Đumbir (Zingiber officinale) biljka je dalekog jugoistoka Azije. Raste od Kine, Japana preko Malezije do Australije. U tom dijelu Azije poznata je već više od tri tisuće godina. Dakle, svaki dio rizoma odlomimo, najbolje ga je odrezati i svaki dio treba imati bar jedan dobar put. Sadimo ih u proljeće. Đumbir je široko razgranat grm koji naraste više od metra s uskim sabljastim listovima. U vrijeme uzgoja traži prilično vlage i dobro drenirano tlo. Rizome sadimo na dubinu od cca 5 cm, i to kad prođe opasnost od smrzavanja i mraza. Redovno ga polijevamo, zalijevamo i prihranjujemo. Sadimo ga na vjetrozaštitne položaje. Postoji više vrsta. Berbu obavljamo oko sedam mjeseci poslije cvatnje, a za sušenje čak i do 10 mjeseci poslije sadnje. Zašto se kod nas ne nalazi u širokom uzgoju, osim ponegdje kao lončanica, premda ne baš atraktivna? Vrijeme uzgoja počinje mu zadirati u hladniji dio godine, te kod nas ne bi stigao kvalitetno izrasti i sazreti za jelo. Ali ga zato možemo povremeno naći na našim tržnicama. Đumbir se od pamtivijeka koristi u kineskoj narodnoj medicini i pripisuju mu se u različitim zemljama razne moći. Ipak se najviše koristi kao delicija u jelima, kao začin ili prilog. Prije upotrebe rizome trebamo oljuštiti kao krumpir i odstraniti im kožu. Plodove đumbira možemo skladištiti kraće vrijeme u hladnjaku ili ih zamrznuti. Najbolje je đumbir na proljeće zasaditi ili prije proljeća na toplo mjesto u lonce. Tijekom ljeta mogu vam, ali više kao atrakcija, koristiti kao ukopana lončanica u vrtu. (Ž.P.)