ZAGREB/OSIJEK - Nakon nedavne skandalozne odluke Europske komisije o privatizaciji vodoopskrbe, iz Bruxellesa nam stiže novi šok. Europska komisija danas će (6. svibnja) poslati Europskom parlamentu novu uredbu kojom će poljoprivrednicima i povrtlarima zakonski propisati obvezno korištenje standardiziranog i unificiranog sjemenja, pri čemu će korištenje starih, rijetkih i autohtonih sorti - koje nemaju gotovo nikakve šanse dobiti dozvolu za promet - biti kažnjivo. Mnogi su to protumačili i kao zabranu koja će se odnositi na male, privatne vrtove.

Europske ekološke organizacije i brojne udruge čiji članovi pokušavaju očuvati stare autohtone sorte sjemenja - a koje su već dugo trn u oku multinacionalnim kompanijama - ovih su dana prouzročile veliku uzbunu zbog namjere Europske komisije čija bi odluka mogla ugroziti suverenost europskih država u očuvanju genetičke raznolikosti. No u osječkom Zavodu za sjemenarstvo, koji se kao krovna nacionalna institucija, između ostaloga, bavi i priznavanjem sorti poljoprivrednog bilja, drugačije tumače ovu retoriku.

- Mislim da se ovdje brkaju dvije stvari. Jedno je, naime, produkcija reprodukcijskog materijala, dakle proizvodnja sjemena za veliko tržište, i tu Europa zasigurno želi znati što se, kako se i gdje proizvodi. No, postoji i proizvodnja koja je izvan tih uvriježenih tokova tržišta, i tu se govori o autohtonim sortama koje nikada neće dosegnuti široke tržišne razmjere i u tom dijelu smatram da neće biti restrikcija, kazuje Stanislav Volenik, predstojnik Zavoda. Podsjeća kako se nešto slično dogodilo početkom prošlog stoljeća, kada se organiziranom akcijom nastojalo priječiti “laž i varanje deklarirane kvalitete” koja se pojavila kada se prvi put počelo šire trgovati sjemenskim (pa i sadnim) materijalima.

- Ali kada govorimo o autohtonim sortama, upravo one čine genetsku raznolikost iz kojih veliki igrači kreiraju nove sorte koju daju ujednačene vrijednosti glede prinosa, otpornosti i kvalitete koji se očekuju njihovim korištenjem na velikim univerzalnim površinama, kako što su to na našem kontinetu poljoprivredni pojas koji ide od Francuske preko Hrvatske, sve do Rusije i Ukrajine, kazuje Volenik. On smatra da nikome nije u interesu eliminirati autohtone sorte, uostalom postoji Europski program brige o genetskim potencijalima (ECPGR) upravo radi osiguranja dugoročnog očuvanja i poticanja upotrebe biljnih genetskih izvora u Europi.

- Pa se tako i u hladnjacima našeg Zavoda čuva više od 800 domaćih sorti sjemena ratarskog bilja. Jer kao što rekoh, jedno je pitanje opskrbe tržišta, a drugo je genetska raznolikost iz koje se ovo prvo zapravo kreira, zaključuje Volenik.