Kao da sam u nekom košmaru i možda još uvijek nisam svjestan u kakvoj smo situaciji. Još do prije par dana točio sam gorivo u traktor, planirao sjetvu, brinuo se o pšenici i soji, planirao žetvu...

- A danas odjeću koju sam dobio kako bismo imali uopće što obući spremam u prtljažnik auta i razmišljam gdje sam i što mi se to događa - priča nam Boris Nikolić iz Gunje, poljoprivredni proizvođač kojemu su mutne vode Save praktički uništile sve ono što je godinama stvarao, kako on, tako i oni prije njega.

Sa suprugom i troje djece te majkom Boris je smješten u Otoku. Gunju i ono što je od tog najvećeg slavonskog sela ostalo gleda na televiziji. A osim potopljene kuće sa svom imovinom, jer dom su napustili samo s najnužnijim stvarima u dvije vrećice, Nikolićima je ostalo pod vodom stotinu jutara zemlje koja je njegovoj obitelji glavni izvor egzistencije. Pod vodom je ostao traktor i svi priključni uređaji, ali i 300 pilića, 20 prasaca, pet velikih svinja, suprasna krmača, june... Pod vodom su i mlinovi, čekićar, različiti alati neophodni jednom poljoprivrednom domaćinstvu, a Nikolićevo nije bilo siromašno, jer poljoprivredom se bavio još Borisov djed.

- Imao sam posijanih 50 jutara soje, 12 jutara pšenice, pet jutara ječma i dva jutra zobi, u što smo uložili oko 200 tisuća kuna, uglavnom se zadužujući kod organizatora proizvodnje na našem području. Ostatak zemlje bio je pripremljen za sjetvu. A sada se, evo, ne moram brinuti za sjetvu, a ni za žetvu - priča nam gorko se šaleći Boris, naglašavajući golem opseg ukupnih šteta na tisućama hektara usjeva i potopljenim selima.

Napominje Nikolić kako on nije jedini i kako su pojedinci iz Gunje izgubili i znatno više od njega.

- Susjedu je u vodi ostala zarobljena čitava farma s 50 krava. Ni krov joj se ne vidi iz vode. Ljudima su ostali novi, skupi traktori, čija će elektronika u vodi biti vjerojatno uništena - priča.

Drži da bi se posebice poljoprivredni proizvođači iz poplavljenih sela, koji će pretrpjeti goleme gubitke, trebali udružiti kako bi zajedno nastupali i pokušali zaštititi svoje interese. Nikolić podsjeća na to da poljoprivrednici očekuju isplate potpora te da bi se lako moglo dogoditi da te potpore ne dobiju, odnosno da im ovrhama skinu s računa i prije nego vide bilo kakav novac. Apelira zato na državne institucije da imaju obzira prema ljudima s poplavljenih područja.

- Ako jednom ovrhu pošalju na Finu, to se više ne može zaustaviti. Novac će biti ovršen, jer sustav je nemilosrdan i ne poznaje što je to poplava - ističe.

Na upit nije li se moglo drukčije reagirati i na vrijeme na sigurnom zbrinuti životinje i mehanizaciju, Nikolić odgovara kako je to mogao samo onaj tko nije bio uključen u pripremu obrane od poplave.

- U prvom redu nitko od nas nije vjerovao da će se dogoditi ovakva tragedija, jer nas nitko nije upozorio na takvu mogućnost. A većina nas iz sela bila je praktički od četvrtka pa sve do pucanja nasipa u Rajevu Selu u subotu, angažirana na utvrđivanju pojedinih dijelova nasipa, za koje smo mi sami držali da su slabe točke. Nije tu bilo nikakvih stručnjaka iz Hrvatskih voda koji bi koordinirali naš rad. Nije bilo ni pijeska dovoljno. Sami smo ga dovozili iz svojih dvorišta. U petak su nam rekli kako dolazi vojska u pomoć, a nama u Gunji došlo je 15 vojnika koji su nam se priključili u punjenju vreća s pijeskom. Praktički smo se sami organizirali. Svaka čast našem načelniku općine Hrvoju Luciću koji je neprestano bio uz nas i koordinirao naš rad. Koristili smo svoje traktore, prikolice, strojeve... U tri noći spavali smo po dva-tri sata i mnogi ljudi padali su s nogu. Kazimir Šokčević je radeći na pumpi bio životno ugrožen... Mislim da smo mi mještani dali maksimum, a na kraju smo ipak doživjeli ovu strahotu - ispričao je Nikolić.