Nogometaši Osijeka u posljednji, četvrti, prvenstveni krug krenut će s petog mjesta. Pred njima će biti devet utakmica, u kojima će pokušati popraviti svoj mršavi bodovni učinak.

Lako bi se mogao dogoditi najlošiji bodovni učinak, a samim time i konačni plasman, u eri otkako su Mađari vlasnici kluba. To se odnosi na posljednjih osam godina, u kojima Osijek nije bio ni jednom plasiran ispod četvrtog mjesta, a najslabiji bodovni učinak imao je prošle sezone, kada je osvojio 50 bodova.



Kako bi uspjeli prestići tu najlošiju bodovnu žetvu u jednoj sezoni, Bijelo-plavi će u četvrtom krugu morati početi nizati i pobjede. Treba im 15 bodova, što bi ujedno bio i najbolji učinak u jednom od prvenstvenih krugova ove sezone, jer su u dosadašnja tri uvijek osvajali po 12 bodova. Međutim, ako bi i ostvarili tih 15 bodova, ostaje veliko pitanje bi li im to bilo dovoljno za osvajanje četvrtog mjesta, potencijalno posljednjeg koje osigurava plasman u Europu (uz uvjet da Lokomotiva ne osvoji Kup, nap. a.). Nema dvojbe kako je ovo najteže razdoblje kroz koje klub prolazi od dolaska mađarskih investitora. Nešto slično događalo se i prošle sezone, ali se Osijek uspio izvući, te u završnici ipak osigurati treće mjesto i plasman u Europu. No u toj sezoni Osijek je imao priličnu bodovnu zalihu iz jesenskog dijela sezone i praktično je samo branio svoje mjesto na tablici. Danas je situacija drukčija, Osijek nije lovina, nego lovac, a u takvoj poziciji, kada je u pitanju osiguravanje europskog plasmana, već dugo nije bio. Zato ostaje pitanje kako će se u njoj snaći. Možda to i nije loša vijest, jer Bijelo-plavi će u jako malom broju utakmica imati status favorita, koji je ove sezone prilično znao kočiti. U svakom slučaju, pred Osijekom i njegovim navijačima devet je susreta nade, ali i zebnje zbog neuvjerljivog nogometa koji su Bijelo-plavi igrali prije prvenstvene stanke. Trener Zoran Zekić pokušava puno toga ne bi li našao način kojim će promijeniti sudbinu, ali zasad povratna informacija od momčadi nije baš zadovoljavajuća.



Osijek izgleda kao momčad koja će relativno pristojno odraditi "obvezne elemente" na terenu, ali to radi nekako hladno, bez prave strasti i gladi za pobjedom. To se posebno osjeti u utakmicama koje imaju status "malih", u kojima suparnik prepusti Osijeku posjed, a Bijelo-plavi svoju dominaciju nisu u stanju pretvoriti u dovoljno gust promet pred suparničkim vratima. Utakmica protiv Varaždina najbolji je primjer. Osijek je čak 66 posto vremena imao loptu u svojim nogama. Uzalud, jer i uz takav posjed nije uspio stvoriti ozbiljan pritisak na suparnika. Zato možda i nije loše što će Osijek sljedeća tri svoja susreta igrati na gostovanjima, gdje mu se suparnici sigurno neće baš toliko zatvoriti kao što su to učinili Varaždinci na Opus Areni. Ključ cijele priče o uspješnosti četvrtog kruga mogao bi se kriti baš u prva dva susreta, a oba će biti odigrana u petak. Prvo u Koprivnici protiv Slaven Belupa, a tjedna dana poslije u Kranjčevićevoj protiv već otpisanog Rudeša. Ako bi Osijek s ta dva gostovanja uspio donijeti cijeli plijen, opet bi se moglo s više optimizma razgovarati o četvrtom mjestu, a u toj borbi, pak, najvažnijom točkom mogla bi se pokazati utakmica protiv Lokomotive na Opus Areni početkom svibnja. No dotad Osijek treba prvo nadoknaditi, a ne bi bilo zgoreg i nadmašiti, tri boda zaostatka, koliko ih u ovom trenutku ima u odnosu prema četvrtoplasiranoj Lokomotivi. Naizgled, Lokosi u sljedeća tri kola imaju raspored koji im omogućuje očuvanje te prednosti (gostuju kod Istre 1961 i Varaždina, a kod kuće će igrati protiv Gorice, nap. a.), ali i oni bolje igraju protiv jačih negoli protiv sebi ravnih suparnika.

Opet, Osijek je u poziciji u kojoj nema luksuz čekati što će za njega učiniti drugi, već se mora pobrinuti sam za sebe. U tome i jest najveći problem...