Problema u poljoprivredi je i previše pa svaka nova vijest koja bi mogla značiti poboljšanje izaziva znatnu pozornost. Tako je i s nedavnom najavom osnivanja poljoprivredne burze u Osijeku, o čijoj nužnosti ne treba trošiti riječi.
No kad su takve burze u pitanju, opravdan je strah da sve ne završi poput pompozno otvorene pa nikada zaživjele i na kraju zatvorene burze ribe u Rijeci, kao i većeg broja veletržnica koje su završile u stečaju.
NAJNIŽE CIJENE U SVIJETU
Naravno, pšenica i kukuruz nisu isto što i riba jer je riječ o malo drukčijem modelu trgovine robama, koji je uspio u većini europskih zemalja, a mi bismo mogli povući iskustva agroburze u Budimpešti. Doduše, ne baš one o cijeni pšenica, jer je ona u Mađarskoj uvijek najniža te se prema njoj ravnaju i hrvatski otkupljivači. Budimpeštanska agroburza startala je također u nesnalaženju, ali nakon nekoliko godina postala je uređeno tržište. A što bi burza značila za hrvatske poljoprivrednike? Mnogo! Kada bi proizvođači imali pravu a ne nekakvu sumnjivu burzu, mogli bi u svakom trenutku znati svakodnevno kretanje cijena svojih proizvoda, kao i ponudu i potražnju, te je nuditi i stranim otkupljivačima, što do sada nije bio slučaj.
Do sada su se naime koristili podaci s drugih burzi, uglavnom onih koje su imale najniže cijene, a posljednje dvije-tri godine nemamo cijenu čak ni u skladu s mađarskom burzom, već najnižu u svijetu. Još jedan veliki problem je što se roba ne plaća po kvaliteti (ove se godine sva kvalitetnija pšenica mogla izvesti u Sloveniju). Pšenica je pomiješana i nitko više ne može dobiti kvalitetu da bi je prodao skuplje, ako ju je i imao, nego je morao prodati po cijenama koje je odredio otkupljivač. Problem je i što je proizvođač dužan platiti analizu pšenice koju za otkupljivača provode razne kuće, iako on sam od te analize nema ništa. A da se i ne govori o nedostatku vlastitih skladišnih i preradbenih kapaciteta.
Tu su, naravno, i redoviti ljetni seljački prosvjedi zbog uvijek nepoznate, a zatim preniske cijene uroda. Za nezadovoljnike, a ima i takvih, što seljaci prosvjeduju i blokiraju ceste možemo povući određene paralele. Naime, ne muče samo hrvatske poljoprivrednike problemi otkupa, visokih cijena inputa i nekontroliran uvoz nekvalitetnih proizvoda. Francuska, Grčka i Poljska također se bore s problemima u poljoprivrednom sektoru. Hrvatska je tako u koraku sa zemljama Europske unije, bar što se tiče prosvjeda poljoprivrednika. Primjerice, u Francuskoj su poljoprivrednici početkom kolovoza u znak prosvjeda nekoliko dana na cestama razbijali desetke tisuća jaja. Prema tvrdnjama proizvođača, jaja se prodaju po rekordno niskim cijenama, koje uopće ne pokrivaju troškove proizvodnje, ali ni nova ulaganja. Zbog niskih cijena poljoprivrednih proizvoda početkom kolovoza prosvjedovao je i dio proizvođača na sjeveru Poljske. Traktorima su blokirali ceste, bijesni zbog pada cijena žitarica i uljarica. Tražili su intervenciju države jer je cijena uljane repice u Europskoj uniji pala na najnižu razinu u posljednje tri godine.
EUROBROKER SERVIS
Bilo kako god, u Osijeku je u prošlu subotu održana osnivačka skupština prve hrvatske burze poljoprivrednih proizvoda - Burze Agro Osijek. Okupilo se samo stotinjak poljoprivrednika, a izostala je masovnost koja je najavljivao Ivan Novak, čovjek koji je sve “zakuhao”. Novak se predstavio kao vanjski djelatnik Eurobroker servisa iz Luksemburga i inicijator je osnivanja burze, no u danima koji su slijedili pojavile su se tvrdnje kako je njegova priča o prvoj poljoprivrednoj burzi na klimavim temeljima.
Podsjetimo, Novak je u nekoliko navrata preko medija posljednjih tjedana jamčio da će članovi i osnivači poljoprivredne burze, odnosno proizvođači pšenice za rod 2014. dobiti najmanje 1,30 kn/kg, a protekle je sezone otkupna cijena pšenice u Hrvatskoj bila 1,05kn/kg. Na skupštini su trebali biti imenovani članovi uprave i nadzornog odbora novog dioničkog društva Burze Agro, ali je to zbog nedovoljnog broja poljoprivrednika odgođeno. Većina nazočnih poljoprivrednika plaćanjem kotizacije od 100 kuna (za troškove kartice i evidencije) ušla je u projekt Burze Agro Osijek, koja je zamišljena da bude dioničko društvo s kapitalom od 200.000 kuna, a u kojem bi poljoprivrednici imali 25 plus jednu dionicu. Svaka dionica, kako je rekao Novak, vrijedit će jednu tonu pšenice, a svi koji budu zainteresirani moći će se učlaniti u roku od 90 dana, čak i SMS-om!
Tomislav Pokrovac, predsjednik Sindikata hrvatskih seljaka, i sam se učlanio, rekavši: “Nama treba burza poljoprivrednih proizvoda da bude zdrava i jaka konkurencija domaćim otkupljivačima”. Mato Brlošić, predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore, izjavio je da uređenje tržišta napokon treba početi. “Ako cijena pšenice bude prihvatljiva, zašto ne, i sam ću se priključiti burzi”, rekao je. Antun Laslo, predsjednik Zajednice seljaka Slavonije i Baranje, nije se učlanio, jer, rekao je, “čekat će da vidi kako će se stvari odvijati”. Zvonko Pipić, predsjednik Udruge poljoprivrednih proizvođača Virovitičko-podravske županije, jedini je izjavio da čvrsto vjeruje u taj projekt.
KRIŽNI PUT SELJAKA
Međutim, kad se “prašina” oko burze malo slegla, stigle su zabrinjavajuće vijesti. Oglasili su se mnogi koji na lik i djelo Novaka sumnjičavo vrtjeli glavama. O svemu tome mogli ste čitati u dnevnom izdanju Glasa Slavonije...
Bez obzira kako se sve bude dalje odvijalo, kaos i nered (uz časne izuzetke) riječi su koje su, na žalost, do sada najbolje opisivale hrvatsko tržište poljoprivrednih proizvoda. Poljoprivrednici već desetljećima traže da se netko pošteno prihvati posla i napravi reda. Tražili su još i prije pojave Novaka osnivanje robne burze kako cijenu hrvatskih poljoprivrednih proizvoda ne bi uvjetovala politika ili mađarska burza. Više puta bili su prevareni i opečeni obećanjima s raznih strana, pa nije za čuditi što su mnogi seljaci Slavonije i Baranje i ovome pokušaju osnivanja prve hrvatske burze poljoprivrednih proizvoda prišli s nepovjerenjem.
Inače, predstavnici poljoprivrednih udruga i ove su godine od Agrokora, kao jednog od najvećih otkupljivača žita, htjeli čuti otkupnu cijenu kilograma pšenice. No Ivica Todorić je određivanje cijene logično i opravdano prepustio svjetskim burzama. “Moramo otvoreno jednom kazati, cijenu poljoprivrednih proizvoda danas formiraju svjetske burze. Znači prvo američka burza, a onda i Matif, europska burza, koje utječu na cijenu ovdje”, zaključio je ljetos Todorić.
A tko zapravo određuje cijenu? S obzirom na to da cijene pšenice kao i ostalih poljoprivrednih proizvoda formiraju trgovci na američkoj burzi, zatim Matif (francuska burza pšenice) te BSA burza u Budimpešti, ona je za ovu godinu dogovorena i iznosi od 1,26 (Budimpešta) do oko 1,35 kuna (Matif). Dok je u 2008. godina cijena pšenice bila do 0,96 kuna po kilogramu, u kolovozu 2010. na svjetskim tržištima bila je 1,70 kuna, a trgovci su u Hrvatskoj pristali platiti 1,20 kuna po kilogramu. Dakako da mnogo toga utječe na formiranje cijena, a najviše količina uroda iz industrijskih poljoprivrednih giganata te mlinarsko-prerađivačka industrija. Države poput Hrvatske slabo mogu utjecati na svjetske cjenike, ali ono što se može jesu dogovori između Vlade i poljoprivrednih proizvođača o količini pšenice, kukuruza, suncokreta i ostalih interesnih vrsta koja će se sljedeće godine zasijati te visina otkupne cijene, kako bi proizvođači bili zaštićeni nakupaca i kojekakvih sumnjivih lobija.
Nakon svega što smo čuli, vidjeli i pročitali, umjesto da se stvarno dogodi nešto veliko (burza), postavljaju se nova pitanja. Sad se barata teškim riječima, govori o još jednoj prijevari (ili pokušaju prijevare) naivnih seljaka, anonimni pozivatelji tvrde da je riječ o manipulaciji, a iz Državnog odvjetništva Varaždina potvrđuju kako Novak ima jednu kaznenu prijavu od Porezne uprave. Naravno, Novak negira da je išta oko burze sumnjivo i nelegalno, za njega su to podmetanja i laži. Naknadno su se oglasili i Mato Brlošić, Antun Laslo i Stanko Zdravčević, za njih je sve to “prijevara i lakrdija”, pa kad se sve zbroji i oduzme, od bombastično najavljene Burze Agro Osijek mogla bi ostati tek teorija s puno “rupa”. Kako sada stoje stvari (do zaključenja ovog broja Magazina) priča još nije završena, no ako se optužbe pokažu utemeljenima, imat će tu posla i policija...
Damir GREGOROVIĆ
NA DVIJE ADRESE
U Vukovarskoj i Ulici Hrvatske Republike s centrom za obuku
Novak je najavio i da će Burza Agro Osijek, kada od Nove godine profunkcionira u pravom smislu riječi, imati 20-ak zaposlenih menadžera. Inače, poljoprivredna burza imat će sjedište na dvije lokacije u Osijeku - u Vukovarskoj ulici 216 i Ulici Hrvatske Republike 11, gdje će, kazao je, biti osnovan centar za mlade koji će se obučavati za brokere.
Hrvatska je inače u korak s mnogim zemljama Europske unije, bar što se tiče prosvjeda poljoprivrednika.
Seljaci Slavonije i Baranje prvom pokušaju osnivanja hrvatske burze proizvoda prišli su s nepovjerenjem.
BLISKA ISKUSTVA
Novosadska burza koja to i nije
Bez obzira na to što postoji od 1921. godine i što je obilježila pola stoljeća neprekidnog rada, Produktna burza u Novom Sadu još traži svoje mjesto na srpskom tržištu. Jedina robna burza u zemlji bi se, ne bez razloga, mogla opisati kao burza koja to i nije. U postojećem pravnom vakuumu jedini propis koji određuje mjesto burze je Zakon o vrijednosnim papirima i drugim financijskim instrumentima. Budući da taj zakon ne poznaje robu kao tržišni materijal, onda ni robna burza formalno ne postoji kao institucija. S druge strane, poslovanje po principima SPOT tržišta, davanje naloga u kontinuiranom trgovanju te organizacija i funkcioniranje čine Produktnu burzu pravom burzom. Iako se preko Produktne burze razmjeni samo 3 - 5 posto tržišnog viška pšenice, ostvarena cijena važan je tržišni indikator, koji pozorno prate kako proizvođači tako i kupci najvažnije žitarice. Razloge treba tražiti u činjenici da je burza smještena u Novom Sadu, geografskom i privrednom središtu Vojvodine, gdje se najprije afirmirala robna poljoprivredna proizvodnja. Na listingu burze su žitarice (pšenica, kukuruz, ječam...), industrijsko bilje (soja, suncokret...), sjemenska roba, konzumna roba (BUŠ), komponentne za stočnu hranu, mineralna gnojiva i dizelsko gorivo (D-2). Produktna burza u Novom Sadu ima nekoliko stotina registriranih članova. Među njima je bilo i nekoliko hrvatskih tvrtki.
NOVAK ILI LAŽNJAK
Propao s kravama i mlijekom pa postao broker i došao u Osijek
Prije nego su posumnjali u njegove dobre nakane, Novak se u Osijeku pred malobrojnim seljacima hvalio kako su on i njegova obitelj na području Međimurja posjedovali 500-tinjak krava i imali velikih problema s nabavom hrane za krave. Tada je, kaže, uvidio da su cijene na svjetskom i hrvatskom tržištu različite, i to na štetu hrvatskih seljaka, pa se, eto, odlučio uključiti u tržište poljoprivrednih proizvoda. Pohvalio se kako je tada počela i njegova suradnja s Luksemburžanima, pa mu se svidio taj i takav posao. I kao šlag na tortu, izjavio je kako je prije više od godinu dana od svojih poslodavaca dobio nalog da i u Hrvatskoj pokuša organizirati agroburzu. Neki su mu i povjerovali...