Novosti
STJEPAN ČURAJ, DRŽAVNI TAJNIK U MINISTARSTVU FINANCIJA

Dok raste gospodarstvo,
možemo pratiti i inflaciju
Objavljeno 23. svibnja, 2022.
Država je krenula u punjenje skladišta plina sada dok nema privatnog interesa

Stjepana Čuraja, državnog tajnika u Ministarstvu financija i predsjednika HNS-a, susreli smo u rodnom mu Osijeku, pa je to bila prigoda i za razgovor o aktualnoj gospodarskoj situaciji vezanoj uz inflaciju, divljanje cijena i skorašnje uvođenja eura kao nacionalne valute.



Zaštićeni u eurozoni


Poslali ste u izjavi za HRT poruku kako nema razloga stvarati paniku, neće nastupiti nikakav armagedon kao posljedica inflatornih kretanja.

- Aktualna inflacija globalna je pojava. Nakon pandemije i početka rata u Ukrajini dobava energenata u logističkom smislu postala je ključni problem koji je poremetio postojeće odnose ponude i potražnje. Ovaj put u dijelu u kojemu se jedni dobavni pravci energenata pokušavaju zamijeniti drugima, koji još uvijek nemaju dovoljno kapaciteta da ih zamijene. I tu dolazi do jednog od glavnih uzroka inflacije, odnosno energenata kao uzroka, a koji su u proizvodnji zapravo ostali isti. U Azerbajdžanu se, prema nekim informacijama, plin i dalje proizvodi za jedan euro po megavatsatu, a koji smo nekad kupovali za deset eura sa svim vezanim troškovima. Dakle, proizvodnja ne košta ništa više, nego spekulativno dolazi do porasta cijene na temelju ponude i potražnje i zapravo inflacije profita. Kada se ta spirala zavrti, dolazi do onih kojima je plin, ili neki drugi energent, glavni ili bitni ulazni trošak u proizvodnji, pa tu rastu cijene. Potom su tu onda i oni kojima ti energenti nisu glavni input, ali, želeći održati isti standard, i oni dižu cijene. Sve u svemu, ovo nije situacija koja se može riješiti samo mjerama monetarne politike, a tu govorim o referentnim kamatnim stopama, stopama po kojima se banke zadužuju, gdje se cijena novca diže kako bi se smanjio optok novca u gospodarstvu i time korigirala potražnja. Ili mjerama fiskalne politike, gdje se, kada se takvo što događa, smanjuju plaće, povećavaju porezi...

Ovdje toga nema, zar ne?

- Da, zato što je drukčiji uzrok, i mi želimo postupno svu inflaciju pratiti povećanjem optoka novca sa strane države. Dakle, polaganim rastom plaća, a kamate na kredite ne bi trebale toliko pratiti taj rast. U konačnici nama se može dogoditi da naša kupovna moć možda ne bude toliko oslabljenja. Evo i zašto. Ako je inflacija osam posto, plaća naraste pet-šest posto, a kredit je ostao isti - taj kredit je tada za nas jeftiniji. Nešto slično radi i Europska središnja banka. Oni će ići u podizanje referentnih stopa, ali polako. Mi imamo instrumente koje smo dobili iz EU-a koji će jamčiti ekonomske aktivnosti, a najvažnije je održati rast gospodarstva. Dok god imate rast gospodarstva, možete paralelno pratiti inflaciju i što više čuvati kupovnu moć građana. To je cilj i to moramo napraviti. Veliku ulogu i pomoć u svemu tome će odraditi ulazak u eurozonu. Najveći prigovor protivnika uvođenja eura bio je inflacija (najčešće zbog zaokruživanja), koja se u drugim zemljama kretala od 0,2 do 0,4 %, što u današnjim okvirima izgleda zanemarivo, no upravo ulazak u eurozonu tu nas štiti kod mnogih ekonomskih izazova, a pogotovo kod kamatnih stopa, koje bi se inače snižavale. Najosjetljiviji će u ovoj inflatornoj situaciji biti oni s najnižim primanjima i tu država treba odraditi svoju ulogu, kao što već i jest energetskim dodatkom, dodatkom umirovljenicima i nizom socijalnih transfera koji trebaju osigurati što manji pad standarda najugroženijih. Naravno, fokus je države na cjelokupnom rastu gospodarstva, da kroz euro, kroz pametno upravljanje javnim financijama dođemo do toga da nam standard bude što očuvaniji.

Kada smo kod očuvanja standarda, prigovor je da se država baš sada zadužuje za kupnju plina, kada je cijena gotovo rekordno visoka.

- Odgovor je jednostavan. Država mora biti država. Ona nije operater, nije špekulant, i ne smije se kockati sigurnošću sustava koji građane opskrbljuje plinom. Čak i kad to znači platiti 100 milijuna nečega više. Sve drugo je prevelik rizik koji država ne smije preuzeti. To je uloga i smisao države. Smisao drugih poduzeća je da rade na tržišnoj osnovi, da rade za profit, kupuju jeftinije, prodaju skuplje i to je jasno. Država se tako ne ponaša i zato je krenula u punjenje skladišta plina sada dok nema privatnog interesa, dok svi špekuliraju. Jednako je i oko pitanja robnih zaliha, ne možemo zabraniti izvoz unutar EU-a, ali možemo utjecati na tržište tako što ćemo osigurati dovoljno zaliha da možemo kontrolirati tržište ako dođe do manjka ili ako dođe do nekog neopravdanog divljanja cijena.

Dobri signali


U čemu je tajna oko pomame za suncokretovim uljem?

- Dijelom je i ta fama špekulativne naravi. Ukrajina je najveći proizvođač uljarica i s obzirom na to da je ondje rat, odjednom je došlo do prevelike potražnje. Bez obzira na to što se zapravo ne za kakav će biti urod uljarica i što usjevi uljarica u Ukrajini uopće nisu okupirani, i opet se vraćamo na dobavne pravce. To su razlozi za preveliku potražnju. Posebice u Njemačkoj, gdje je čak u psihološkom smislu došlo do potrebe stvaranja zaliha proizvoda iz Ukrajine za koje se pretpostavlja da više neće biti dostupni. Ponuda to jednostavno nije mogla popratiti, došlo je do ograničenja, redukcije i naravno rasta cijena. Kod nas nije takva situacija, imamo dovoljno svoje proizvodnje. Naravno, mi ne možemo zabraniti izvoz i to će imati utjecaj na cijenu. Zavisni troškovi transporta igraju veliku ulogu, pa naravno da je nešto što se proizvede ovdje kod nas u Čepinu (u tvornici ulja, nap. a.) i stavi na police u Osijeku i Hrvatskoj po jednoj cijeni, a kad se transportira na inozemno tržište tamo je, naravno, druga cijena. Zato nismo osjetili, a i nećemo osjetiti, tako veliko povećanje. No i ovdje je država odigrala interventno, uzela je ne samo ulja nego i druge osnovne prehrambene potrepštine kako bi zaštitila građane i svoje tržište od rasta cijena, a i eventualno da prevenira neke moguće nestašice izazvane destrukcijama na tržištu.

Građane zanima kako će moći zamijeniti svoj "živi" novac za euro, kune koje čuvaju u svojim kućama, dakle izvan banaka i drugih financijskih institucija.

- HNB je izišao s podatkom da je u optjecaju 36 milijardi kuna, to je novac kojim mi svakodnevno plaćamo u trgovinama, koji podižemo s bankomata... Dio tog novca je i u privatnoj štednji koja nije u nekom sustavu. Držim kako će se dobar dio toga toga iznosa zamijeniti kada počne plaćanje u eurima.

Sve uredbe za sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma su na snazi i iznosi iznad 105 tisuća kuna koji se donesu na zamjenu podlijegat će prijavi od banaka. Kod nas se dobar dio kod prodaje, primjerice, stanova i rabljenih automobila još uvijek plaća gotovim novcem i tu je dio tog novca koji nije u sustavu. No sve ono što je normalno stečeno moći će se konvertirati i u krajnjoj liniji trošiti. Dvojni optjecaj kreće početkom rujna i ne očekujemo probleme, imamo iskustva svih zemalja koje su prije nas prešle na euro.

Očekujete, dakle, siguran prelazak na euro, unatoč svoj situaciji oko inflacije?

- Svim članicama u ovoj situaciji najveći problem bio je rast BDP-a i udio javnog duga u BDP-u. Nama se udio duga kontinuirano smanjuje, osim za COVID-a, kada se država zadužila i financirala velik dio plaća radnika u gospodarstvu. I dalje u projekcijama za ovu godinu spuštamo udio duga za tri postotna poena na 76,2 posto, a rast BDP-a korigirali smo na tri posto. Ostaje nam pitanje već spomenute inflacije. No kada znamo koji su njezini uzroci, mislim da to neće biti presudno. Svi signali su dobri, mislim da ćemo u lipnju na sastanku ECOFIN-a (Vijeća za ekonomske i financijske poslove pri Vijeću EU-a, nap. a.) dobiti prvo zeleno svjetlo te u srpnju konačnu odluku Europskog vijeća da smo ispunili sve uvjete konvergencije i tako ćemo postati država koja je to najbrže napravila. To dovoljno govori o našim javnim financijama i upravljanju dugom. Posebno to govori o onome što Vlada RH radi posljednjih šest godina, odnosno posebice posljednje dvije godine od našeg ulaska u Europski tečajni mehanizam II.
Možda ste propustili...