Društvene mreže preplavljene su lažnim informacijama o koronavirusu i cjepivu - od tvrdnji da se u ljude ugrađuju mikročipovi do toga da će cjepivo izmijeniti naš genetski kod. BBC je pitanje o bojazni od izmjene DNK postavio trima neovisnim znanstvenicima i svi kategorički negiraju da cjepivo protiv COVID-19 mijenja ljudski DNK.

Neka od novih cjepiva, poput onog koje su razvili Pfizer/BioNTech, koriste fragmente genetskog materijala virusa ili takozvani glasnički RNK. "Ubrizgavanje RNK u nečiji organizam ni na koji način ne djeluje na DNK ljudskih stanica", kaže profesor Jeffrey Almond sa Sveučilišta u Oxfordu. On funkcionira tako da organizmu daje uputu o proizvodnji proteina koji je prisutan na površini koronavirusa, a imunosni sustav zatim uči prepoznavati i stvarati antitijela. Prema teoriji zavjere pandemija koronavirusa paravan je za plan o ugradnji mikročipova koji se mogu pratiti, a iza svega navodno stoji suosnivač Microsofta Bill Gates. No ne postoji cjepivo s "mikročipom", a glasine su počele u ožujku, kad je Gates u intervjuu rekao da ćemo na kraju "morati imati neku vrstu digitalnih certifikata" na temelju kojih će se znati tko se oporavio, tko je testiran i tko se cijepio, a o mikročipovima nije bilo riječi. Unatoč tome, anketa YouGova s 1640 ljudi pokazala je da 28 % Amerikanaca vjeruje kako Gates želi koristiti cjepiva za ugradnju mikročipova u ljude. Postoje i tvrdnje po kojima cjepivo sadrži tkivo pluća pobačenog fetusa, što nije točno. "Stanice fetusa ne koriste se u proizvodnom procesu ni jednog tipa cjepiva", kaže dr. Michael Head sa Sveučilišta u Southamptonu.


Antivakseri koriste tvrdnju da je stopa oporavka od bolesti 99,97 % i upućuju na to da je sigurnije oboljeti nego primiti cjepivo. No brojka koju oni nazivaju "stopom oporavka", sugerirajući da je riječ o osobama koje su se zarazile virusom i preživjele bolest, jednostavno nije točna. Otprilike 99 % osoba koje se zaraze koronavirusom prežive COVID, kaže Jason Oke, statističar sa Sveučilišta Oxford. Dakle, oko stotinu od 10.000 zaraženih će umrijeti, a to je mnogo više od tri od 10.000. No Oke dodaje da u svim slučajevima rizik u mnogočemu ovisi o dobi oboljelog. "Ne radi se samo o pukom preživljavanju. Na svaku osobu koja umre postoje i drugi koji bolest prežive, no prethodno su liječeni, a među njima su i oni koji pate od dugotrajnih zdravstvenih posljedica". Koncentriranost na ukupnu stopu smrtnosti i svođenje cijepljenja na individualan čin potpuno promašuje poantu cijepljenja, smatra Liam Smeeth s londonskog fakulteta za higijenu i tropsku medicinu.


Tomislav Levak, nastavnik na Odsjeku za kulturu, medije i menadžment Akademije za kulturu i umjetnost u Osijeku, kaže da proizvodnja i širenje dezinformacija ili lažnih vijesti ima niz uzroka i razloga. Prema istraživanjima, glavni motivi su financijski i ideološki. Znači, ili u svrhu nekakve zarade, primjerice da netko otvori web-stranicu pa njezini autori automatski ostvaruju zaradu od oglašavanja, a poznat je i primjer iz 2016., kada je uoči predsjedničkih izbora u SAD-u otkriveno da je u makedonskom gradiću Velesu skupina tinejdžera pokrenula više od 140 web-stranica na kojima su ciljano proizvodili lažne informacije, pretežito u korist Donalda Trumpa, i zaradili desetke tisuća dolara. Ideološka motivacija, kaže Levak, može biti pak kada se s pomoću dezinformacije pokušava povećati, primjerice, podrška političkim opcijama, kandidatima i idejama. Treća je stvar čista proizvodnja problema, iz zabave ili dokolice, odnosno jednostavno iz gluposti.


"Psiholozi su utvrdili da postoje tri glavna psihološka faktora koja su primarno plodno tlo za prihvaćanje i širenje lažnih vijesti. O tome je govorila naša psihologinja Andreja Vranić - prvo je pristranost vjerovanja, tj. sklonost osoba da se slože s onim što je u skladu s njihovim vjerovanjem ili ideologijom. Uz to ide i fenomen selektivne percepcije medijskog sadržaja - korisnici prihvaćaju prije svega argumente i teze koji su im bliski. Drugo je kognitivna lijenost, tj. nesklonost razmišljanju ili analiziranju onoga što su ljudi pročitali ili čuli, a treće su - emocije, odnosno osjećaji. Dezinformacije upravo igraju na osjećaje, i uvijek je savjet da ako nešto izazove jak osjećaj, bilo da se radi o oduševljenju, ljutnji ili razočaranju, da se u to odmah posumnja", kaže Levak.

Kada govorimo o tome zašto se to događa baš danas, on pojašnjava da je prvi razlog i uzroka širenja dezinformacija rapidni razvoj tehnologije te umnažanje broja i vrsta novih digitalnih medija. "Stalan je porast korisnika društveno-mrežnih stranica i aplikacija te komunikacijskih platformi. A u novim medijima se promijenila potpuno komunikacijska paradigma iz jednosmjerne u dvosmjernu komunikaciju, pri čemu se događa da su ljudi istovremeno i proizvođači i konzumenti vijesti. I onda postoji jedna stvar koja je teško objašnjiva, ali je dokazana - lažne informacije se jednostavno usvajaju i šire brže te zadržavaju trajnije od istinitih. To je ljudski faktor", ističe Levak.

Kada govorimo o pandemiji, kaže kako je logično da se to dogodilo upravo sada jer imamo nikad veći broj korisnika društvenih mreža. Svatko iole pismen i s pristupom internetu može objaviti ili proširiti lažnu vijest. "Posve je legitimno da su ljudi skeptični prema novim lijekovima ili novim cjepivima, no osobno se planiram cijepiti čim cjepivo bude potvrđeno i stigne. Potpuna je glupost širiti neutemeljene, nevjerojatne priče poput onih koje smo spominjali. To je i opasno jer se time može prouzročiti smrt ljudi koji će možda odbiti cjepivo zbog toga. Prema jednom američkom istraživanju, samo tijekom prva tri mjeseca ove godine više od 800 osoba diljem svijeta je umrlo, a oko 5800 osoba hospitalizirano zbog posljedica vjerovanja u proširene lažne informacije o koronavirusu i načinima liječenja. Pili su metanol, kravlji urin, izbjeljivač, vjerujući da će im to pomoći", zaključuje Levak.