KRNDIJA – Država, tj. administracija, šumom, a sudbina Krndije drumom. Tako već 70 godina, a potvrđuju to i najnoviji događaji. Naime, otkako su se u vrijeme komunističke vlasti nadvili crni oblaci nad do II. svjetskog rata napredno veliko selo Krndiju - što je imalo i do 4.000 stanovnika, koji su prognani samo zbog pripadnosti njemačkoj narodnosnoj zajednici, nakon čega selo nije ni blijeda sjena onog u prošlim vremenima - Krndijašima nikako da svane novi, bolji početak. Ispraznivši selo, vlast je, uzevši sve tamošnje nekretnine pod svoje, u Krndiju naselila koloniste, od kojih su brojni otišli u potrazi za boljim životom, a selo s dotadašnjih 15 ulica, kinom, školom, velikom crkvom, igralištima, trgovinama, kuglanom, mesnicom… već desetljećima izumire. Ima samo tri ulice s 20-ak kuća, u kojima je 70-ak duša mahom staračke populacije. U međuvremenu je zaslugom bivših mještana obnovljena crkva, a Krndija je na sjecištu putova - asfaltnom cestom 25 minuta do Đakova, Osijeka i Našica. Nadalje, okružena je plodnom zemljom, već posjeduje prostornu formiranost ulica iz prošlosti… Sve to, kao i nepravdu nanesenu selu, Općina Punitovci nedavnom katastarskom izmjerom htjela je valorizirati i vratiti u život - formiranjem građevinske zone, uz suglasnost države, koja bi dala parcele za naseljavanje novih mještana, a postojećim mještanima dala vlasništvo nad kućama u kojima su više od 40 godina.

“Plan Općine bio je da revitalizacijom Krndija postane selo s 500 mještana – sa 70-ak novih parcela i već postojećim stanovništvom”, kaže Mirko Vavra, načelnik općine. No, zapelo je na državi.

“RH je, presedan je, vlasnik cijeloga sela - uz 2.000 državnih hektara, i svih kuća, samo ne crkve! Seljanima je samo ostavila mogućnost korištenja kuća iako su u njima 50-ak godina”, kaže Vavra. Toliko su dugi i repovi problema. “Puno je naslijeđenih specifičnosti Krndije – ex PIK rušio je kuće i krojio oranice, kolonisti se nisu upisivali kao vlasnici, a vlast to nije ni potencirala. S osamostaljenjem RH država se uknjižila na sve zemljište u k.o. Krndija. Projekt ponovnog naseljavanja utemeljili smo na Prostornom planu općine te formiranju građevinske zone. Uzimajući u obzir sve zemljišne i druge prednosti, ovaj kraj namjeravali smo učiniti poželjnim za naseljavanje parcelacijom građevinskih zemljišta, a od resornog ministarstva, uzimajući u obzir da smo područje od posebne državne skrbi, koja obuhvaća i stanogradnju uz pomoć države, da zainteresiranima da plac i građevni materijal za gradnju kuća. Ali...” kaže Vavra, koji je 2011. poslao pismo namjere Ministarstvu regionalnog razvoja o stambenom zbrinjavanju darovanjem zemljišta i građevnog materijala, ističući da RH još nije riješila imovinskopravne odnose s Krndijašima.

Prema izvacima iz zemljišne knjige, na svakoj krndijaškoj adresi navedeni su – dvorište, oranica ruševina, a RH je vlasnik 1/1. Budući da taj upis ne odražava stvarno stanje, Krndijaši su Općinskom sudu podnosili prijedlog za pokretanje pojedinačnog ispravnog postupka, pa tako i Pelka Krsmanović iz Ribareve 21, koja, pozivajući se na više od 40 godina života na toj adresi, traži da se upiše “zabilježba na ograničenje glede upravljanja nekretninom u korist predlagateljice”. Neuspješno. Podnosila ga je i obitelj Pop. “Dobili smo samo potvrdu o k.br. Nikoga od nas iz tih kuća nitko ne može istjerati niti nas lišiti života u njima, no vlasnički list nemamo. Živimo u stanu koji su nekada činile kancelarije. Zgrada je, kao i ostale u selu, stara, pa smo puno uložili da bi se živjelo u njoj, no ulažeš u osjećaj da to trajno nije tvoje”, kaže Blaženka Pop o životu u “državnom selu”.