Ovotjedni izbor knjiga sveli smo na tri vrlo zanimljiva i preporučljiva naslova, objavljena u nakladi zagrebačkog V.B.Z.-a. Radi se o potentnim romanima, koji svaki na svoj način baš dobro sjedaju u ove ranojesenske dane i večeri dok je vani još malo vrućine, a sve više otpalog lišća...

SJEĆANJE VODE: Nakon Stoljeća sumraka svijet više nije onakav kakvim ga znamo. Oluje su raskomadale kontinente, polovi se otopili, a kineski Novi Qian zavladao je Skandinavijom.

Nakon ekoloških katastrofa izazvanih naftnim ratovima, najdragocjeniji je resurs voda - vodni se zločin stoga plaća glavom. U tom posttehnološkom svijetu sedamnaestogodišnja Noria Kaitio postaje majstorica čaja - što je ugledna pozicija koja nosi veliku odgovornost i prati je dobro čuvana tajna: znanje o izvorima svježe vode. No kad se obitelj Kaitio raspadne, Noria mora odlučiti hoće li slijediti tajnoviti put predaka ili krenuti u zabranjeno istraživanje Izgubljenih zemalja sa svojom jedinom prijateljicom Sanjom...

U svojem prvom romanu, Sjećanje vode, finska spisateljica Emmi Itäranta govori o svijetu koji je nastao kao posljedica naših krivih izbora. To čini maštovito, ali promišljeno, lirski, ali i kao opomenu. Pripovijedajući na uzbudljiv način o budućnosti koju iz svoje perspektive teško možemo zamisliti, ova distopija već je osvojila čitatelje svojim prijevodima na više od dvadeset svjetskih jezika... (hrvatski prijevod: Kristina Špehar-Vuković)



O AUTORICI: Emmi Itäranta (1976.) finska je spisateljica koja stvara na finskom i engleskom jeziku. Njezini su romani okarakterizirani kao liričke distopije s jakom ekološkom podlogom. Njezin prvijenac Sjećanje vode (2014.) preveden je na više od dvadeset jezika i poslužio je kao predložak za film. Ovaj roman ušao je u najuži izbor za nagrade Philip K. Dick, Arthur C. Clarke i Golden Tentacle Award te bio među finalistima Premio Salerno Libro d‘Europa. Objavila je još dva romana: The Weaver (američki naslov)/The City of Woven Streets (engleski naslov) i The Moonday (2020.). Živi u finskom gradu Tampereu te i dalje piše na oba jezika.





NEMA VIŠE SNA: Roman iz 1966. Willema Frederika Hermansa kanonsko je djelo nizozemske književnosti 20. stoljeća. Uz monumentalni (anti)ratni klasik "Damoklova mračna komora", to je drugi roman ovog književnog velikana preveden na hrvatski jezik.

Nizozemski student geologije Alfred Issendorf s trojicom norveških kolega odlazi na ekspediciju u najsjeverniju norvešku regiju Finnmark kako bi potvrdio hipotezu da su tamošnji krateri nastali od udara meteorita. Alfred je opsjednut mišlju da će doći do velikog znanstvenog otkrića kojim će impresionirati svijet, no nesiguran, neiskusan i jedva dorastao izazovima u arktičkoj divljini, u svemu vidi tajnu zavjeru protiv svoga znanstvenog rada te sumnja u sve i svakoga osim u samoga sebe. Smrznut i mučen nesanicom, on postaje sve očajniji i paranoičniji pod ponoćnim Suncem, sve dok ne donese jednu katastrofalnu odluku…

U spoju putopisa, crne komedije i tragedije Hermans progovara o psihologiji nesigurnosti i taštine, temi gubitka i zamagljivanja identiteta. Opisi dramatične arktičke atmosfere, na rubu realnog i surealnog, popraćeni su razmišljanjima i raspravama o mnogim moralnim i filozofskim temama: o "velikim i malim zemljama i jezicima", ulozi znanosti, smislu i besmislu, Bogu i čovjeku. "Nema više sna" slojevit je i velik roman: uzbudljiva priča o preživljavanju u divljini, psihološki narativ o mladom znanstveniku koji želi nadmašiti očeva postignuća i zadiviti majku te naposljetku roman s filozofskom potkom koji dovodi do zaključka da jednostavno ne možemo i nikad nećemo moći shvatiti ono najvažnije: fundamentalni misterij života... (prevoditelj: Radovan Lučić.)



O AUTORU: Willem Frederik Hermans (1921. - 1995.) jedan je od najvećih nizozemskih pisaca. Pisao je romane, pripovijetke, eseje, poeziju i drame. Cjelokupan Hermansov opus reflektira njegov specifičan, pesimističan pogled na svijet i filozofiju "kreativnog nihilizma". Nakon II. svjetskog rata, koji igra važnu ulogu u Hermansovu životu i radu, objavljuje romane Conserve (Limenka) i De tranen der acacia‘s (Bagremove suze). Temi rata vraća se u romanu Damoklova mračna komora (1958.) kojim je osvojio čitateljsku publiku. Uz ovaj klasik, vrhuncem njegova književnog rada smatra se roman Nooit meer slapen (Nema više sna, 1966.) o ne­uspjeloj ekspediciji mladoga geologa u Finnmarku. Godine 1972. odbio je primiti nagradu P. C. Hooft za životno dostignuće u književnom radu, a 1977. dodijeljena mu je prestižna Nagrada za nizozemsku književnost.

HOTEL PORTOFINO: Hotel Portofino radi tek nekoliko tjedana, a vlasnica Bella Ainsworth već se suočava s mnoštvom problema.

Njezini otmjeni gosti zahtjevni su i teško im je udovoljiti. Usto, Bella je na meti podmuklog i korumpiranog lokalnog političara koji prijeti da će je uvući u užareno grotlo Mussolinijeve Italije. Da stvar bude još gora, i Bellin je brak u krizi, a njezina se djeca još uvijek oporavljaju od strahota Prvog svjetskog rata. Obitelj sve nade polaže u sina Luciana i njegov mogući brak s bogatom engleskom aristokratkinjom. No događaji neočekivano kreću u krivom smjeru, a posljedice će osjetiti cijela obitelj.

Smještena na čarobnoj talijanskoj rivijeri, ovo je priča o osobnom buđenju u doba globalnih previranja i oslobađajućem utjecaju šarmantne talijanske kulture, gastronomije i ambijenta na britanske "naivčine na putovanju"... Prema romanu snimljena je istoimena televizijska hit-serija.



O AUTORU: J. P. O‘Connell britanski je pisac i urednik. Radio je za različite novine i časopise. Objavio je nekoliko knjiga, a svjetsku je slavu stekao povijesnim romanom Hotel Portofino, Prvi dio (2021.), prema kojemu je nastala istoimena serija, dijelom snimana i u Hrvatskoj. Novi nastavak Hotela Portofino izlazi 2024. godine. O‘Connell živi u Južnome Londonu.