Magazin
TEMA TJEDNA : HRVATSKA EKONOMIJA

Emil Pavić: Veliki izazovi, velike mogućnosti - recesijske prijetnje i dalje su realne
Objavljeno 17. studenog, 2023.
EMIL PAVIĆ, MAG. OEC., prodajni konzultant, član Centra za javne politike i ekonomske analize (CEA)

Republika Hrvatska je samim ulaskom u Europsku uniji 2013. godine otvorila sebi velika vrata ubrzanog razvoja. EU sredstva su novac svih poreznih obveznika Unije, a nama su znatno pomogla i pomažu da uhvatimo korak i dosegnemo zacrtani politički cilj, a on jest 80 % prosječnog BDP-a po stanovniku u paritetu kupovne moći do 2030. godine - kaže Emil Pavić, mag. oec. i prodajni konzultant, član Centra za javne politike i ekonomske analize (CEA), te dodaje:



- Ovaj dio jest jako važan jer nam je upravo on pomogao u nezabilježenoj zdravstvenoj krizi izazvanoj COVID-om u 2020. godini, koja je trajala sve donedavno. Taj prvi udarac, u tijeku hrvatskog predsjedavanja Unijom, koje je trajalo do polovine 2020. godine, svi smo solidarno izdržali.

Imali smo brzi oporavak, što govori o ekonomskoj otpornosti. Kako bi se sačuvala socijalna stabilnost zemlje i kako bismo što jednostavnije izišli iz tog nezabilježenog događaja, učinjeno je nešto što je smirilo krizu, ali je poslije nažalost pridonijelo ubrzavanju inflacije. Nije lako donositi bilo koje odluke u toj situaciji, no Hrvatska je izdržala; učinjeni su neki kompromisi, poduzetnicima se nisu obračunavali doprinosi za plaće; država je na teret svih poreznih obveznika izvršila zaduženja kako bi se sačuvali likvidnost i redovno izvršavanje obveza.

Završetkom COVID krize ostalo je pitanje inflacije koja je nažalost još uvijek izvan zacrtanih okvira od 2 do 2,5 % godišnje, što se smatra prirodnom inflacijom koja ima pozitivan učinak na gospodarstvo. Za sada se ona još uvijek ne spušta ispod 5 %, što je opet puno bolje nego prije samo godinu dana kada je situacija prijetila da izmakne kontroli. Još uvijek nismo zagospodarili potpuno ponudom novca i likvidnošću. No podizanjem referentnih kamatnih stopa od ECB-a ponuda novca se smanjuje, kamate rastu i gospodarska aktivnost usporava. Vidimo kakvo je stanje sada primjerice u Njemačkoj, koja je službeno u recesiji, vidimo i najnoviji primjer Austrije koja je također ušla u recesiju. Očito je kako europodručje usporava, hladi se, i da je pred nama vrijeme korekcija cijena, odnosno njihovo smanjivanje.

KOMPONENTE RASTA


Vratimo se posljedicama krize kojima je RH bila izložena i iz kojih se još uvijek pokušava izvući bez težih posljedica...?

- Ovdje bih izdvojio dva događaja koja nismo mogli predvidjeti; prvi je doista ostavio katastrofalan učinak na sve nas - dva snažna potresa koja su učinila golemu materijalnu štetu, ostavila tisuće ljudi bez krova nad glavom, i koja su pred Vladu postavila još jedan golemi izazov. Kako smo dio Unije, tako se i na ovom slučaju pokazala ta velika financijska solidarnost koja nam je vrlo brzo osigurala 1,1 milijardu eura, sukladno podacima resornog ministarstva za graditeljstvo. Time je pokrenuta snažna građevinska aktivnost koja je sada natprosječno važna za naš gospodarski rast.

Nekoliko je osnovnih komponenti našeg rasta: građevinski sektor, uslužne djelatnosti odnosno turizam i osobna potrošnja. Sve tri komponente rastu. Međutim, i tu je prisutan čimbenik rasta cijena, odnosno inflacije, koja podiže nominalne promete, ali i dohodak svih koji su uključeni u tržište rada. Naš rast i razvoj sada su naslonjeni i na sredstva EU-a. Ipak, za dugoročan održivi razvoj smatram da je potrebno stimulirati privatne investicije, a EU novac nešto je što je samo dodatni poticaj općem rastu gospodarstva. Smisao cijelog sustava mora biti slobodno tržište i inicijativa privatnog kapitala te postupni odmak od javnih fondova. Ne smijemo dopustiti preveliku ovisnost o novcu koji nam dolazi iz Unije, ali svakako taj novac treba što efikasnije iskoristiti. Na nama je kako ćemo ta sredstva koristiti i hoćemo li taj doista veliki nepovratni kapital iskoristiti kako bismo i nakon što istekne omotnica, odnosno nakon što prestane ovako obilan dotok novca, mi sami imali temelje za još brži i zdraviji rast. Još uvijek je rano za prognoze oko našeg rasta jer jako puno ovisimo i o susjednim tržištima, naročito njemačkom, koje je sada u recesiji; ako se njemačka recesija nastavi, tada je moguće i da kod nas dođe do usporavanja.

Drugi događaj koji je snažno utjecao ne samo na EU nego i globalno tragičan je rat u Ukrajini. Agresija Rusije na Ukrajinu imala je golem utjecaj i izazvala energetsku krizu, na koju je Unija odmah odgovorila i vrlo konsolidirano spriječila eskalaciju cijena energenata, što bi definitivno snažno udarilo na standard svih država članica. Također, znatno su porasle i cijene žitarica jer je Ukrajina jedan od najvećih svjetskih proizvođača žitarica. Ipak, to se pokušalo na neki način ublažiti sporazumima, a poslije i mijenjanjem ruta za transport. Svi mi se nadamo da će taj užasan rat završiti i da ćemo koliko-toliko imati prilike za normalizaciju, što je ključno za smanjenje rizika i unutar Unije. Za sada ne možemo predvidjeti kada će se to dogoditi.

POZITIVNI FAKTORI


Kako objašnjavate da je unatoč svih poteškoća hrvatska ekonomija porasla deseti kvartal zaredom...? Govori se i o konstantnom rastu inozemnih investicija, financijskim ulaganjima...

- Kako sam ranije naveo, naš se rast trenutno jako oslanja na EU sredstva, koja smo primili i zbog COVID krize (u kontekstu NPOO-a), potresa (fond solidarnosti), kao i zbog redovnog proračuna EU-a. To što nam rastu strane investicije također je posljedica ulaska i u EU, a tome pogoduje u ulazak u eurozonu. Naime, euro je svjetska valuta koja investitore čini sigurnijima jer znaju da je monetarna vlast u rukama država članica eurozone. To znači da se nijedna odluka ne može donijeti jednostrano, i to na neki način jamči stabilnost, a posebno sigurnost ulaganja. Važan je i ulazak u šengenski prostor, koji jako puno pridonosi praktičnosti i jednostavnosti transporta roba, ali snažno popravlja i sliku države kao moderne, sigurne i atraktivne za ulaganja. Drugi dio koji je važan za ubrzanje investicija jest pravna zaštita, odnosno efikasnost pravosuđa, na čemu svakako treba još mnogo raditi. No ako se nastave nepovoljna kretanja unutar naših najvažnijih izvoznih tržišta, tada nam prijeti usporavanje rasta.

Iz Državnog zavoda za statistiku također smo u proteklom razdoblju dobivali dobre vijesti, primjerice da je prosječni raspoloživi dohodak hrvatskih građana lani dosegnuo 12.277 eura kao i da je kupovna moć hrvatskih građana u godinu dana znatno povećana... Zvuči pomalo nevjerojatno, kako to komentirate?

- Građani svakako snažno osjećaju porast cijena, a naročito onih cijena koje su vezane uz svakodnevnu potrošnju kao što su hrana ili režijski troškovi. No dohodak građana konstantno raste i sada smo u situaciji da je prema Državnom zavodu za statistiku prosječna netoplaća na razini države 1150 eura, a medijalna netoplaća prvi je put iznad 1000 eura (medijalna netoplaća je iznos u odnosu prema kojem je 50 % zaposlenih imalo manju plaću, a preostalih 50 % zaposlenih imalo veću netoplaću od tog iznosa), dok je u gradu Zagrebu, koji je uvijek iznad prosjeka, sada prosječna netoplaća iznad 1300 EUR. Sve to govori da je prisutan rast dohodaka, i zbog povećanja cijena i zbog deficita radne snage koji je prisutan gotovo u svim sektorima, a naročito u građevinarstvu i drugim uslužnim djelatnostima. Taj rast dohodaka dosada je sporije pratio rast i u javnom sektoru. Sada vidimo da rastom proračuna rastu i javne plaće. Trebamo težiti visokom dohotku i rastu standarda građana, ali se to uvijek mora temeljiti i na rastu produktivnosti i proizvodima ili uslugama visoke dodane vrijednosti, odnosno na više pameti i optimalnom korištenju svih resursa s kojima raspolažemo.

FISKALNA ODGOVORNOST


I za kraj, pitanje o nedavno u Vladi predstavljenom proračunu za 2024. godinu. Vaš komentar? Koliko je taj proračun razvojni, održivi, realan u okolnostima kakve bi mogle biti iduće godine, ili ga se može gledati i kroz izbornu 2024. godinu? Što s BDP-om, za njega se planira rast od 2,8 % - realno ili ne?

- Država zapravo nema svoj novac; sva sredstva su sredstva poreznih obveznika koja se uplaćuju za razne zajedničke potrebe osnovnih funkcija države. Povećavanjem proračuna potencijalno se povećava i udio države u BDP-u, pogotovo ako će doći do usporavanja rasta. Vidimo da se udio javnog duga opće države smanjuje i da ide prema zacrtanom cilju od 60 % BDP-a. Takav trend treba iskoristiti za nastavak poreznog rasterećenja građana i poduzetnika. Važno je povećati i efikasnost države, omogućiti stavljanje javnih resursa u funkciju, kako bismo imali što više raspoloživog dohotka za štednju, ali i ulaganja, koja nam onda donose i prinose i daljnje porezno rasterećenje. Učinjeni su važni koraci u smjeru poreznog rasterećenja i Vlada se dosada pokazala kao fiskalno odgovorna, odnosno cijelo vrijeme radi na smanjivanju udjela duga u BDP-u. Pritisci na rast plaća, nepovoljan odnos zaposlenih i umirovljenika i depopulacija također znatno utječu na rashode jer imamo umirovljenike kojima trebaju veće mirovine, koje se isplaćuju i iz proračuna. Tu je i goruće pitanje reforme zdravstvenog sustava koji također zahtijeva velika sredstva, i to je pitanje koje ćemo morati krenuti brže rješavati.

Rast BDP-a koji se od državnih institucija predviđa je 2,8 %. Međutim, zbog navedenih rizika to se može promijeniti. Jako puno ovisimo i o početku turističke sezone, kao i o općem usporavanju rasta cijena i inflacije, ali i izlasku naših emitivnih tržišta iz krize i recesije. Kao ekonomist ja sam uvijek optimist jer ekonomija je psihologija očekivanja i ako očekujemo pozitivan rasplet, tada je psihologija potrošača takva da kreće u potrošnju i investiranje pa onda možemo očekivati i rast. U svakom slučaju, Hrvatska je na dobrom putu da postane uspješna zemlja, a na tome treba još jako puno raditi. (D.J.)
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana