine poslije posljednjeg posjeta definitivno nije više isti. Ne samo zato što su tada trajale Olimpijske igre pa Tower Bridge, kao u vrijeme OI, više ne krase olimpijski krugovi, a tzv. rush hours ovaj put se ne događa prema željezničkoj postaji Stratford i Olimpijskom parku. Dvije godine poslije Olimpijski park nosi naziv Queen Elizabeth park i u vjetrovito svibanjsko popodne, s povremenim sunčanim i kišovitim razdobljima, djeluje otužno prazno. Za razliku od toga ljeta 2012., glasovita Basketball arena više ne postoji, kao ni montažni bazen u kojem su hrvatski vaterpolisti osvojili zlato. Olimpijski stadion još nije dobio vlasnika, tek će 2016. godine postati dom West Ham Uniteda. I većina ostalih, tada olimpijskih borilišta dobila je nove namjene ili je vratila svoje prvobitne poput stadiona za odbojku na pijesku, koji se nalazio u St. James parku u blizini Traffalgar Squarea, a sad je ponovo postao Horse Guards Parade, ma što to značilo. Dvije godine poslije ni Luka Modrić više ne stanuje u Londonu. Kraljevska obitelj povećala je članstvo. Unatoč nekim pokušajima, ni jedan Hrvat ili Hrvatica još nisu postali dio kraljevske obitelji. No, zato je jedna Hrvatica osvojila West End - plakati sa slikom Zrinke Cvitešić i Arthura Darvillea, glumačkog para u nagrađivanoj predstavi “Once”, oblijepljeni su po londonskim metropostajama.
- Platiti 19,5 funti za ovako odličnu predstavu smatram kriminalom - rekla nam je prodavateljica jeftinih ulaznica za kazališta u West Endu, na samom Leicester Squareu. I, doista, ulaznica za “Once”, o kojoj je kazališni kritičar u The Timesu napisao da “ako se ne svidi Londonu, taj će grad smatrati okrutnim”, stoji mnogo manje od bilo kojeg mjuzikla na West Endu poput “We Will Rock You”, “Thriller”, “Bodyguard” ili “Les Miserables”.
Premda treba reći i to da tko se sada odluči gledati Cvitešićku na daskama West Enda, taj je već dobrano zakasnio jer su predstave odavno unaprijed rasprodane. Inače, Zrinka nakon West Enda kreće u osvajanje i newyorškog Broadwaya. Što će na to kazati Niko Kranjčar, vidjet ćemo i čuti.
Inače, jeftinije karte su zbog lošijih sjedala (to u pravilu znači kako će netko sjesti ispred tebe) i zbog toga što jedna dnevna predstava igra u popodnevnoj matineji u 14.30 (večernja je naravno skuplja). Mjuzikl “Once” igra u nekonvencionalnom Phoenix kazalištu, u blizini znamenitog Charing Crossa. Tijekom predstave, kao u kinima, dopušteno je jedenje grickalica i ispijanje piva, a posebna atrakcija je kada uoči predstave možeš naručiti i popiti pivo na šanku na samoj pozornici. Ubrzo ti se pridruži i dio ansambla predstave pa publika zapravo postane dio samog showa. Sama predstava vrijedi puno više od potrošenih 19,5 funti plus pivo i kikiriki. Puno više i od osam nagrada “Tony”, koliko je dobila. No, to je osobni dojam nekoga tko je uoči Londona ipak prvo “googlao” tko taj vikend igra od londonskih nogometnih klubova negoli što to trenutno igra na West Endu.
ZRINKA PA NIKO
Međutim, svibanj i lipanj, mjeseci kada su se po akcijskim cijena povratne aviokarte iz Klise prema aerodromu Stansted mogle naći i za manje od 40 eura, ipak su izvan nogometne sezone, napose one premijerligaške. Bude li, pak, zrakoplov na toj liniji vozio i za vrijeme trajanja Premijer lige, računajte kako će vas ulaznica za Arsenal, Chelsea, Tottenham, čak i za West Ham (do 2016. igrat će na Upton parku, gdje je Osijek igrao Kup kupova!) stajati puno puno više negoli ulaznica za neko od kazališta na West Endu. Tek nešto jeftinije ćete proći ako počnete razmišljati o odlasku na utakmicu Championship League (drugi rang natjecanja) gdje igra pet londonskih klubova (toliko ih je i u Premier ligi). Istina, nećete vidjeti uživo na djelu neke od najvećih nogometnih zvijezda, ali zato beskompromisnog engleskog nogometa i prave nogometne atmosfere možete se nauživati na utakmicama primjerice Qeens Park Rangersa (QPR) Nike Kranjčara (njegovo spominjanje nakon Zrinke Cvitešić nije slučajno!) ili još bolje Milwalla, čija je navijačka ludnica na utakmicama nadaleko poznata.
- Atmosfera na Milwallovom stadionu New Den naprosto je naelektrizirana - napisao je Ian Holloway, kolumnist Sunday Mirrora i menadžer kluba, za kojeg je otac braće Trotter u sjajnoj seriji “Mućke” tvrdio kako će jednoga dana osvojiti FA cup. Najbliži tome bili su 2004. godine, kada su igrali finale.
Nogomet i odlazak na utakmicu može biti samo jedan valjan razlog novog posjeta Londonu. Svaki put otkriti nešto novo. Ovaj put osim brojnih pubova i nekoliko meni dosad nepoznatih piva, otkriveni su subotnji Borough market te nedjeljna Brick Lane tržnica, a prvi put sam poput petog “beatlesa” prešao preko znamenitog pješačkog prijelaza na Abbey Roadu. Ostaje mi također želja popiti i koju pintu piva u peckhamskoj “Kobiljoj glavi”. Možda već u ovo vrijeme sljedeće godine.
Zato, uzimajući u obzir mogućnosti, uvođenje redovite zračne linije RyanAira Osijek - London - Osijek, nešto je najbolje, bar što se prometnih veza tiče, što se gradu na Dravi dogodilo posljednijih godina. London je sad bliže nego Zagreb, a sudeći prema hrvatskim željeznicama, mogao bi biti bliži i od recimo Slavonskog Broda, ako HŽ nastavi ukidanje pruga...
Krešimir LACKOVIĆ
DNEVNE SENZACIJE
Slavonski kulen pokraj kazališta
Kamo otići po danu? Subotom prijepodne na Portobello Road, glasovitu četvrt Nothing Hill, koju su proslavili Hugh Grant i Julia Roberts ili na Borough market uz samu Temzu, pokraj Shakespeareova kazališta Globe, gdje prodaju čak i hrvatske proizvode pa imate slavonski kulen po 55 funti kilogram. Nedjeljom možete na Brick Lane (pokraj stanice Liverpool Street), a subotom i nedjeljom na Camden market. London obiluje takvim tržnicama s mjestima gdje se mogu najeftinije kupiti londonski suveniri, ali i dosta povoljno kušati jela sa svih strana svijeta. Inače, tko dolazi u shopping zbog modnih marki, odlazak u Oxford Street je čisto gubljenje vremena. U shopping centrima poput golemog Westfielda, izgrađenog pokraj Olimpijskog parka prije samih Igara, nalaze se trgovine sa svim poznatim brandovima. Samo nek vam je novčanik pun.
NOĆNE SENZACIJE
U najstarijem pubu divljaju metalci
Legandarni Soho (nekoliko stotina metara od Piccadillyja ili Leicester Squarea) noćna je turistička atrakcija opjevana i od Poguesa, zbog čega vrijedi i u toj četvrti popiti pivo. Inače, u Sohou je priličan broj gay barova. Kako ih prepoznati? Vrlo lako, kada se bar zove Madame JoJo ili kada s ulice čuješ kako mladići unutra na karaoke pjevaju pjesme grupe Abba! Camden, osim što je zanimljiv po danu, jednako je zanimljiv i po noći. Nezaobilazan je World's end pub, koji se hvali kako je najstariji i najveći pub na svijetu. Jedino što za moj ukus trešti prebučna glazba, neki žestoki punk i death-metal, kao stvoreni za urednika Magazina. Naravno da zanimljivih mjesta ima gotovo u svim dijelovima Londona. Primjerice, u četvrti Dalston (stanica Dalston Kinsland, za vrijeme Olimpijskih igara nazvana je po Ivanu Baliću!) u istočnom Londonu sjajan je Passing clouds club, gdje se mogu čuti afroritmovi, ali i jazz, funk, reggae... Proteklih dana tamo je nastupao band iz Malija, pa je Osječanin koji više od deset godina živi u Londonu dobio ideju - 31. svibnja, kada će Hrvatska ugostiti Mali, dovesti taj band u Osijek. Na žalost, to se neće dogoditi. Možda neki drugi put...
SVE OVISI O LOVI
Do Londona jeftino, u Londonu skupo
Povratna aviokarta po akcijskoj cijeni stajala je 40 eura. Jeftinije od toga teško ćete proći. Na stranici airbnb.com možete pronaći i povoljne sobe. Gledajte kakve preporuke imaju sobe i domaćini, pa tražite smještaj sa što boljom povezanosti (po mogućnosti u prvoj ili drugoj zoni). To će vas stajati dodatnih 100 do 150 eura za tri noći. Za prijevoz od Stansted aerodroma do grada (Stratforda) preporučujemo Terravision autobuse za oko šest funti u jednom smijeru. Za vožnju po gradu obvezno uzmite oyster, nešto slično londonskoj “butri”. Za tri dana dovoljno je napuniti ga s 25 funti, a ako ne iskoristite sve do kraja, na odlasku je moguć povratak nepotrošenog na račun. Za nepuna četiri dana boravka morate nešto i pojesti i popiti. McDonaldsa i pizza vam je već preko glave. Zato u svim marketima (Camden, Brick Lane, Borough...) možete povoljno, za otprilike šest funti, jesti hranu iz svih krajeva svijeta. A ako imate strpljenja, na kraju dana, prije zatvaranja, oko osam sati, kreće happy hour, kada se sva hrana prodaje u pola cijene. Pinta piva je otprilike četiri funte. Kava dvije, boca vode nešto manje od dvije funte. Sladoled 2,8 funti. Pa tko ima love, neka izvoli birati.
Olimpijski park sada nosi naziv Queen Elizabeth park i u vjetrovito svibanjsko popodne djeluje otužno prazno...
Glasovita Basketball arena više ne postoji, kao ni montažni bazen u kojem su hrvatski vaterpolisti osvojili zlato...
Plakati sa slikom Zrinke Cvitešić i Arthura Darvillea, glumačkog para u predstavi “Once”, krase zidove po londonskim metropostajama...