Kada je 2009. otvorila mali obiteljski servis bicikala, koji je pružao usluge u Vukovaru, Vinkovcima i Županji, Antonija Kataj nije mogla ni zamisliti koliko će njezina buduća tvrtka, Hrvatska tvornica bicikala. olakšati život djeci s poteškoćama u razvoju.

Započevši priču o uspjehu, Antonija nam je rekla kako su građani dolazeći u servis bicikala s vremenom počeli tražiti dodatne usluge.

"Obiteljska nas je prijateljica pitala bismo li mogli napraviti bicikl koji bi njezino dijete s poteškoćama u razvoju moglo voziti. Pristali smo bez razmišljanja, istraživali, malo improvizirali i napravili ga njoj iz usluge. Kako se kreće među članovima udruga koje se skrbe o djeci i odraslima s poteškoćama u razvoju, pričala im je što smo proizveli i onda su se druge majke počele interesirati za tricikle. Dolazilo je sve više zahtjeva, morali smo cijeli proces adaptirati i poboljšati, nisu to mogli biti tricikli za jednostavnu kućnu uporabu. Krenuli smo u ozbiljno istraživanje kako bismo što efikasnije mogli napraviti proizvod koji odgovara svakom djetetu u skladu s njegovim specifičnim potrebama", navela je.

 

Glas o Hrvatskoj tvornici bicikala, osnovanoj 2020. godine, brzo se pronio cijelom zemljom, roditelji su se sve češće javljali, a Antonija kaže kako je sve dobilo dodatnu vrijednost, jer su se prilagođavali pojedinačnim željama kupaca. Potom su njihove usluge počeli tražiti i odrasli s poteškoćama u kretanju, primjerice pri oporavku nakon moždanog udara ili s otežanim kretnjama zbog starosti.

"Želje su bile različite. Netko bi na tricikl košaricu, netko bi drukčije kočnice, bilo je upita može li se ugraditi električni pogon. Razvijali smo se prema njihovim željama, svjesni kako klasične serijske proizvodnje ne može biti. Paralelno s poslom povremeno smo sudjelovali u humanitarnim akcijama, jer je poseban osjećaj znati da si nekomu pomogao i bar malo olakšao život. Imali smo želju donirati i tricikl, a onda je Grad Vukovar raspisao natječaj za dodjelu nepovratnih potpora radi razvoja poduzetništva i afirmiranja novih ideja. Javili smo se, prošli na natječaju i odlučili dio sredstava namjenski uložiti u izradu devet tricikala koje smo donirali djeci", ispričala je Antonija Kataj.

Prema njezinim riječima, rado bi se opet javili na sličan natječaj i učinili isto, jer je broj udruga koje su iskazale potrebu za triciklima za svoje članove iznimno veliki, pa bi i višestruko veći broj od doniranih devet bio premali za zadovoljenje iskazanih potreba. Posebno joj je drago što su tricikle odaslali doista od Vukovara do Dubrovnika, što im je i bila prvobitna želja.

"I dalje je to naš najtraženiji proizvod i time se ponosimo, s obzirom na to da se ova vrsta proizvodnje u Hrvatskoj ne radi. Svaki bicikl i tricikl ide po narudžbi i s posebnim specifikacijama upravo stoga što se ne mogu napraviti serijski. Nužno ih je prilagoditi visini korisnika, najčešće djece, kao i njihovu stupnju poteškoća. Neki imaju probleme s rukama, neki više s nogama ili motorikom. Ovakvi se proizvodi rade u našoj okolini, ponajprije u Italiji, Sloveniji i Austriji, ali su dosta skuplji od naših, a dodatni je problem našim kupcima to što stranci nisu skloni prilagodbama", naglasila je, dodavši kako najviše narudžbi za specijalizirane tricikle imaju tijekom proljetnih i ljetnih mjeseci kada roditelji žele osigurati svojoj djeci dodatnu mogućnost boravka na otvorenom.

Tijekom zime pristupaju natječajima i proizvode druge proizvode poput klupa, košara za otpatke ili solarnih klupa, s tim da su kao posljednji posao radili kante za otpatke u vlakovima za Hrvatske željeznice.

“Tricikli su uvijek traženi, pa imamo narudžbe i za teretne tricikle, uglavnom na moru, gdje ugostitelji i poduzetnici moraju kroz pješačke zone dovesti robu. Oni također imaju svoje zahtjeve. Potom su tu i tricikli koji voze sladoled, dok nam tvrtke koje se bave čistoćom i uređenjem gradova naručuju raznovrsne kante za smeće. Uglavnom nas nalaze preko Facebooka, naše web-stranice, preporuka korisnika ili osobno dođu u bikeshop koji i dalje radi kao servis. Javnost je najviše zaintrigiralo to što smo odlučili nešto donirati, međutim vjerujem kako bi se svatko u okviru mogućnosti trebao uključiti u akcije humanitarnog tipa i skretati pozornost ostalima koliko je dobro činiti dobro”, zaključila je Antonija Kataj.