Njegovo ime nije poznato kao ono nacionalnog marijanskog svetišta u Mariji Bistrici ili onoga u Aljmašu, niti je njihove veličine, izgrađenosti i opremljenosti, ali je brojnim vjernicima Đakovštine, i ostalih okolnih područja, vjernički intimno, najdraže i za blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, na Veliku Gospu, tisuće njih hodočaste upravo u njega. Svetište je to u Dragotinu, udaljeno sedam kilometara od Đakova, za Domovinskog rata jedino neokupirano na ovom području. Stjecište je hodočasnika još u predvečerje tog blagdana i na samu Veliku Gospu pravoj vjerničkoj rijeci koja u nj stiže automobilima, biciklima, pa i, mnogima je pravilo, pješice. Drevno je to marijansko svetište čija je crkva, građena još u srednjem vijeku, starija od 700 godina. Svoju živopisnu povijest svetište dijeli s tim krajem, odolijevajući i turskim osvajačima. Uronjeno u pitoreskan, brežuljkast kraj seoceta koje, nekako po strani, živi svoj polagani život daleko od buke i gužve, pravo je mjesto duhovne okrjepe, odmora, tišine.

Tamošnja crkva Blažene Djevice Marije prvi se put spominje 1332., a tijekom 18. stoljeća nekoliko je puta obnavljana. Krajem 19. st. crkva je redizajnirana u gotičkome duhu s interpolacijom armiranobetonskoga šiljatog svoda na postojeće zidove od opeke. Najvredniji predmet u njoj je slika Gospe Žalosne koja je također uvijek odolijevala svemu što je kroz povijest zadesilo ovo zdanje i kraj. Neki kažu da je slika čudotvorna. Za obnove crkve s početka 20. st., to je zdanje, uz ostalo, opremljeno teškim betonskim stropom no on se 5. rujna 2009. srušio i to samo kojih dvadesetak dana nakon svetkovine Velike Gospe i hodočašća tisuća vjernika u to svetište. Urušavanje stropa uslijedilo je nakon nevremena, a na prizore unutrašnjosti crkve ‚poklopljene' urušenim komadima betona naišla je mještanka koja je tada brinula o crkvi i okolišu. U urušavanju teškog stropa slika Gospe Žalosne ostala je netaknuta. Pretpostavlja se da su upravo obnoviteljski radovi prije stotinjak godina pridonijeli destabilizaciji građevine. Prema podacima Ministarstva kulture, najkritičnije pukotine nastale su 60-ih godina 20. stoljeća, od potresa čiji je epicentar bio nedaleko od crkve. Strop se urušio u trenutku kada je crkva prolazila kroz četvrtu godinu restauratorskih radova, koji su provođeni pod nadzorom konzervatora i druge struke.

Obnova crkve i dalje traje pa će i ovogodišnja svetkovina Velike Gospe biti održana vani, na improviziranom liturgijskom prostoru, uz vanjski oltar, gdje će središnje mjesto i ove godine zauzimati slika Gospe Žalosne, dakako. S.Župan