Ekonomska škola braća Radić Đakovo i Gimnazija A. G. Matoša, u listopadu prošle godine uključile su se u projekt BB, “Biti bolji – Be better”, koji je usmjeren na mlade i poduzetništvo.

Projekt je pokrenuo časopis Poduzetnik, a partner je đakovački Centar za razvoj i prosperitet. U sklopu tog projekta u prostorijama Ekonomske škole u Đakovu gostovao je Krešimir Mišak, hrvatski novinar, rock-glazbenik i pisac znanstvene fantastike, najpoznatiji kao urednik i voditelj HRT-ove emisije "Na rubu znanosti". Tijekom programa, kojeg je osmislio projektni tim: profesorice Marija Milanović, Spomenka Crnoja i Anamarija Gajger iz Ekonomske škole, profesor Zvonimir Bušić iz Gimnazije te moderator Ivan Pavić iz Centra za razvoj i prosperitet, Mišak je s učenicima razgovarao o temama kao što su kritičko razmišljanje, utjecaj medija na kreiranje javnog mišljenja, globalna politika i slično. Prije susreta s učenicima, Mišak je neka od svojih razmišljanja podijelio i s nama. Doznali smo tako da ne voli tamburašku glazbu, a još manje klape, da u životu nema slučajnosti, a pitanje je, zaključili smo na kraju razgovora, ima li uopće i nas.

- Nisam nikad bio na Đakovačkim vezovima, ne volim narodnu muziku. Zapravo, nije da baš ne volim, na gitari sviram različite stvari i širok repertoar, od “Suza za zagorske brege” do “Karašica teče”, ali ne volim slušati tamburaše. To nije moj žanr, svako ima neku glazbu kod koje se osjeća kao da je došao doma. Ja više volim rockabilly, iako i on nije daleko od slavonskih tamburica. Ima još jedan žanr koji mi je najdosadniji od svih: klape. Iako znam da je to hrvatsko blago - kaže Mišak, i dodaje kako je teško reći da se bavi ili da se ikada bavio znanošću.

- I emisija se zove “Na rubu znanosti”. Bavio sam se u obrazovnom programu obrazovanjem i dječjim emisijama, pisao sam za popularne časopise Drvo Znanja, Modra Lasta, međutim to je bio niz sinkroniciteta koji me tu vodio. Tek kad pogledaš unatrag u retrospektivi ti možeš vidjeti kako su se razne nepovezane stvari sa svrhom i namjerom vezale, a za koju ti nisi znao. To je u svakom životu tako, ne samo u mom - rekao je Mišak.

- Nikad baš nisam imao velikih afiniteta prema televiziji, niz bizarnih slučajnosti doveo me tu gdje jesam. Kako sam svirao, televizija je za mene bila simbol za Dnevnik, neku politiku, što je bilo s jedne strane dosadno, s druge i antipatično. To dokazuje kako smo robovi predrasuda, jer na kraju televizija uopće nije to, a pogotovo ne ljudi koji tamo rade. Onda se opet dogodio niz sinkroniciteta koji uvijek idu na isti način – kad trebaš negdje ići, nećemo ulaziti u to jesi li to odlučio ti, ili onaj drugi ti, onda odjednom se vrata kojim si putem htio ići, zatvaraju, a neka se druga otvaraju. Tako se dogodilo da mi je Domagoj Burić predložio da radim “Na rubu znanosti”, makar me je prvi put u životu vidio. Mislio sam emisiju raditi samo jednu godinu, pa se vratiti na radio, ali su druge okolnosti presudile tome da se ne vratim - kazao je Mišak, i dodao kako u slučajnosti, unatoč svemu, ne vjeruje.

- Pitanje je samo dokle ide ne-slučajnost. Neke očigledne slučajeve viđam na jednoj velikoj skali, druge iz dana u dan, i točno se vidi kako se stvari slažu. Onda se zapitaš koliko je zapravo gotovo svaki detalj vezan uz ne-slučajnost. To su samo okolnosti gdje možeš odabrati put pa će te onaj tvoj drugi ja gurati natrag ili neće. Nekako je dosta oslobađajuće kada se lišiš iluzija da postoje slučajnosti. Slučajnosti u samoj prirodi stvari ne mogu uopće postojati. Statistički govoreći, da bi nastali atomi, molekule, svemir, to je toliko statistički nemoguće da već na tom polju možemo izbrisati slučajnost - zaključio je Mišak.