Glumica i pjevačica Mira Furlan, jedna od najboljih kazališnih, televizijskih i filmskih glumica bivše Jugoslavije, rođena je 7. rujna 1955. godine u Zagrebu od majke Židovke i oca hrvatsko-slovenskog podrijetla u intelektualnoj i akademskoj obitelji koja je uključivala veliki broj zagrebačkih sveučilišnih profesora.

Diplomirala je na Akademiji dramskih umjetnosti također u Zagrebu. Istaknuta glumica Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, ali i česta gošća u velikim kazalištima u cijeloj Jugoslaviji, 80-ih godina postaje jedna od vodećih hrvatskih i jugoslavenskih glumica. Osobito se istaknula u filmovima "Kiklop" (1982.) Antuna Vrdoljaka, "U raljama života" (1984.) i "Za sreću je potrebno troje" (1986.) Rajka Grlića, "Otac na službenom putu" (1995.) kanskog pobjednika Emira Kusturice, te filmu "Lepota poroka" (1986.) Živka Nikolića. Hrvatska je televizijska publika ponajprije pamti kao Enku u "Kiklopu", ali i po ulogama u "Nepokorenom gradu", "Smogovcima" i Putovanju u Vučjak". A tu su i novije serije "Vratit će se rode" i "Najbolje godine". Filmska je publika pamti po ulogama u tridesetak filmova, koliko ih je do 1990. godine snimila, od "Novinara", preko "Zadarskog mementa" i "Horvatovog izbora" do "Braće po materi" i najnovijih "Turneja" i "Cirkus Columbia". Mira Furlan je dobila "sve" najveće kazališne i filmske nagrade u bivšoj državi uključujući i dvije Zlatne arene za najbolju glumicu na filmskom festivalu u pulskoj Areni.

Kao članica HNK u Zagrebu upečatljivo je odigrala uloge između ostalih i u predstavama "Mizantrop", "Šteta što je kurva", "Majka hrabrost", "Tri sestre" i "Hamlet" u režiji Jirija Menzela. Pjevala je kratko, samo jedno ljeto u grupi "Le Cinema", na maloj morskoj turneji s Vladom Divljanom. To ljeto joj je bilo jako važno jer je tada upoznala budućeg supruga Gorana, nakon čega joj se život bitno promijenio. Uz Davora Slamniga napravila je zanimljiv konceptualni muzički projekt, ploču "Mira Furlan i Orkestar Davora Slamniga", a poslije je objavila i album "Songs From Movies That Have Never Been Made". U SAD-u je pjevala i u zboru jedne crkve, i to kako sama kaže, ne zbog crkve nego zbog glazbe, te u zboru konzervatorija koji u Los Angelesu drži Flea iz "Red Hot Chili Peppersa". U SAD-u je snimila i jedan jazz/blues album zajedno s nekoliko glumaca iz serije "Babylon 5". Na tom albumu je jednu pjesmu posvetila svom sinu koji je u vrijeme snimanja albuma bio u njezinu trbuhu i upravo se spremao iz njega izići u svijet.

Od početka 90-ih živjela je u SAD-u, gdje je postigla svjetsku slavu nastupima u svih pet sezona već spomenute televizijske serije "Babylon 5" i u četiri sezone serije "Izgubljeni" od 2004. do 2008. godine. No tome je prethodio javni linč u Hrvatskoj. Jedan hrvatski tjednik objavio je feljton pod nazivom "Težak život lake žene", u kojemu su naveli kako zbog židovskih korijena mrzi Zagreb, a spomenuli su i njezine česte posjete psihijatru. Početkom rata Miru se prozivalo da je pobjegla u Beograd, a ona je rekla kako je to "konstrukcija u svrhu ratne propagande", jer je još od 1986. godine, kada je upoznala svog sadašnjeg supruga, živjela na relaciji Zagreb - Beograd. "Kad se laž dovoljno ponavlja, onda postane istina", rekla je, optužujući medije za razapinjanje. Otkaz koncipiran u otprilike dvije rečenice, uručio joj je nedugo zatim zagrebački HNK. Što je točno stajalo u te dvije rečenice, Mira se više ne sjeća. Ostala je i bez gradskog stana u Zagrebu, koji je naslijedila od bake i za koji se sudskim putem borila 16 godina dok joj nedavno nije vraćen. Kad je emigrirala u SAD sa svojim suprugom, redateljem Goranom Gajićem, koji je po nacionalnosti Srbin, jer su se osjećali nesigurno u Zagrebu, osim talenta očito je imala i malo sreće jer je upala u popularnu seriju "Babylon 5", i u također jako popularnu TV seriju "Izgubljeni". Njezin suprug Goran Gajić, kojem je rodila sina 1998. godine, čak je i režirao jednu epizodu "Babylon 5". Tijekom američke karijere koja nije krenula baš odmah, tako da se neko vrijeme bavila konobarenjem i svim mogućim poslovima, glumila je i u nekim epizodama serija "Zakon i red: Los Angeles", "NYCIS" i "Sheena", kao i glavne uloge u dvjema kazališnim ulogama: u Sofoklovoj "Antigoni" u "Hudson Guild Theatre" u Los Angelesu i Lorcinoj "Yermi" na "Indiana Repertory Theatre". O dvadeset američkih godina provedenih u Los Angelesu Mira Furlan kaže: "Prihvatila sam kalifornijski zdravi način života, brigu o zdravoj, organskoj hrani, vježbanje, potrebu da se ostane u dobroj fizičkoj formi. Ali nisam prihvatila botoks, plastičnu kirurgiju i slične akcije ganjanja vječne mladosti. Što ne znači da i ja jednog dana neću pokleknuti." U 2010. godini kao knjiga pod nazivom "Totalna rasprodaja" izlaze njene kolumne koje je objavljivala u ugaslom "Feral Tribuneu", a u ljeto 2002. godine Mira Furlan se nakon 11 godina vratila u Hrvatsku da bi odglumila naslovnu ulogu u Euripidovoj "Medeji" u produkciji teatra "Ulysses" Rade Šerbedžije.

Ove godine je u Beogradu glumački doajen Miki Manojlović postavio na scenu predstavu "Dok nas smrt ne razdvoji" za koju je tekst napisala Mira Furlan. "Kažu da je kazalište ogledalo života. Ne mora biti samo to, ono je često i bijeg od života. Ne živimo u svijetlom vremenu, tako da je predstava prava slika vremena u kojemu živimo. Komad je to o najvećem misteriju našeg postojanja: da se rađamo, da se volimo i da odlazimo. Zašto? Ne znamo!" rekao je Miki Manojlović najavljujući predstavu uz gomilu komplimenata upućenih tekstu Mire Furlan. Tekst Mire Furlan o ljubavi, ali i prolaznosti života i načinu na koji trošimo život, odnosima u obitelji, osvojio je Beograđane. Na veselje svih poštovatelja stare glumačke škole i njihova viđenja teatra, predstava iz pera istaknute glumice stiže i u zagrebački ZKM 15. listopada. "Predstava 'Dok nas smrt ne razdvoji' ima autobiografskih elemenata, ali koje ih pisanje nema? Valjda mi je potrebno to suočavanje s vlastitim odrastanjem. Komad je posvećen mojim roditeljima i mojoj baki, dragim i važnim ljudima bez kojih ne bih bila ono što jesam. To je bila obitelj prepuna ljubavi te najboljih, najplemenitijih namjera. Ja sam u toj obitelji intelektualaca bila jedino i obožavano dijete na čijem se obrazovanju predano radilo. Mogu reći da sam imala izuzetno sretno djetinjstvo i mladost te da sam beskrajno zahvalna roditeljima i baki na svemu što su mi dali te na svemu od čega su me čuvali. Rekla sam ranije da ovo vrijeme nije stvoreno za ljude poput mene. Prema mom vrijednosnom sistemu ovo je vrijeme upravo suprotno od onoga u čemu sam odrastala, od ideala moje obitelji, ideala koji su bili antimaterijalistički i duboko humanistički. Ovo je vrijeme opako, površno i okrutno. U njemu se ljudi kao ja i te kako teško snalaze. Empatija i emocija su nažalost danas zabranjene i smatraju se slabošću. A ja mislim da su emocije osnovna ljudska vrijednost. Radnja predstave događa se u jednom stanu u Vlaškoj ulici u Zagrebu početkom sedamdesetih godina. Posvećena je jednoj generaciji ljudi, generaciji koja više ne postoji ", kaže Mira Furlan o svom tekstu, odrastanju, prošlosti i sadašnjici. Mira Furlan trenutačno glumi u seriji filmova "Space Command". Igra znanstvenicu koja je udana za drugu znanstvenicu.