Nema onoga koga nisu dirnule priče o petogodišnjoj Zadranki Stephanie Milda, koju u Chicagu očekuje teška operacija tumora na glavi, a za što su novac prikupljali dobri ljudi.

Nogometaši, estradne zvijezde, pojedinci, anonimni donatori... svi oni novčano su poduprli daljnje liječenje male Stephanie, a nakon što je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje odbio dati suglasnost, a time i novčanu potporu za operaciju u Americi. Nažalost, slučaj Milda nije jedini u Hrvatskoj, a samo u Osijeku i okolici desetci su djece čiji su roditelji bili prisiljeni tražiti novac nepoznatih ljudi. Među njima je i Biserka Šarac, majka 17-godišnje Ene koja se posljednjem u nizu operativnih zahvata podvrgla u dalekoj Belgiji.

- Liječnici su se valjda željeli igrati jer nijedan od njih nije želio preporučiti liječenje u inozemstvu iako su ovdje iscrpljene mogućnosti za Enino daljnje liječenje. Znači, mi trebamo dozvoliti daljnje operacije, a s kojim posljedicama, nije bitno. Ne znam ima li tko iznad tih liječnika specijalista koji određuju tko može živjeti, a tko ne. Na primjeru političara koji se liječi u inozemstvu i kojem od srca želim ozdravljenje vidi se da nismo svi isti i ne zaslužujemo svi sve. Srećom, Hrvati su takvi ljudi koji neće dozvoliti ni da starac od 90 godina ne živi dva dana duže, a kamoli dijete. Evo, makar ja završila u zatvoru zbog neplaćene neke režijske rate, ali i mi smo uplatili novac za Stephanie jer točno znam kako se njezini roditelji osjećaju - ispričala je Enina majka, dodajući kako problem i nakon prikupljenog novca za liječenje ne prestaje, s obzirom na to da su potrebne i daljnje kontrole u inozemstvu. No nade u to da će dobiti novac za to, roditelji ne polažu.

Ako nema novca za inicijalnu operaciju, kažu, nema ni za kontrolne preglede, a što je na svojoj koži osjetila i 22-godišnja Biljana Smolčić, oboljela od tumora na hipofizi za čiju su se operaciju u Njemačkoj ponovno prikupljala novčana sredstva. Velikodušni Baranjci, Osječani i brojni drugi pomogli su koliko su mogli, no majci Božani ne izlaze iz glave riječi liječnika koji je rekao kako nema koristi od liječenja u Hrvatskoj, no s obzirom na to da je operaciju ovdje moguće izvesti, odobrenje za liječenje u inozemstvu preko HZZO-a Biljana nije dobila.

- Znali smo da HZZO neće priznati liječenje jer oni mogu ovdje Biljani vaditi tumor unedogled, a i tri puta bilo joj je previše. Kako bi se osjećali oni da im dijete svake noći zbog bolova pije šest tableta? Nisam ja ogorčena što imam bolesno dijete, nego na hrvatski zdravstveni sustav koji bi trebao misliti na oboljele i to ne samo na djecu. Srećom, ima dobrih ljudi, a ako svatko tko radi da po kunu mjesečno i da se to odvoji u nekoj ustanovi odakle bi se uzimao novac za oboljele, svi bi se liječili gdje zaslužuju - kaže majka Božena. Kako kaže, pozorno je pratila slučaj male Stephanie i znala je da neće dobiti odobrenje HZZO-a, baš kao što ni njezina Biljana, da je tražila, potpis liječnika specijalista ne bi dobila.

Prema riječima Nenada Korkuta, glasnogovornika u HZZO-u, osiguranike na liječenje u inozemstvo moguće je uputiti kada medicinski stručnjaci procijene da su u hrvatskim zdravstvenim ustanovama iscrpljene sve mogućnosti liječenja. Pacijenti se na liječenje upućuju na osnovi vlastitoga zahtjeva, odgovarajuće medicinske dokumentacije i obveznog prijedloga za upućivanje na liječenje u inozemstvo koje daje liječnik specijalist ili liječnički konzilij iz referentnog centra Ministarstva zdravlja, nadležnog prema dijagnozi bolesti pacijenta. “Također, to može učiniti liječnik specijalist ili liječnički konzilij druge ugovorne zdravstvene ustanove u kojoj se osigurana osoba liječi, s prijedlogom jedne ili više inozemnih zdravstvenih ustanova koje mogu obaviti traženo liječenje, kao i nalaza, mišljenja i ocjene liječničkog povjerenstva Direkcije HZZO-a. Odobrava se oko 85 posto svih zahtjeva koje zaprimi za liječenje u inozemstvu”, stoji u odgovoru glasnogovornika HZZO-a.