Da je most preko Drave kod Petrijevaca, na koridoru 5C, najdulji hrvatski most, poznata je činjenica. No manje je poznato da Pelješki most nije drugi po duljini, nego tek treći! Dulji od njega je i vijadukt Drežnik pokraj Karlovca, s 2485 metara. Dravski most od njega je, pak, dulji tek četiri centimetra, zbog načina gradnje.

Tim zanimljivostima počeli smo razgovor s dr. sc. Petrom Sesarom, diplomiranim inženjerom građevine za kojim je 45 godina karijere u Institutu građevinarstva Hrvatske (IGH), a većinu tog staža proveo je projektirajući i gradeći mostove. Upravo je on slagao, u idejnom projektu, uzdužnu dispoziciju obaju najduljih mostova.



Iako je u mirovini, dobro mu je poznato stanje hrvatskih mostova, a bio je i dio tima koji je svojedobno izradio katastar mostova u Osječko-baranjskoj županiji, što je poslije nastavio u cijeloj Hrvatskoj. Susreli smo se u Osijeku, nakon jedne od obavljenih inspekcija prelaska specijalnih tereta mase i do 400 tona na našim prometnicama. Sada u mirovini, s radnim vremenom od četiri sata, glavna stručna preokupacija mu je upravo interna kontrola projekata u IGH-u i prijevoz specijalnih tereta prometnicama.

Sesar je po završetku srednje škole 1974. godine u Slavonskom Brodu otišao u Zagreb na studij, iako prvotno ne s idejom da to bude građevina, nego strojarstvo. Na odluku su utjecali prijatelji iz razreda, koji su izabrali građevinu. Nakon diplome zapošljava se u IGH-u, koji je tada bio dio Građevinskog fakulteta. Na prvom poslu mogao je birati između ponude za terenski posao u nadzoru izrade cestovnog mosta preko Dunava, na relaciji Erdut - Bogojevo, ili projektiranje mostova kod tadašnjeg voditelja Odsjeka za mostove Marjana Košćaka. S obzirom na Sesarovu početnu ljubav prema projektiranju, to je bila jednostavna odluka, koja će poslije oblikovati njegovu karijeru.

Posao ga je često vraćao u Slavoniju, prvo kao asistenta na Građevinskom fakultetu u Osijeku (1981. - 1989.), naposljetku je na osječkoj Građevini obranio i doktorsku disertaciju (2005.). Razgovaramo i o vezi našeg sugovornika s Osijekom. "Neki od kolega su mi prigovarali kako sam otišao doktorirati u Osijek iz Zagreba, no bio sam stava kako je ondje tada bila najbolja katedra za ispitivanje konstrukcija, kod profesora Dražena Aničića. On je svojevremeno radio u IGH-u ispitivanje konstrukcija, a na specijalizaciji u SAD-u usavršavao ispitivanje mostova, te onda došao predavati u Osijek. U svom znanstvenom dijelu doktorata puno sam se koristio njegovim znanjem i iskustvom. Moj tadašnji mentor, prof. Aničić, rođen je u Osijeku. Uz ostale znanstvene teme na kojima sam radio bila je, kao primijenjena znanstvena tema, ‘Zaštita od vjetra na autocestama‘ (2007. - 2010.), a ta istraživanja su primijenjena u suradnji s osječkom tvrtkom Werkos", kaže Sesar.

U stručnom dijelu njegova posla prva veza s Osijekom bio je angažman na obnovi cestovnog mosta preko Drave u Osijeku sredinom 80-ih godina prošlog stoljeća, danas je to most koji nosi ime dr. Franje Tuđmana. Druga veza je gradnja mostova na dionici 5C, na Slavoniki, od Đakova do Josipovca, a potom i mosta preko Drave kod Petrijevaca. Sesar je, uz kolegu Damira Tkačića, autor idejnog projekta.

“Zanimljivo je kako u prvoj varijanti ovdje nije trebao biti tako veleban most, no kako je u međuvremenu došla ideja uređenja korita Drave, pa i izgradnje hidroelektrane, na kraju je most ispao spektakularan u svojim glavnim rasponima. Tijekom njegove gradnje bio sam glavni kontrolor izvedbe, svih izvedbenih dijelova i koordinacija s tvrtkama koje su ga gradile. I moram vam reći kako su po završetku, uz siguran rad bez nezgoda, troškovi bili deset posto manji od predviđenih", kaže naš sugovornik, te dodaje kako je svojedobno radio i na studiji gradnje još jednog "gradskog" mosta u Osijeku, prema zoovrtu. Sesar na skriva kako mu je suradnja u Osijeku i njegovoj regiji, za njegovih 45 godina rada po Hrvatskoj, ostala u posebno ugodnom sjećanju glede pristupa poslu i često nakon dobro obavljenog projekta veselog druženja.

Pitamo ga zašto je mostogradnja prestižna kada je riječ o onima koji se bave arhitekturom i građevinom. "Možda zato što je tu nama graditeljima sve prepušteno. Utjecaj veličine raspona i sila jednostavno sve odbija, onda je u tom dijelu u cijelosti nama prepušten građevinski rizik i to je zadatak u kojemu postajemo voditelji. I taj izazov je ono što nas privlači. Evo još jednog primjera, prilikom gradnje mosta kod Petrijevaca, tijekom osmišljavanja i gradnje središnjeg raspona, za temeljenja pilona, došlo je do prilagodbi zbog terenskih podataka. Svaka ta prilagodba iziskuje od vas u biti graditelja koji s projektom nije završio svoje.

No kod nas graditelja još je jedan aspekt razmišljanja, kao inženjeri moramo gledati vrijeme i troškove gradnje, kao i održavanja. Ne može biti natječaj za neki most samo kao umjetničko djelo, nego se mora gledati koliko to košta, za koje vrijeme i koliki su troškovi održavanja. Kada je u pitanju mostogradnja, neke velike zemlje rade čuda, mijenjaju svijet i oblike. Primjerice, u Europi su aktualni projekti realizacije mosta koji će povezati Gilbratar s Afrikom ili pak projekt povezivanja Sicilije s talijanskim dijelom kontinenta. To su projekti u kojima se najviše poentira, to su elementi kojima se impresionira društvo. Takav je u određenoj mjeri naš most kopno - Pelješac", ističe naš sugovornik.

Pitamo ga što se bitno u procesu mostogradnje promijenilo u proteklih četrdesetak godina. Suštinski, kaže Sesar, vrlo malo.

“Naravno, promjene su u kvaliteti materijala. Beton koji je nekada bio kvalitete 30, sada može biti 50 ili 60, znači, možete dobiti puno veću čvrstoću. Bio sam u Japanu, gdje su nam pokazali most od betona s100 megapaskala, što znači da se 25 centimetara debeli dio nosača može pretvoriti u debljinu od samo pet do šest centimetara. Tu su i specijalni materijali, primjerice, umjesto čelika koriste se FRP materijali. Ima tu puno i specijalnih dodataka betonu, posebno glede trajnosti. No u osnovi, pokazalo se da se kod mostova i dalje traži robusnost, ja ih nazivam ravnim krovovima po kojim potres ide svaki dan, i tu se nije puno toga promijenilo. No veliki se napredak dogodio u struci elektrotehnike i stojarstva. Mučili smo se kako zabiti pilon od 120 metara, čeličnu cijev promjera 2,8 metara. Imali smo, naime, manje dizalice. Potom je angažirana dizalica nosivosti od sedam tisuća tona i to je ona odjednom zabila. Ta tehnologija specijalnih dizalica otišla je daleko naprijed. Ovaj primjer je s mosta Pelješac", kaže Sesar.

Veliki napredak učinjen je u seizmičkoj izolaciji mostova s puno specijalnih ležajeva i prigušivača seizmičkih sila. Najnovija protupotresna izolacija primijenjena je na mostu Drava koridora 5C, koji je dobio naziv po legendarnim Kunama. Ondje je također primijenjena i zaštita od djelovanja vjetra na nosećoj užadi glavnog raspona.

Pitamo ga za mišljenje o projektima koji su najavljeni za budućnost, primjerice, o gradnji novog krčkog mosta. "Dobro pitanje ste potegli, još 2011. godine sam s kolegama (D. Tkalčić i G. Puž.) prezentirao u Pragu dvoetažni most, dolje ide željeznica, gore je cesta, to je prva studija za taj most. Taj most ima više razloga za gradnju, jer kako će, prema predviđanju, u budućnosti luka Rijeka ostati samo za manji kontejnerski prijevoz i za turističke brodove, a rasuti teret ispada iz igre, glavni teret kontejnera ići će na Omišalj i to će, prije ili poslije, postati glavni smjer lučkog transporta, a to zahtijeva novu prometnicu i novi most. Trenutno je objavljen natječaj za izradu studije. Pred nama u IGH-u su sada i novi izazovi širenja autocesta, zbog naglog povećanja cestovnog prometa. Angažirani smo na izradi studije širenja autoceste od Karlovca do Bosiljeva", kaže Sesar.

Naglašava kako mostogradnja nije samo izgradnja mosta, često se zanemaruje obveza i njihova održavanja. Za jedan betonski most projektiran na bazi trajnosti od sto godina uvjet je da se samo za asfalt i gornju plohu, na ime redovitog održavanja, potroši sto posto vrijednosti gradnje tog mosta! "U svakom slučaju, mostogradnja nije nikada bila stvar samo jednog čovjeka - to je pravi ekipni rad", ističe naš sugovornik. Sugerira objavu fotografija snimljenih tijekom gradnje mosta kod Petrijevaca jer su, kaže, dovoljno atraktivne i pokazuju svu složenost ove profesije. Nada se i gradnji još jednog mosta preko Drave u Osijeku. Ako poživi, želi sudjelovati u projektu, zaključuje.