Objavljeno 23. svibnja, 2022.
HZJZ: U većini slučajeva bolest prođe za dva do četiri tjedna
Više od 80 slučajeva majmunskih boginja potvrđeno je u najmanje 12 zemalja. U Europi je do vikenda zabilježeno više od 100 potvrđenih ili mogućih slučajeva te virusne infekcije, koja je češća u zapadnoj i središnjoj Africi. Njemačka je to opisala najvećom epidemijom u Europi do sada, a slučajevi su prijavljeni u najmanje devet europskih zemalja - Belgiji, Francuskoj, Njemačkoj, Italiji, Nizozemskoj, Portugalu, Španjolskoj, Švedskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu, kao i u Sjedinjenim Državama, Kanadi i Australiji.
Kako navode iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, za sada su svi oboljeli muškarci, a u većini se slučajeva smatra da su se zarazili pri spolnom odnosu s muškarcima.
"Majmunske boginje su virusna bolest izazvana virusom koji je sličan virusu velikih boginja, ali se ne širi među ljudima tako efikasno i manja je smrtnost nego kod velikih boginja. Prirodni rezervoar virusa najvjerojatnije su neke vrste vjeverica i drugih glodavaca u divljini u zemljama središnje i zapadne Afrike. Iako se bolest zove majmunske boginje, izgleda da majmuni nisu rezervoar virusa, nego se slučajno zaraze, kao i čovjek, u kontaktu s drugim životinjama i njihovim izlučevinama. Bolest prelazi na ljude u kontaktu s izlučevinama bolesnih životinja preko sluznica ili oštećene kože čovjeka. Također, može se prenijeti ugrizom bolesne životinje ili ako ona ogrebe čovjeka", navodi HZJZ.
S čovjeka na čovjeka bolest se može prenijeti kapljičnim putem i kontaktom s kožnim promjenama koje nastaju u oboljeloga. "Bolest se kod ljudi najčešće javlja u ruralnim sredinama u nekim državama središnje i zapadne Afrike (DR Kongo, Nigerija). Povremeno su se javljale majmunske boginje izvan Afrike, najčešće u putnika koji su se zarazili u Africi i u osoba koje su s njima došle u bliski kontakt (dijelile kućanstvo, njegovale ih…). U SAD-u je 2003. zabilježena epidemija majmunskih boginja među djecom i mladima, koji su se zarazili u kontaktu s prerijskim psima (glodavac) koji su se bili zarazili od glodavaca uvezenih iz Gane", navode hrvatski javnozdravstveni stručnjaci.
Postoji mogućnost unosa bolesti u Hrvatsku. “Oduvijek postoji rizik od unosa iz Afrike, međutim, nismo do sada zabilježili importaciju bolesti iz Afrike. S obzirom na to da se sada bolest u Europi, po svemu sudeći, počela širiti među muškarcima koji imaju spolne odnose s muškarcima, postoji mogućnost unosa i iz tih zemalja. Međutim, valja imati na umu da bolest nije jako zarazna, tj. u većini slučajeva potreban je vrlo bliski kontakt s bolesnikom”, navode iz HZJZ-a. Liječenje je simptomatsko i u većini slučajeva bolest prođe za dva do četiri tjedna. Bolest se očituje povišenom tjelesnom temperaturom, glavoboljom, zimicom, isrpljenošću, umorom, bolovima u mišićima i leđima, oticanjem limfnih čvorova i osipom koji sliči osipu što se javlja kod vodenih kozica.
Dijana Pavlović
MANJE ZARAZNE OD VELIKIH BOGINJA
”Smatra se da cijepljenje protiv velikih boginja pruža solidnu zaštitu od majmunskih boginja, ali ne zna se koliko dugo traje zaštita nakon cijepljenja. Tako da ne znamo koristi li danas nama koji smo se cijepili protiv velikih boginja”, navodi HZJZ. Velika je razlika između velikih boginja i majmunskih boginja u tome što su velike boginje bile antroponoza, tj. čovjek je bio jedini domaćin i rezervoar virusa. Zahvaljujući toj činjenici bolest se mogla cijepljenjem iskorijeniti. S druge strane, majmunske boginje su zoonoza, tj. prirodni domaćin i rezervoar virusa su divlje životinje i zbog toga ne bi bilo moguće iskorijeniti bolest čak i da postoji efikasno cjepivo, kažu stručnjaci. “I najvažnije, prijenos majmunskih boginja s čovjeka na čovjeka znatno je manje efikasan nego prijenos velikih boginja, tj. majmunske boginje su znatno manje zarazne od velikih boginja. To je razlog zbog kojega se pri epidemijama majmunskih boginja, koje se povremeno javljaju, ne provodi masovno cijepljenje cjepivom protiv velikih boginja”, zaključuju u HZJZ-u.