Nestajala su lica zemlje izumiranjem i zadnjeg vremešnog stanovnika, ali i iz političkih, etničkih i gospodarskih razloga.
Danas žive samo u sjećanjima i na požutjelim fotografijama. Iako je, bar iza Drugog svjetskog rata, slovila kao obećana zemlja, u koju su kolonisti stizali vlakovima bez voznoga reda, brojna sela Slavonije i Baranje, ipak su platila danak nestajanju. Đakovština to višestruko potvrđuje. Uvijek na periferiji – bolna je istina sela na rubu Đakovštine i Požeštine, a danas na rubovima Osječko-baranjske i Požeško-slavonske županije.
Prazno selo Čaruginih jataka
- Još ’70-ih nestalo je selo Borojevci što su ga činili katolici i pravoslavci, dijelom zbog odlaska mladih, preseljenja u okolna veća sela. Danas su tu jedino vikendice, kaže Slavko Tidlačka, načelnik Općine Levanjska Varoš. Varoški kraj “oprostio” se devedesetih od Čenkova što je u prošlosti slovilo kao selo Čaruginih jataka. Svome kraju pošlo još nakon Drugog svjetskog rata, a danas, sa zaraslim ostacima kuća, djeluje sablasno. Jedini trag života je stočna farma... Stanovnici Velikog i Malog Nabrđa nikada neće zaboraviti 1963.. Te godine raselila ih je JNA zbog gradnje vojnog poligona Gašinci.
– Država je raseljenom stanovništvu isplatila odštetu, njihove kuće i ostalo, JNA sravnila sa zemljom, ostao je samo spomenik žrtvama iz II. svjetskog rata, kaže Đakovčanin Pero Šola, što se bavi žrtvama i događajima komunizma i poraća. Sličnu sudbinu doživio je i Borovik no on zbog potreba gradnje akumulacije krajem 70-ih. Selo je potopljeno, čak i groblje, čiji su ostaci, kao i zvonik crkve i danas vidljivi... S karte svijeta u bivšem režimu nestao je i Sikirevački Merolino. Razlog – formiranje poljoprivrednog kombinata Jasinje i njegovog zemljišnog fonda. Stanovnici Merolina su raseljeni po okolici, a zadnji stanovnik do prije 12 godina bio je osobenjak, pustinjak Pavo Pivac.
Za razliku od Đakovštine, županjski, vukovarski, iločki i vinkovački kraj, područja s većinom velikim selima, unatoč ratu i progonstvu, ne bilježe slučajeve njihovog izumiranja, iako je i ondje prisutan trend odlaska u gradske sredine.
Opustjele pustare
Baranja nema tu sreću, bar ne kada je riječ o nekada brojnim pustarama, kojih je ostalo samo nekoliko. Crne su prognoze da će i one izumrijeti, osim, eventualno, Mirkovca, a njihovim izumiranjem gasi se baština iz 19. stoljeća. Najstariji Baranjci sjećaju se Sudaraža, Boderfoka, Brod-pustare, Trokuta...
- Tada je na pustarama živjela osnovna beljska radna snaga. Nešto kasnije imale su svoja kina, ambulante, KUD-ove, nogometne klubove i razvijen društveni život. U najbolja vremena, imale su i po više od 500 stanovnika, a ne treba zaboraviti kako su u njih, trbuhom za kruhom, dolazili ljudi iz raznih krajeva bivše države - kaže Davorin Taslidžić, glasnogovornik Udruge Pustaraši.
U Donjomiholjštini su sa svih zemljovida izbrisani su Marijanski Ivanovci. U napuštenom selu, u kojem je trend raseljavanja počeo još prije Domovinskog rata, trenutačno se nalazi jedino peradarska farma. U našičkom kraju 1986. raseljena je Crna Klada. Danas je to prostor bez kuća jer je zemljište preorano. Na selo podsjeća samo staro groblje te nova kapelica, bunar i raspelo. Kapelica je sagrađena novčanim prilozima vjernika i donacijama, a prvu misu imala je 2011. Od tada se svake godine, na Sv. Isidora, kod nove kapelice na misi se okupljaju malobrojni bivši Crnoklađani i prisjećaju života u nestalom selu.
Danak izumiranju platila su i sela u Virovitičkoj županiji. Prema riječima tajnika Županijske skupštine Ivana Horvata, u slatinskom kraju, u općini Voćin, prema zadnjem popisu stanovništva, nijednog stanovnika nemaju sela Dobrić, Đuričić, Kuzma, Lisičine i Popovac, u orahovičkom kraju, u općini Čačinci, više ne postoje Krasković i Prekoračani, a u općini Sopje, virovitički kraj, selo Višnjica. U Požeštini izumiranje najviše prijeti u općini Čaglin, a načelnik Ivan Đurina navodi primjer Draganluga, sela samo korak do nestajanja.Surađivali: S.KADIĆ/I.GETTO/S.FRIDL/H.KUSIK/L.ANIČIĆ/M.RADOŠEVIĆ
Pripremila: Suzana ŽUPAN
OPĆINA BRESTOVAC BEZ 9 SELA
U Požeško-slavonskoj županiji mnogo je sela koja, prema zadnjem popisu stanovnika, više nemaju nijednog stanovnika. Prednjači općina Brestovac gdje je nestalo čak devet sela - Amatovci, Bogdašići, Kamenska, Kamenski Šeovci, Kruševo, Mihajlije, Mrkoplje, Šušnjari i Vranić. Na području grada Lipika nestali su Bejlajci i Cicvare, grada Pakraca Jakovci, Lipovac i Srednji Grahovljani, a na području općine Velika naselje Klisa.
Crni Potok “iselio” potres
U Brodsko-posavskoj županiji, na jednom od diljskih vrhova, nalaze se ostaci izumrlog sela Crni Potok. Još prije 60 godina u 29 kuća bilo je 117 stanovnika. No i najuporniji su zbog ekonomskih razloga, nakon razornog potresa 1964., napustili rodno selo, od kojega su ondašnje vlasti digle ruke. Izračunali su kako je jeftinije Crnopotočanima dodijeliti zemlju u okolnim mjestima nego graditi cestu i dovoditi struju. Preselili su se u Podvinje, Rastušje, Bukovlje, Podcrkavlje... Osim oronule crkvice Male Gospe, čije se zvono godinama nema kome oglasiti, iz obraslog i zatravnjenog okoliša izviruju ostaci kuća zidanih ilovačom između “ušaka”. U zapadnom dijelu Brodske županije primjer je kako izumiranje sela može biti novi početak – Stara Kapela kraj Nove Gradiške. Do prije šest godina bilo je pred izumiranjem no poštovatelji tradicije su pretvorili Staru Kapelu u eko etno selo.
KRNDIJA RASELJENA ZBOG FOLKSDOJČERA
Pravi primjer nasilnog raseljavanja u Đakovštini je Krndija, nekada veliko, napredno selo s njemačkim stanovništvom u čak 14 ulica. Partizanske vlasti protjerale su njemačke Krndijaše koji su prošli i strahote logora, a granatirana crkva pretvorena je u skladište žita. Prazne “švapske” kuće naseljene su kolonistima. Danas u Krndiji živi nekoliko ljudi, a preostale, prazne kuće pdosjećaju na nepravdu načinjenu selu. Crkva je obnovljena, a država, jedinstven je slučaj u RH, slijedom postratnih događaja i progona Folkdojčera iz njihovih kuća i s njihove zemlje, jedini je vlasnik cijeloga sela - svih kuća i zemlje u Krndiji. Stanovnici imaju samo pravo korištenja.
IZUMIRANJE
SELA IZAZVALI SU POLITIČKI, ETNIČKI I GOSPODARSKI RAZLOZI