Ni ozljeđivanje prstiju "fleksericom" prije nekoliko dana nije spriječilo kipara naivca Zvonimira Dangubića da iz Hlebina dođe na Međunarodnu kiparsku koloniju Ernestinovo. Desetak godina taj je umjetnik u "stalnom postavu" umjetnika koji stvaraju na Koloniji, a ovaj je put došao u pratnji svoga "privatnog kirurga", koji mu je zavidao rane. Zapravo je riječ o liječniku koji mu je jako dobar prijatelj, a, eto, takav čovjek uvijek dobro dođe onima koji rade s opasnim alatom.

On je ipak došao, kaže nam tajnik Likovne udruge "Petar Smajić" Romeo Junušić, družiti se s umjetnicima: kiparima Matom Tijardovićem, Sinišom Tešankićem, Ivicom Tolićem, Lukom Tolićem, Ivom Forijanom, Ivom Mišićem, Rajkom Srokom, Attilom Fulopom, Željkom Ilićem, Alojzom Grabrovcom, Ferencom Puškašom i Katarinom Parađ te slikarima Ivom Kolarom, Rozveltom Kapovićem Dodom, Ivanom Andrašićem, Domagojem Berčićem, Evom Meštrović, Sašom Sermekom, Zlatkom Kolarekom i Stjepanom Pongracem. Umjetnik koji je došao kipariti umjesto Dangubića je Ivan Trpković.

Cijeli ernestinovački park, kada smo došli, mirisao je na hrastovinu, bio pun piljevine i otpiraka. Dok Siniša Tešankić rukom u hrastu dubi reljef, priča nam kako se prije sve radilo rukom, a namjera je da se tako ponovno počne raditi. A ima i debelog razloga da se vrati iskonskoj tehnici, bez pomoći motornih pila. Jer tako bi se Ernestinovačka kiparska kolonija mogla uvrstiti na UNESCO-ovu listu, kaže nam Mato Tijardović, predsjednik Likovne udruge "Petar Smajić". Uz valoriziranje kolijevke naivnog kiparstva u svjetskim razmjerima, a s tim i financijsku potporu, Ernestinovo bi se time podignulo na visoku svjetsku razinu, a što bi to konkretno za Koloniju i Ernestinovo značilo, ne treba pretjerano objašnjavati. UNESO-ov je uvjet za to da se sve radi isključivo rukom, dlijetom, batom, sjekirom.

Zbog toga je, domeće Tijardović, načelnica Općine Ernestinovo Marijana Junušić, već išla na razgovore, da se "stvar" pokrene u tom smjeru, a u skladu s time bi i Kolonije ubuduće trajale duže, odnosno dva tjedna, kako bi se mogli završiti radovi. Završiti ih u samo nekoliko dana trajanja sada je nemoguće ako se umjetnici ne pomognu motornim pilama.

Romeo Junušić, tajnik Likovne udruge "Petar Smajić", koja je organizator Kolonije uz pokroviteljstvo Općine, Osječko-baranjske županije, Ministarstva kulture i uz pomoć brojnih sponzora, kaže nam da je dolazak pod UNESCO-ovu zašttitu dug proces, ali kojem oni teže jer im je to cilj.

Stari majstori, radeći u hladovini parka, prisjetili su se i kako su nekada do odličnih dlijeta dolazili na nesvakidašnje načine, a ne kao danas, kad se po njih ode u trgovinu. Nekada su im prijatelji kovači izrađivali dlijeta od materijala koji su dobivali taljenjem alata. "Pokupili bi stare viličaste ključeve kakvima se danas koriste mehaničari i drugi majstori pa od njih radili izdržljiva dlijeta pod kojima su hrastovi trupci dobivali ljudske i druge oblike.

Slikar Dodo nam otkriva da je dvanaest dana radio na mozaiku koji ponosno pokazuje. Ne bi ga stigao završiti na Koloniji, pa je donio gotov rad u Ernestinovo, no oslikat će i platna i papire u različitim slikarskim tehnikama. To još stigne napraviti u Ernestinovu, ima vremena makar je u završnici uređivanja vlastitog atelijera u osječkoj Ružinoj ulici 5, gdje će se okupljati ljubitelji slikarstva.

Na Koloniji su u Galeriji Petra Smajića slikari naivci iz Hlebina, ali, kako se moglo vidjeti po onome što rade, njihova se djela naivom može samo kolokvijalno nazivati jer to su prava umjetnička djela za koja samo naivni laici mogu misliti da ih je lako napraviti. U to će se moći uvjeriti svi oni koji dođu na završno otvorenje i izložbu svih radova nastalih na ovogodišnjoj Koloniji.