Baroknu jednokatnu uglovnicu na križanju Franjevačke i Kuhačeve ulicu u osječkoj Tvrđi dao je sagraditi Franz Xaver Walter. On je 15. prosinca 1765. kupio kuću koju je platio 700 forinti. Kuću je porušio i na njezinu mjestu sagradio novu. Vjerodostojan je argument za preciznu dataciju izgradnje ove kuće crijep koji se čuva u Zbirci arhitekture i urbane opreme Muzeja Slavonije. Naime, na crijepu koji potječe s ove kuće prilikom izrade ugreban je datum 18. kolovoza 1779. s prigodnim tekstom na njemačkom jeziku. Zahvaljujući ovom crijepu, koji je pri obnovi krovišta zapazio jedan krovopokrivač i donio ga na dar Muzeju Slavonije, znamo da je kuća sagrađena u doba dok joj je vlasnik bio Franz Yaver Walter, jer je već 19. travnja 1784. vlasnik kuće postao Johann Schmidt.

Nakon Johanna Schmidta vlasnik kuće postao je, vjerojatno njegov sin, Georg Schmidt, a nakon njega do početka 19. stoljeća, od 1798. do 1809., kućevlasnik je bio Joakim Gühring, iza kojega je kao vlasnica ubilježena, vjerojatno njegova udovica, Katarina. Sredinom 19. stoljeća, 1863. vlasnik kuće bio je Antun Hegedušević. koji je kao vlasnik bio zabilježen još i 1874. godine. Pred sam kraj 19. stoljeća vlasnici kuće bili su Eugen Faith i supruga Josefa, rođena Schwalm. Nakon njih vlasnici kuće postali su njihovi sinovi Eugen, rođen u Osijeku 22. svibnja 1889, inspektor osječke šećerane, Dragutin, rođen u Osijeku 13. siječnja 1891., bankovni činovnik i Stjepan rođen u Osijeku 1894., knjigoveža. U kući su još 1934. stanovali Eugen Faith stariji, po zanimanju pekar, Oto Faith, po zanimanju pekar, i Ema Faith, po zanimanju kitničarka. Osim Faithovih, u to je vrijeme pod njihovim krovom stanovao i pekarski pomoćnik Petar Hipp. U kući se u međuratnom razdoblju nalazila i Telefonska centrala komande osječke divizijske oblasti te stanovi komandanta divizije i njegova pomoćnika.

Tradicija pekarstva pod istim krovom odvija se i danas. Kuća je 1911. imala sedam soba, tri dućana, tri kuhinje i pet nusprostorija raspoređenih unutar jednog trosobnog i jednog četverosobnog stana, a u njoj je tada stanovalo 13 osoba. Tragovi sjećanja na ovu osječku obitelj čuvaju se u više zbirki Muzeja Slavonije zahvaljujući donaciji iz ostavštine Ivana Fajta, člana orkestra Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku koji je samozatajno gotovo do posljednjeg dana redovito dolazio na otvorenja muzejskih izložbi. Na fotografijama pohranjenim u dva fotoalbuma možemo vidjeti unutrašnjost stana na čijim zidovima vise obiteljski portreti predaka, ukrasni predmeti i predmet koje je skupljao. U jednom od albuma složene su fotografije s pojedinih kazališnih manifestacija, a u drugom se dijelu nižu fotografije Osijeka na kojima se nalaze brojne danas više nepostojeće zgrade ili izvorni izgled preuređenih kuća. U tom nizu jedna od fotografija prikazuje i staru obiteljsku kuću Faithovih u Tvrđi, koja je nekoć ulaz u pekaru imala iz Franjevačke ulice, a ne kao danas iz Kuhačeve ulice. Ljepota Osijeka na tim fotografijama oduzima dah, jer se kuće vide u cijelosti bez parkiranih automobila u prvom planu fotografije kako je danas jedino moguće snimiti pojedine od njih.

ŽELJA ZA OBNOVOM TVRĐAVSKIH PROČELJA

Obiteljska grobnica Faithovih nalazi se na najstarijem osječkom groblju, Tvrđavskom, ili Novogradskom groblju kako se danas zove ovo groblje. U grobnici uz Ivana Faitha počiva i slavna osječka kitničarka Ema Faith, čije su ruke zaslužne za mnoge modne dodatke, osobito šešire, osječkih dama u prvoj polovini 20. stoljeća, a koja je živjela u ovoj kući. Možda će nakon obnove podzemne i parterne infrastrukture osječke Tvrđe čije dovršenje uskoro željno iščekujemo potaknuti i val obnove oronulih pročelja među kojima svakako treba uzorno obnoviti i kuću Walter, koja je najduže bila u vlasništvu osječke obitelji Faith, a osobito je zanimljiva jer se u njoj i danas odvija pekarski obrt kao i u doba kada su Faithovi u njoj otvorili svoju prvu pekaru.