Mladi veznjak osječkog prvoligaša Josip Mišić ove je jeseni među najboljim igračima bijelo-plavih.

Iako mu je “show” ukrao mlađi suigrač Karlo Lulić koji je u samom početku prvenstva postigao četiri pogotka, Josip je jedna od rijetkih konstanti u Osijekovoj igri, čime samo dokazuje ono najvažnije - kvalitetu. Josip je još uvijek igrač u razvoju na čija je leđa pao teret organizacije Osijekove igre. Statistika bi mu bila sigurno bolja da su suigrači bili precizniji na nekim njegovim dodavanjima. No, to ne može pokvariti ukupnu sliku njegovih nastupa ove jeseni. Zapravo je jedan od rijetkih igrača iz odlične juniorske generacije koji se uspješno nosi sa stresnim prelaskom na seniorski nogomet.

Josip je iz Bošnjaka, mjesta nadomak Županje, a snimio ga je i u Gradski vrt doveo - Ivica Vranješ.

- Stigao sam još kao limač s deset godina. Bilo je to 2004. godine kada je Osijek gostovao u našem mjestu i tada me zapazio trener Ivica Vranješ i doveo u Osijek. Ispočetka sam stalno putovao na relaciji Bošnjaci - Osijek. Odmah nakon škole otac ili stric bi me čekali, sjedali bismo u auto i na trening u Gradski vrt. Nije to uvijek bilo lako, ali volja i ljubav prema nogometu su presudile. Tako sam živio sve do trenutka kada sam krenuo u srednju školu. Onda sam se preselio u Osijek - kaže Mišić.

Put do zvijezda gotovo uvijek vodi kroz trnje. I Josip ga je prošao već u ranim godinama.

- Tata je uložio strašan trud u tim prvim godinama.

Ulaže ga i danas, zajedno s Josipovom majkom na svakoj su utakmici podrška svojim sinovima. Naime, u kadru prve momčadi je i tri godine stariji Josipov brat Matija.

Josip je bio jedna od važnijih karika jedne od najtalentiranijih Osijekovih generacija unatrag desetak godina. Lani je osvojio titulu juniorskog prvaka Hrvatske, osvojio je Kup Hrvatske s kadetima Osijeka, a igrao je i dva finala juniorskog kupa u kojima su poraženi od Dinama. Zanimljivo je kako njegovi suigrači iz te generacije nisu tako lako prihvatili prelazak u seniorski nogomet.

- Ma juniorski i seniorski nogomet su nebo i zemlja. Treba malo vremena za prilagodbu, ali uvjeren sam da ćemo svi iz moje generacije koji su ovdje na kraju pokazati svoju vrijednost. Ove godine samo je bitno sačuvati prvoligaški status.

Prošle godine bio je u statusu najvećeg talenta. Predsjednik Zdravko Josić jednom je u euforiji nakon Mišićevog sjajnog debija u Zaprešiću u kojem je postigao pogodak uzviknuo: “On je igrač od pet milijuna eura.”

U ovom trenutku se razvija u tišini. Nema previše glamura oko njega, što je svakako dobro za njegov nogomet.

- Ne opterećujem se tim stvarima. Imam još četiri godine ugovora s Osijekom u kojima se igrački želim posve razviti. Najvažnije je da igram, imam tek 19 godina i još puno vremena za ostvariti sve ciljeve u karijeri.

Prvi je jasno ostati u prvoligaškom društvu s Osijekom.

- Ne znam kako bih objasnio trenutnu poziciju. Ne igramo tako loše, ali događa nam se ono najgore za nogomet. Ne zabijemo svoje prilike, a onda primamo čudne pogotke. Nekoliko puta smo poveli pa to vodstvo nismo sačuvali. Svašta tu ima, a mislim kako nam iznad svega nedostaje malo sreće. Pogledajte ovaj pogodak koji smo primili u Puli. Baš nas neće, ali nema predaje, radit ćemo dalje, trudit ćemo se. Mislim kako se dižemo. Prošli smo u Kupu, uzeli taj prvi gostujući bod u Puli. To nam je trebalo za samopouzdanje. Eh, kad bismo još pobijedili Split...

Jedna od Mišićevih odlika je ta da se doista ne štedi. Igra na poziciji zadnjeg veznog, a po broju javnih opomena ispada jedan od grubljih igrača Osijeka.

- Ma ti su kartoni plod stjecaja okolnosti. Obično su potreba jer valja suparnički napad zaustaviti daleko od našeg gola, a ponekad se znam i zaletjeti. To će doći s iskustvom, a vjerujem kako sezonu neću završiti s najviše javnih opomena. Valjda će me netko od suigrača prestići - kroz smijeh je zaključio Mišić.