Vesna Vučemilović, doktorica ekonomskih znanosti i saborska zastupnica u prošlom mandatu, druga je na listi Mosta i Hrvatskih suverenista (lista broj 8) u četvrtoj izbornoj jedinici. U svojstvu predsjednice saborskog Odbora za obitelj, mlade i sport, Vučemilović je ostala zapamćena kao bespoštedni borac protiv međunarodne trgovine djecom, zaštitnica tradicionalne obitelji i zagovornica kršćanskih vrijednosti. Pod njenim predsjedanjem, Odbor za obitelj, mlade i sport upozoravao je na nezakonitosti u slučaju „Zambija“, što je rezultiralo promjenom zakonskog okvira koji sad znatno otežava ilegalna posvojenja, razotkrivao rodnu ideologiju u javnom odgojno-obrazovnom sustavu i upozoravao na legalizaciju surogatstva na mala vrata preko instituta „prekograničnog priznavanja roditeljstva“.

Zašto ste se ponovno odlučili kandidirati na parlamentarnim izborima?

Uvjerena sam da Slavoniji i Baranji u Saboru trebaju ljudi koji nisu dio nikakve interesne mreže. Ovaj naš prekrasni dio Hrvatske potpuno je devastiran, opljačkan i raseljen, a da zastupnici većine stranaka iz slavonskih izbornih jedinica, uključujući četvrtu, glasa u Saboru podigli nisu. Jer upregnuti su u neke druge, stranačke i poslovne interese, a ne rade za interes Slavonaca i Baranjaca. Ja sam sušta suprotnost – ništa me ne zanima osim interesa običnog čovjeka. Dokazala sam to i kad sam javno prozvala bivšeg ministra Vrdoljaka da iz svoje tvrtke Livit truje građane Belišća i Valpova. Kad su zabrinuti građani iscrpili sve mehanizme, kad je izgledalo bezizlazno, ja sam unatoč prijetnjama tužbom stala uz njih. Govorila o tom problemu u Saboru, govorila na tiskovnoj konferenciji, govorila u medijima… I, evo, sad je doneseno rješenje o ukidanju dozvole za gospodarenje otpadom Vrdoljakovoj tvrtki Livit. Je li se Mario Radić možda tu angažirao? Naravno da nije, kad je Vrdoljak njegov prijatelj! Zato bih voljela da se i 17. 4. na glasačkome mjestu birači sjete tko je uvijek bio na njihovoj strani.

Prošli ste put u Sabor ušli na jednoj drugoj listi…

Istina, u Sabor sam ušla na listi Domovinskog pokreta Miroslava Škore. Ponosno sam stala uz svoga brata i mnoge čestite domoljube koji su se tad angažirali i izložili. I na toj sam listi kao nova u politici osvojila najviše preferencijalnih glasova. Jer ljudi ovdje vole moga brata i poštuju našu obitelj. Od srca im hvala na tome, ali važno je da prije izbora 17. 4. upamte jedno – Domovinski pokret Marija Radića sa strankom koju je osnivao moj brat dijeli samo dio imena. Radi se o tajkunskoj stranci koja preko glasova naivnih želi doći u poziciju politički trgovati za poslovni interes Marija Radića i onih koji stoje iza njega. Svaki glas za Domovinski pokret Marija Radića je milijun eura više u džepovima mutnih ljudi koji se bestidno bogate dok Slavonija i Baranja propadaju.

Jesu li desne stranke ipak trebale zajedno da se glasovi ne rasipaju?

Nitko ne želi da glasovi propadaju. Zato smo mi iz Hrvatskih suverenista i sklopili koaliciju s Mostom još prošlog ljeta. Ja sam kao jedina saborska zastupnica na našoj listi broj 8 pristala i na drugo mjesto samo da se dogovor ostvari, svjesna potrebe za zajedništvom. S Mostom se to moglo dogovoriti, unatoč određenim razlikama, jer imamo puno toga podudarnoga. S druge strane, mene ništa ne povezuje s ljudima čiji su poslovni partneri glavni akteri afere „Plin za cent“ i koji su nebrojeno puta pokazali da bi zbog vlastitog interesa Hrvatsku prodali za cent. Koaliraju s Mislavom Kolakušićem koji je nekakvim „legalizmom“ opravdavao uvođenje ćirilice u Vukovar i prozivao gradsku vlast kojoj je i tad na čelu bio Ivan Penava. Danas je taj Kolakušić istom tom Penavi koalicijski partner, a htio mu je nametnuti ćirilicu u Vukovar! Taj je Kolakušić u sučeljavanju za predsjedničke izbore otvoreno rekao da glavni odnosi s Hrvatima u BiH trebaju biti gospodarski, dakle zaštita njihovih političkih prava ga ne zanima. I na kraju, taj novootkriveni veliki suverenist jasno je rekao da Hrvatska ne treba blokirati put Srbije u EU jer nas o tome ionako nitko ništa neće pitati. Po njemu, očito bismo trebali baciti koplje u grmlje i prije vremena umjesto da pokušamo zaštititi svoj nacionalni interes. S takvima se ja, uz dužno poštovanje, nemam što ujedinjavati, a vjerujem i da će birači prepoznati kolika su prevara.

A je li prevara i taj tzv. „ideološki moratorij“ o kojemu se spekulira, a koji bi bio potreban da bi „vlada nacionalnog spasa“ predvođena Zoranom Milanovićem imala ikakve šanse?

Ideološki je moratorij utopija jer kod donošenja zakona sve je u stvari ideologija. Ekonomske politike utemeljene su u različitim školama mišljenja, dakle u ideologiji. Ne vidim kako bih to Sandra Benčić i ja mogle imati isti pogled na veliku većinu pitanja – od obiteljske politike, imigracijske politike, poljoprivrede, obrane, kulture, poreza, odnosa prema slobodi vjeroispovijesti… Mi fundamentalno drukčije gledamo na život i to jednostavno ne može biti integrirano u istoj vladi. Kad se priča o toj famoznoj „vladi nacionalnog spasa“ za koju još ne znamo ni koga bi sve uključivala, fokus je na smjeni postojeće vlasti. Ali uvijek ostaje pitanje onog dana poslije. Koji je plan za dalje? Predsjednik obećava „Treću republiku“, a ni sam ne zna što bi to točno trebalo značiti i kakve potencijalne reforme obuhvaća. Nisam protiv razgovora i pregovora o svemu što je na dobrobit našeg naroda i domovine, ali osobno se ne vidim dijelom takve vlade.

Što bi takva lijeva vlada značila za našu poljoprivredu u Slavoniji?

Ako se samo sjetimo bivšeg ministra Jakovine koji je bio izbor tadašnjeg premijera Milanovića, znamo kakva je to katastrofa. Dodajmo tome zelene politike koje nažalost forsira i Plenkovićeva vlada, a lijeva vlada koja treba podršku Možemo forsirala bi i jače, i ja moram priznati da perspektiva nije sjajna. To zeleno bezumlje samo dodaje administrativni teret poljoprivrednicima, poskupljuje im i otežava proizvodnju, a na kraju to znači da je i za sve nas taj proizvod skuplji na policama. To je oblik pogodovanja velikim igračima i naročito uvoznicima, čemu treba stati na kraj!

Je li Projekt „Slavonija, Baranja i zapadni Srijem“ revitalizirao ovaj naš istočni dio Hrvatske?

Navodno je uloženo preko 20 milijardi kuna, ali dovoljno je proći terenom i vidi se koliko je smisleno i odgovorno taj novac uložen. U ponedjeljak sam bila kod zgrade Centra za mljekarstvo u Virovitici u koji je uloženo 40 milijuna kuna, a stoji zatvoren i tamo se ništa ne događa. Takvih i sličnih loših projekata u koje je uloženo puno novca ima dosta, a ne donose nikakvu opipljivu korist i u budućnosti će njihovo održavanje ili obnova biti samo teret. Treba nam više kontrole i svrsishodnije trošenje europskog novca, kako bi se poboljšali životni standard i kupovna moć naših građana. Činjenica je da je u slavonskim županijama svaki treći stanovnik u riziku od siromaštva, što je porazna brojka koja se mora promijeniti u narednim godinama. Samo tako ljudi će ovdje ostati živjeti, a neki će nam se i vratiti. Sve ostalo su prazne priče.

Kako vratiti naše ljude u njihovu najdražu ravnicu?

Najbolji početak bilo bi konačno urediti naše društvo da više cijeni znanje i sposobnost umjesto što nagrađuje isključivo podobnost. Moramo i restrukturirati hrvatsku ekonomiju da se ne oslanja samo na niže plaćene poslove, dok istovremeno jako rastu životni troškovi, jer će Slavonci nastaviti odlaziti, a nama će ovdje dolaziti Nepalci i Filipinci. Ovo je naša zemlja, mi ju moramo baštiniti, a ne ljudi s drugog kraja svijeta i potpuno drukčije kulture! U našu je ravnicu uvijek svatko bio dobrodošao, mi smo gostoljubiv narod, ali ta je ravnica naša i naša će i ostati. Da bi to doista bilo tako, moramo otvarati dobro plaćene poslove, promijeniti gospodarsku politiku, podržavati mlade obitelji i izdvajati ozbiljan novac za demografske mjere. Obiteljske politike nisu bezvezno trošenje novca, to je najvrjednije ulaganje!

Poruka biračima za kraj?

Dragi moji Slavonci i Baranjci, poznajete me, znate moje vrijednosti, znate moju obitelj. Tu sam među vama, živim u Našicama, tu odgajam svoju djecu. Borim se za ovaj naš kraj, nisam ni u čijem džepu, predstavljam samo vaše interese. Ja sam vaša zastupnica i vjerujem da ćete to prepoznati i 17. 4. na izborima zaokružiti broj 2 ispred mog imena na listi broj 8, Most i Hrvatski suverenisti.

PROMO