Završetak turbulentne, ali uspješne sezone, zbrajanje dojmova, psihološko resetiranje, kratki godišnji odmor, pa povratak u Osijek. To je svakodnevica Tomislava Radotića otkako je Cibalia, početkom lipnja, odigrala posljednju ovosezonsku utakmicu u SuperSport Prvoj hrvatskoj nogometnoj ligi, koju je završila na trećem mjestu tablice, iza Rudeša i Vukovara 1991.

- Možemo biti zadovoljni, sezona je, u rezultatskom smislu, dobra - kaže trener Radotić.



Dobro je bilo rezultatski, ali ostalo... U svakom slučaju sezona je bila zanimljiva i teška, za momčad Cibalije nevjerojatno izazovna. Susretali su se Radotić i momčad s problemima kakvih jedan klub prvoligaškog predznaka nikako ne bi smio imati. Da će biti tako dalo se naslutiti već od priprema, jer vinkovački upravljački orkestar potpuno je raštiman, shvatio je to trener nedugo nakon što je došao u klub. Bilo je teško svaki dan raditi u takvim uvjetima, trebalo je svakodnevno snimati zimske pripreme, to su "cibalijaši" odradili na čistoj improvizaciju svog trenera i njegovih suradnika. Sve se nekako radilo u hodu, kao što se većina stvari već dugo u Cibaliji radi, u hodu, od danas do sutra.

- Kroz što smo mi prošli ove sezone, teško je opisati, a na kraju i povjerovati. Kulminacija je bilo ono klečanje igrača na terenu tijekom utakmice u znak protesta zbog neisplata plaća, pa štrajk. Žao mi je što za momčad nisam uspio izboriti neki bolji status, u svakom smislu, spomenut ću jednu stvar, i to onu najbanalniju, a koja mnogo toga oslikava. Bilo je smiješno vidjeti nas kad idemo na gostovanje s onim malim minibusom. Čovjek se pita pa zar nitko u gradu, nitko tko vodi brigu o klubu, nije našao neki normalan autobus za putovanje u goste. To je stvarno sitnica, a takvih sitnica i mnogo većih problema, bilo je na tisuće i kad se skupe, bude vrlo, vrlo teško. Cibalia je klub koji ima ime, ugled, status u hrvatskom nogometu, i to si nikako ne smije dopustiti - pričao je Radotić, koji je ljetos iz NK Osijek upućen zajedno s najbližim suradnikom Nikšom Petrovićem i još nekoliko igrača u Cibaliju. Osijek je na taj način susjedima iz Vinkovaca želio pomoći.

- Ma tko god što rekao, mislim da je NK Osijek ove sezone održao Cibaliju na životu. I to je dobro, Slavoniji treba jaka Cibalia - dodaje Radotić, koji je kao igrač upisao 143 nastupa u službenim utakmicama za vinkovački klub i rado je tamo otišao kao trener. Navijači nebeskoplavih iz igračkih dana ga pamte kao velikog borca koji nije štedio nikoga i davao je sve za klub. Takav je i kao trener.

- Meni Cibalia nije posao, nego emocija. Tamo stvarno nisam išao samo nešto odraditi, nego sam dao cijelog sebe i to mi je uzelo mnogo energije i živaca. Tek kad dođeš u taj klub shvatiš kakav je, još kad te ljudi i sjajni navijači prihvate, zadovoljstvo je boraviti pokraj Bosuta. Meni je čast i privilegij biti dio vinkovačkog kluba, još samo da su stvari bolje posložene.

Mislite, da ima više novca?



- Naravno, ali u Cibaliji nije novac najveći problem. Jest, plaće su kasnile, dečkima je bilo teško, ne možeš živjeti, plaćati stan, hraniti se, a mjesecima ne dobiti ni kune, sada eura. Nije bilo novca, pa se odjednom stvorio, Grad je opet stao iz kluba i namirio plaće. Pitanje je zašto se to nije ranije dogodilo, pa da ne bude onog nesretnog štrajka i da se o Cibaliji ne piše i ne priča stalno kroz prizmu neimaštine. I pitanje je zašto samo Grad Vinkovci uvijek moraju gasiti vatru, gdje su Izvršni i Nadzorni odbor kluba. U Cibaliji je najveći problem organizacija. Svi su nekako pobjegli od kluba, ne zna se tko što radi i što treba raditi, a kad je tako naravno da nema ni novca, nema ga tko donijeti. Predsjednica Dea Lasić ostala je nekako usamljena, a ne može biti sve na jednoj osobi...

Bilo je ove sezone mnogo stresa, pa dovoljno je pogledati Radotića. Nakon samo jedne sezone u Cibaliji na glavi je mnogo više sijedih.

- Da, ima ih sad dosta, dođu sjede s godinama, a i potrošilo me sve ovo.

Koga ne bi potrošilo, Radotić je na sebe preuzeo posao trenera i psihologa, vođe skupine dečki koji mjesecima ne dobivaju plaće, igraju i treniraju. I pobjeđuju. Sumnjamo da su klubovi iz Zagreba, Dalmacije, s Kvarnera..., a s kojima su se natjecali, imali takvih problema. Uostalom, ljudi iz slavonskih klubova, BSK-a i Vukovara 1991, nekoliko puta su nam ponovili: "Ovo što Radotić i Cibalia rade, njihovi rezultati, to je je pravi čudo, s obzirom na sve okolnosti".

- Radio sam s mladim i karakternim dečkima, dobrim nogometašima. Nije ih uvijek bilo lako uvjeriti da nešto moramo, ali išli su uz mene i to mi je nagrada. I zato zahvaljujem i igračima. Bez obzira na to u kakvim je problemima klub, Cibalia na temelju svoga imena može još privući igrače da dođu u Vinkovce, da imaju želju baš tu igrati, iako su uvjeti katastrofa. I zato zahvaljujem mojoj momčadi, naravno, i našim najvjernijim navijačima koji su cijele sezone bili uz nas.

Obveze su mu u Cibaliji završile, Radotić je na raskrižju. Postoji opcija da ostane na klupi vinkovačkog kluba, ali kaže:

- Nema šanse da bih više prihvatio da radim u uvjetima u kakvim smo radili proteklih godinu dana. Ako se nešto promjeni da, ali ovako nikako. Ne znam što će biti, moj status će se riješiti ovaj tjedan. Moram sjesti sa sportskim direktorom NK Osijek Ivicom Kuleševićem, pa vidjeti što ću i kako ću. Naravno, Cibalia i Osijek također trebaju razgovarati.

Radotić se nada da ljudi koji vode Cibaliju imaju neku viziju za budućnost, da pokušaju posložiti neke stvari, jer ako se to ne dogodi, onda je vinkovački klub u velikom problemu. Većem negoli je bio prethodne sezone.