Dr. Esad Bajtal autor je knjige "Sevdalinka - alhemija duše" koja je prava enciklopedija u kojoj je na stručan način obrađen fenomen sevdalinke. Esad Bajtal je iz Breze, rudarskog kraja iz središnje Bosne.

Doktor je filozofije i psihologije, humanist i aktivni borac za ljudska prava, jedan od najvećih prijatelja poznatog Safeta Isovića, koji je poznat kao "otac sevdalinke". Za sevdalinku se često zna reći da je to bosanski blues. Koliko je ta pojednostavljena usporedba točna, a koliko su (što se tekstova tiče) sevdalinka i blues različiti, Bajtal pojašnjava:

- Za tu usporedbu nije toliko bitan tekst, iako ga nije moguće odbaciti, koliko kontekst, onaj ambijent životne ljudske nevolje koji će iznjedriti bosansku sevdalinku na jedan, a blues na drugi način. Najkraće govoreći, i s neizbježnim rizikom tog pojednostavljivanja, u pitanju je melankolija crnih robova, berača pamuka, uznika društvene nepravde tadašnje Amerike, s jedne, i mladih djevojaka, zatočenica bosanskih avlija, koje je islamska običajna moralistika 'osudila' na nevoljnu izolaciju i vječnu čežnju, s druge strane. To socijalno uzništvo koje ispreda svoju pjesmu iz duševne boli, jest onaj melopoetski okvir koji omogućava komparativnu paralelu sevdalinke i bluesa.

Inače, još se jedna paralela često provlači, a to je ona između riječi sevdah i portugalske riječi saudade (koje su slične i po zvučnosti) - čežnja je dakle prisutna i u sevdalinki kao i u fadu, o čemu dr. Bajtal također piše u svojoj knjizi:

- Sve su paralele moguće i sve se slijeva u retortu jednog i istog bola. Jer mi smo stvoreni za bol (Flaubert). Bol je naša šansa da iz sebe izvučemo ono neizrecivo, sklupčano u svojoj samoskrivenosti na dnu ljudskog srca i duše. A pjesma je jedini istinski lijek toj boli. Fado ili sevdalinka, svejedno. Stvar čisto geografski locirana, ali ljudski potpuno nebitna. U tom smislu, koktoovski (J. Cocteau) govoreći, kao pjesme srca, fado i sevdalinka su 'religija bez nade'. Otuda snaga te neutješne čežnje koja izbija iz svakog tona, iz svake riječi koja se stoljećima hvata u koštac s 'logikom srca o kojoj razum ništa ne zna' (B. Pascal).

Autor navodi i kako su se u sevdalinki i na koje sve načine spojili islam i slavenski duh: “Slavenska osjećajnost i burna istočnjačka strast našli su svoj smiraj u islamskoj moralistici koja je inzistirala na povučenosti žene iz javnog života i njenoj vezanosti uz kuću i intimni porodično-avlijski prostor. To potiskivanje iz javnosti razbuktavalo je ljubavno-mladalačku maštu mladih djevojaka. Tako 'zarobljene', one svoje želje i glas srca pretaču u profinjene melopoetske, i usto, simbolički nijansirane sublimacije sevdalinke. Zarobljena okovima nedodirljive običajnosti jednog vakta i zemana (tj. vremena), zaljubljena je djevojka još samo pjesmom mogla da se izvije iznad avlijskih zidina i taraba, i tako nadiđe usud jedne pedagogije neupitnog uzništva. Njena pjesma, dakle sevdalinka, bila je izraz verbalne avanture kojom prkosi apsolutu običaja i običajno nametnute uskraćenosti sanjanog ljubavnog užitka. Zato je sevdalinka pjesma pobune i ljudskog dostojanstva. Bol koja pjeva. I to bi mogla biti njena najkraća definicija koju prešutno, i bez posebnog pozivanja na to, nudim u svojoj knjizi.”

Kada se govori o sevdalinki, često se pojednostavljuje i kaže da je to ponajprije ženska, i to ljubavna pjesma, no sevdalinka je puno više od toga... Koje su sve teme koje se provlače kroz sevdalinku, Bajtal nabraja:

- Sevdalinka je uglavnom, odnosno logikom svog nastanka, pretežno, ali ne samo i isključivo, ženska ljubavna pjesma. Ljubavna bol nije zaobišla ni mušku stranu i mnoštvo je 'muških' pjesama ispjevanih imaginarnoj ili stvarnoj, sudbinski udesno nedokučivoj dragoj. Osim toga, ne samo ljubav - tema sevdalinke je život u svom punom egzistencijalnom registru. Nema te životne situacije koju sevdalinka nije dotakla i opjevala. Od poljskih radova (moba) do nevoljnih odlazaka dragog u rat. Smrt i društvena nepravda ("Braća Morići", "Sunce bi sjalo", itd.), opjevani su u mnoštvu pjesama i nalaze svoje nezaobilazno mjesto u tematski neiscrpnom korpusu sevdalinke. Povijesne teme ("Svadili se orli i sokoli", "Put putuje Latifaga"...), kazane na način metafore svog vremena, također. Zatim Bosna kao neizbježno nostalgična tema svih onih koje je život, tijekom povijesnih mijena, razbacao diljem svijeta. Njene rijeke, sela, gradovi, polja i planine. Sve je to spjevano i opjevano umilno i nostalgično-bolno, na način sevdalinke kao povijesno najboljeg svjedoka i životnog ogledala svoga i prošlih vremena. Ukratko, sevdalinka je pjesma života. A život bez ljubavi - nije život.