U posljednje smo vrijeme u Osijeku svjedoci sve veće angažiranosti u području ulične umjetnosti. Iako je zlatno doba osječke graffiti scene daleko iza nas, inspiracije za uratke nikada nije bilo više. Tko su mozgovi koji se svojim uracima bore protiv sivila gradskog asfalta? Auks, Quik 16, Rebus, Smao Mao, Fosil te Sober samo su neka od imena osječkih mladih street art umjetnika koji su dokaz kako ulična umjetnost može stasati u ozbiljan umjetnički žanr.

Sve je jasnije kako anonimni umjetnici skriveni iza pseudonima više nisu potpuni neznanci, što možemo zahvaliti upravo sve većem utjecaju digitalnog doba. Mediji i publika sve više prate njihov rad, a njihova djela postaju teme na umjetničkim akademijama. Zidovi su sve više lišeni grafita klasične forme i oblika, a sve više ukrašeni - muralima, zidnim slikama slobodnijeg karaktera. Na zidovima su se počeli rađati novi, neobični melankolični likovi s jasnom porukom bilo političke ili duhovne tematike. Radovi se pronalaze svuda. Od murala na zidovima starih oronulih zgrada, preko naljepnica po uličnim svjetiljkama, hidrantima, nadvožnjacima, aplicirajući tako tematsku raznolikost. Nakon toga, kao novim medijem za svoje kreativno izražavanje posegnuli su za - majicama. Svaki je uradak nastao u funkciji komunikacije. Auks, kao mogući prototip osječkog street arta ovakvog stila, svoje je prve crteže i stil formirao na zidovima osječke šećerane: “Odrastao sam pokraj šećeranskog zida te sam se tu prvobitno upoznao s grafitima. Provodili smo vrijeme gledajući kako ekipa crta te sam se s vremenom i sam upustio u to!” Formirao je prepoznatljiv stil te je kao šablonu za vlastite uratke često koristio “misteriozno, po svemu sudeći žensko biće” koje nitko nije znao precizno definirati. I sam se izjasnio kako navedeno biće kojeg su često krasili nadimci poput Žene, Časne sestre, Anđela pa čak i Šunke ni sam nije jasno definirao: “Veća je čar kada ga promatrač doživi na sebi svojstven način.”

Radovi koje bismo po sličnoj tematici mogli staviti na istu policu, svakako su oni autora Smao mao, čija prepoznatljivost leži upravo u ignoriranju svih diktiranih pravila i stvaranju novih formi crtanja. “Trudim se raditi što slobodnije, iskrenije i prirodnije mogu. Pravilnije od toga ne može biti”, kaže Smao, čiji je talent primijećen i na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, koju pohađa. Možemo reći kako je tamo dobio i teoretsku podlogu za svoje vještine. Ipak, svoje radove teško uspoređuje s likovnim pravcima. “Teško da se mogu poistovjetiti samo s jednim pravcem, ali kada bi to bilo nužno onda bi to bio art brut, odnosno prevedeno sa francuskog na engleski - outsider art”.

Nakon što je pozamašnom količinom stickera oblijepio osječke ulice, Quik 16 se bacio u business dizajniranja majica koje su prvobitno napravljene kao vizualna podrška identitetu mladim skejterima, ali su vremenom dospjele i u ormare bmx bajkera iz čitave Hrvatske. “Sve je počelo bezazleno prije par godina. Prijatelj je dobio dvije majice kako bi imao šta furati na Pannonianu (ujedno i prve dvije majice ikad napravljene), jednu je dao svom legi. Sada obojica voze za Quik16! tim”. Dokaz kako hobi može izrasti u profesiju svakako je i Fosil, koji je osim na platnu nadahnuće pronašao u starim biciklima te ih restaurirao u unikatne primjerke; Mario Perak, čija je knjiga o hrvatskim grafitima ujedinila radove najvećih hrvatskih street art umjetnika ili pak korisnik rijetke air brush tehnike za ove krajeve, Sober, koji je talent odnio u tattoo studio.(Diana Rendulić, IAESEC)