OSIJEK - Prema statistici UN-a, Hrvatska je među deset zemalja s najstarijim stanovništvom. Kada se prijeđe 30 godina, počinje proces demografskog starenja, a prema popisu stanovništva 2011. godine prosječna starost stanovnika Hrvatske je oko 42 godine. Prema tome, kaže Anđelko Akrap, demograf s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, naše je stanovništvo u dubokoj demografskoj starosti, a Slavonija i Baranja priča su za sebe.

- Slavonske županije imaju dugi niz godina veći broj umrlih od živorođenih. Tu je i pad ukupnog broja stanovnika, ne samo zbog prirodnog smanjenja, nego i iseljavanja. Osijek od 1960-ih gubi populacijsku dinamiku u odnosu na Zagreb, Split i Rijeku, a orijentacija Slavonije i Baranje na prerađivačku industriju, posebice prehrambenu, od 1990-ih ima negativne učinke. Osječko-baranjska županija prostire se na većem prostoru, a pojedini dijelovi zadržali su u razdoblju nakon II. svjetskog rata obilježja pretežno poljoprivrednog kraja. To se osobito odnosi na đakovački kraj - naglašava Akrap.

Kako ističe prof.dr.sc. Dražen Živić, voditelj Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar – Područni centar Vukovar, prema rezultatima popisa iz 2011. stariji od 60 godina postali su u Slavoniji i Baranji brojniji od onih mlađih od 19 godina, što je izrazito nepovoljan odnos.

- Broj stanovnika između popisa 2001. i 2011. smanjen je za gotovo 10 posto. Najveći pad ima Vukovarsko-srijemska (12,3 posto), a najmanji Osječko-baranjska županija (7,7 posto). Od 127 slavonskih gradova i općina, porast broja stanovnika imalo je samo pet općina. Najveću stopu pada imala je općina Drenovci (30,3 posto), a najmanju općina Negoslavci (0,2 posto). Obje se, znakovito, nalaze u Vukovarsko-srijemskoj županiji - kaže Živić.

U tom razdoblju u Slavoniji je živorođeno 90.717 djece, a umrla je 115.521 osoba, pa je ukupan prirodni pad 24.804 stanovnika. Natalitet je manji za 12,5 posto, a mortalitet veći za 4,1 posto. Egzistencijalni problemi mladih u Hrvatskoj su poseban problem. Akrap smatra da država treba oblikovati strategiju stambene opskrbe mladih uz pristupačne kredite za kupovinu stanova, te gradnju i adaptaciju kuća.

- Ako se nastavi trend da stambeni krediti ovise o politici banaka, može se očekivati još brži trend snižavanja fertiliteta. Važno mjesto ima i infrastruktura za pomoć zaposlenim roditeljima, dovoljno kapaciteta u vrtićima i cjelodnevnim boravcima za djecu u nižim razredima. U Zakonu o radu postoji pozitivna diskriminacija zaposlenih žena s malom djecom, no nema kolektivnih ugovora koji to reguliraju. Mnoge žene danas rade subotom i nedjeljom, premda nema nema jaslica i vrtića koji tada rade. Zar to nije čista diskriminacija - pita Akrap, dodajući da su rijetka poduzeća u privatnom sektoru u kojima postoji pozitivna diskriminacija žena s malom djecom. Stoga smatra da je tu nužna državna intervencija.

- Vrlo je važan činitelj ubrzanog demografskog starenja i neprekinuto podržavano iseljavanje, jer Hrvatska nikada nije mogla zaposliti sve svoje stanovništvo. Nije se razvijala u prostoru pa se industrijalizacijom stvara “višak stanovništva”, koji se nije mogao zaposliti izvan poljoprivrede - ističe Akrap.

Bitnim drži i nepostojanje odgovarajuće ekonomske i u sklopu toga demografske politike, što nismo imali ni u sklopu Austro-Ugarske, prve i druge Jugoslavije do samostalne RH. Dražen Živić kaže da je uloga države u tom smislu nezamjenjiva, jer jedino te institucije imaju zakonodavne i izvršne ovlasti osmisliti i provesti mjere populacijske politike. Gradovi i općine tu mogu pripomoći, sukladno mogućnostima. Pritom, ističe, svaka populacijska politika mora biti dugoročna i cjelovito provođena. “Provode se samo pojedine mjere obiteljske politike koje bez pratećih ne mogu dati rezultata. U pojedinim razdobljima provodile su se i restrikcije dječjih doplataka i duljine plaćenog porodiljnog dopusta, što je unijelo nesigurnost i brzi pad broja živorođenih”, dodaje Akrap.

Zaključuje kako se demografski trendovi danas drže marginalnim problemom i prepušteni su spontanom razvoju, pa - “neka ide kako ide”.

Igor Bošnjak