Sedmo Europsko prvenstvo održano je u Francuskoj 1984. godine. UEFA je opet uvela određene novosti pa prvi put domaćin završnog turnira nije morao igrati kvalifikacije, a uz to izbačena je utakmica za treće mjesto.

U njima su sudjelovale 32 zemlje koje su bile podijeljene u četiri skupine sa po pet, te u tri sa po četiri reprezentacije, a pobjednici skupina tih sedam skupina te domaćin Francuska stekli su mogućnost sudjelovanja na finalnom turniru. Kvalifikacije su bile vrlo neizvjesne u gotovo svim skupinama. U dvije skupine su prvoplasirana i drugoplasirana reprezentacija imale isti broj bodova, a u četiri skupine pojednik je skupio samo bod više od drugoplasiranog. Jedino je Belgija kroz izlučni ciklus prošla glatko završivši skupinu s tri boda više od drugoplasirane Švicarske.



U velikom broju skupina odluka je padala u posljednjem kolu, a neke su utakmice zbog dramatičnosti ušle u anale nogometa. Zapadna Njemačka i Danska plasman su ostvarile na temelju bolje razlike pogodaka nakon što su skupinu završile s istim brojem bodova kao Sjeverna Irska i Nizozemska, u nekoliko skupina odluka o putniku na Europsko prvenstvo padala je tek u posljednjem kolu, a nije nedostajalo ni velikih iznenađenja. Najveće je bilo ispadanje Italije, koja je bila aktualni svjetski prvak, a osvojila je tek četvrto mjesto u svojoj kvalifikacijskoj skupini.

Velika se drama, pak, odvila u četvrtoj skupini, koju su činili Jugoslavija, Wales, Bugarska i Norveška. U posljednje kolo se ušlo tako da su tri reprezentacije imale mogućnost plasmana na završni turnir. Posljednju utakmicu skupine igrali su Jugoslavija i Bugarska, a jednima i drugima je za osvajanje prvog mjesta trebala pobjeda, dok se Wales nadao remiju u toj utakmici jer bi on njega odveo na završni turnir. Utakmica Jugoslavije i Bugarske odigrana je na splitskom Poljudu i donijela je vrhunsku neizvjesnost. Bugari su poveli preko Iskrenova, Sušić je s dva pogotka preokrenuo rezultat u korist Jugoslavije, a Dimitrov je ponovno utakmicu doveo u egal. U Walesu su, valjda, već otvarali šampanjac jer istjecale su posljednje sekunde susreta, a rezultat je išao njima na ruku kada je krenula posljednja akcija Jugosavije popraćena riječima legendarnog reportera Mladena Delića: "Nema više vremena za bilo što, nema više vremena 45.38, Vujović, Vujović, evo šansa, gol, gol, ljudi moji, pa je li to moguće, ludnica, što je ovo, što će se ovo dogoditi 3:2." Ljubomir Radanović je zabio pogodak koji je Jugoslaviju u toj dramatičnoj utakmici odveo na završni turnir, a taj susret i Delićev komentar urezali su se u pamćenje onih koji su to doživjeli. Na kraju finalni su turnir izborili Belgija, Portugal, Danska, Jugoslavija, Rumunjska, Zapadna Njemačka, Španjolska te domaćin Francuska.



Tih osam reprezentacija bilo je podijeljeno u dvije skupine, a novost je bila i ta što su po dvije prvoplasirane reprezentacije izborile plasman u polufinale (četiri godine ranije pobjednici skupina su igrali finale, a drugoplasirani za treće mjesto).

U prvoj skupini našle su se Francuska, koja je imala sjajnu generaciju predvođenu Michelom Platinijem, Alainom Gireseom, Jeanom Tiganom i drugima, Danska koja je također imala jednu od najboljih reprezentacija u svojoj povijesti u kojoj su igrali Alan Simonsen, Frank Arnesen, Soren Lerby, Michael Laudrup i Proben Elkjer-Larsen, te Belgija, koja je dvije godine prije na SP-u u Španjolskoj osvojila treće mjesto i Jugoslavija. Francuska je osvojila prvo mjesto sa sve tri pobjede, a drugu poziciju zauzela je Danska, pa su te dvije reprezentacije izborile plasman u polufinale.

Na posljednjoj utakmici te skupine u kojoj je Francuska pobijedila Jugoslaviju (3:2) dogodio se i jedan jeziv trenutak jer je tijekom susreta pozlilo fizioterapeutu reprezentacije Jugoslavije Božidaru Milenoviću. Utakmica uopće nije prekidana, u tom kaosu Francuska je zabila dva pogotka, a Milenović je hitno prebačen u bolnicu, gdje je podlegao posljedicama srčanog udara. Bio je to tragičan kraj vrlo lošeg nastupa reprezentacije Jugoslavije.

U drugoj skupini bile su Španjolska, Portugal, Zapadna Njemačka i Rumunjska. Iznenađenje je bilo ispadanje Nijemaca, a u polufinale su se plasirali pobjednik skupine Španjolska i drugoplasirani Portugal. Oba polufinala bila su dramatična. Francuska je tek nakon produžetaka svladala Portugal (3:2), Španjolska i Danska otišli su još dalje jer su svoj susret odlučivale u raspucavanju jedanaesteraca. Mirniji su bili Španjolci i izborili finale.

Finale je odigran na pariškom Parku prinčeva, a presudila ga je velika pogreška španjolskog vratara Arconade, koji je kroz ruke propustio jedan lako obranjiv slobodan udarac koji je izveo Platini, a pobjedu Francuske potvrdio je Bellone u 90. minuti. Tako su Francuzi osvojili prvi naslov europskih prvaka.