OSIJEK - Ne krijući zadovoljstvo kako njegova “Ljubavologija” lijepo kotira - ne samo kada je prodaja u pitanju, nego i čitanje, Bruno Šimleša, mjesecima najatraktivniji i najtraženiji predavač u Hrvatskoj, predstavio je svoju knjigu u osječkoj Knjižari Nova, doslovce dojurivši s predavanja/promocije u Vukovaru. “Knjiga već godinu dana ne silazi s ljestvice najčitanijih, jer ljude zanima razgovor o ljubavi koji ne podcjenjuje njihovu inteligenciju, ne nudi laka, revolucionarna rješenja u tri koraka, a da se o ljubavi i međuljudskim odnosima - tako zahtjevnima, ali istodobno i obogaćujućima - govori bez rukavica, moraliziranja i osuđivanja”, kaže Šimleša, napominjući kako je to jako rijetko pa zato ljudi lijepo reagiraju na ono što i kako piše.

U petoj knjizi govorio je o sebi pa mu je, kaže, bilo logično nastaviti o zabludama koje imamo o drugim ljudima, forama koje jeftino prodajemo, a naše ih srce uglavnom skupo plati. Zanimalo ga je pisati o tome da mnogi u partneru traže da ih upotpuni, kao i o zabludi da će djeca spasiti brak, da sličnosti nužno rađaju dosadnu vezu, tj. da je bitno da se suprotnosti privlače, da ne treba biti iskren u vezama i odnosima, te još mnogo toga.

Kao i predavanja koja se u Zarebu održavaju jednom mjesečno, promocija u Osijeku (u četvrtak, 26. travnja) privukla je mahom žensku populaciju svih dobnih skupina, no to nema veze s njim - odrješit je Šimleša. Zanimalo ih je čuti ponešto o Šimlešinoj knjizi, ali se nisu ustručavale ni postavljati pitanja pa se predavanje odužilo. Do usijanja su atmosferu dovela pitanja o “sitnim i dobrim, tzv. bijelim lažima”, koje pripadnice nježnijega spola uglavnom očekuju kada partnera pitaju: Kako mi izgleda stražnjica u ovim trapericama? Sociolog iz Zagreba podijelio je podosta intime sa Slavoncima, pa tako i u odgovoru na ovo pitanje, dakako iz perspektive odnosa sa svojom suprugom pa čak i majkom, punicom i trogodišnjom kćerkom.

“Ne bih rekao da nam stalno trebaju vodiči, savjeti, recepti za uspješan život. Drago mi je da se sve više ljudi cijeni solidne knjige koje nisu banalne, jer je područje samopomoći dosta nezgodno. Jako često knjige nude apsolutni spas u nekoliko koraka, a meni je drago da publika sve manje reagira na takve knjige. Kao pisac trudim se ne pojednostavljivati ni banalizirati stvarnost”, iskren je Šimleša, kojega veseli i činjenica da se više ne sramimo pitati sve o čemu on piše, te da sve više muškaraca traži odgovore, kao i da je sve više autora koji kvalitetno obrađuju te teme.

Za očekivati je da su i povratne informacije podijeljene, slaže se 33-godišnji Šimleša. “Ja sam od sotone i prodavača magle do apsolutno obljubljenog sveca. Često govorim o Bogu, a nisam najskloniji veličanju institucija koje su u nas posebno popularne pa sam za neke antikrist”, pomalo kroz smijeh zaključuje Bruno.