Pred nogometašima Osijeka je 20 dana istine kada su u pitanju njihove europske ambicije. U tom razdoblju odigrat će četiri prvenstvena susreta, tri od njih bit će u gostima, a sudarit će se s tri izravna suparnika u europskoj utrci.

U nekim drugim okolnostima serija tih utakmica bila bi izazovna i čekalo bi ju se s nestrpljenjem i nadom. Međutim, slaba forma bijelo-plavih, koji već dva mjeseca ne znaju za prvenstveni trijumf, stvara tjeskobu i nepovjerenje u njihovu kvalitetu. Trener Borimir Perković na sto je muka premda i dalje emitira pozitivne vibracije. Tijekom stanke odveo je momčad u Mađarsku, pokušao je inicirati zajedništvo i pojačati kolektivnu svijest u ta četiri dana, koliko su igrači bili zajedno. Je li u tome uspio, saznat ćemo jako brzo - već u nedjelju na Rujevici.

Osijek je u drugom dijelu sezone prosuo baš sve što se prosuti moglo, a prijeti mu i ona poznata dekadentna izreka: Nemojte se sekirati, bit će još gore. No idemo na stvari gledati kao da je "čaša polupuna, a ne poluprazna". Slična depresija tresla je osječku momčad prilikom istog rasporeda utakmica jesenas. Reakcija? Pet pobjeda zaredom. Bilo je to vrijeme kada je s klupe Osijeka otišao Nenad Bjelica, nakon pobjede protiv Hajduka, njegov nasljednik Rene Poms počeo je remijem protiv Šibenika (1:1), a Osječane je čekala ista ovakva serija utakmica koja je sad pred njima. Reakcija bijelo-plavih tada? Pet pobjeda zaredom. Slavlje na Rujevici, pa "vaterpolska" pobjeda u Velikoj Gorici, nakon koje je slijedila prvenstvena stanka i čisti preporod bijelo-plavih nakon nje. Osijek je tada doslovce pregazio Lokomotivu (4:1), pa Slaven Belupo (4:0), a s Istrom 1961 (2:0) išlo je nešto teže, ali uz potpunu dominaciju bijelo-plavih. Znate li tko je bio glavna faca u tom pobjedničkom nizu? Mijo Caktaš. U toj seriji pobjeda zabio je svih svojih sedam ovosezonskih pogodaka. Dva na Rujevici, tri Slaven Belupu te po jedan Lokomotivi i Istri 1961. Nešto poslije još je zabio Varaždinu, u osmini finala Kupa, i nakon toga je "revolvere bacio u trnje" i do danas više nije postigao ni jedan pogodak. Četiri i pol mjeseca posta za strijelca tog kalibra... Puno je, jako puno i veliko je pitanje je li mu se nešto slično dogodilo u karijeri. Jesenas to možda i ne bi bio problem, jer su mogli povući Beljo i Kleinheisler, ali njih u Gradskom vrtu više nema, a oni koji bi sada trebali povući - ne mogu. Caktaš protiv Šibenika nije zabio ni iz kaznenog udarca, a kada ti je najbolji strijelac u takvoj krizi, jasno je da treba tražiti alternativna rješenja. Mierez i Špoljarić jedini su zabili u nastavku sezone, pa se može reći kako su oni svoj dio posla obavili, ali pogodaka nema iz prekida, od veznjaka, od Lovrića. To nedostaje i to će Perković jednostavno morati pronaći ako misli zadržati bijelo-plave u europskoj utrci.

Iz trenutačne perspektive sa sjetom se možemo prisjetiti te jesenske Osijekove nogometne revolucije, koja je, kao i svaka druga revolucija, "ugušena u krvi", teškim porazom u Varaždinu.



Opet, prisjećanje na te jesenske dane nema puno poveznica s trenutkom u kojem Osijek trenutačno živi. Zapravo, neke stvari su se okrenule za 180 sutpnjeva. Naime, kada su bijelo-plavi tada išli na Rujevicu, Rijeka je bila u totalnom rasulu. Tim zaključkom ne želimo omalovažiti pobjedu koju je Osijek tada ostvario, već samo naznačiti kako će ga u nedjelju na istom mjestu dočekati posve drukčiji suparnik. Rijeka je u velikom naletu, a bijelo-plavi su u sličnom stanju u kojem je jesenas bila Rijeka. Nisu baš u potpunom raspadu, ali trese ih ozbiljna kriza, koja je itekako nagrizla samopuzdanje momčadi. Zato ne treba uopće naglašavati koliko bi značilo kada bi Osječani na Kvarneru uspjeli zaustaviti svoj slobodni pad, koji je počeo još krajem siječnja. Zato će ovaj miniciklus biti vjerojatno ključan kada su u pitanju europske ambicije bijelo-plavih. Istina, možda neće dati konačni odgovo,r ali znatno će odrediti sudbinu osječke momčadi. Trenutačno malo toga izgleda dobro, ali tako je bilo i jesenas, pa je Osijek iznenada eksplodirao. No tada je i momčad bila jača.

Uglavnom, ako se bijelo-plavi još žele "izraziti" na rezultatskom planu, dolazi pravi trenutak da to i učine. Ne bi bilo loše ni kada bi Caktaš izvadio "svoje revlovere iz trnja" i pronašao formu u kojoj je igrao jesenas kada je došla ovakva serija neugodnih utakmica. Nakon ovog miniciklusa znat će se na čemu je Osijek i ima li izgleda ostvariti sedmi uzastopni izlazak na europsku scenu ili će na ljeto, kada se preseli u novi dom, biti potreban totalni remont.