Hrvatska će Europsko nogometno prvenstvo otvoriti s Engleskom, jednom od reprezentacija koja pripada u najuži krug kandidata za odlazak do samog kraja. Start ćemo imati na kultnom Wembleyju, na kojem je naša reprezentacija već osjetila slast pobjede.

Općenito, okršaji protiv Engleza u svijesti hrvatskih navijača uvijek imaju posebnu težinu. Ipak je riječ o naciji koja je “izmislila” nogomet, pa su pobjede nad njom uvijek slatke. Bit će to 11. naš okršaj s Engleskom, a iza mnogih ranijih stoje uzbudljive priče.



Hrvatska i Engleska međusobno su si zadavale možda i najbolnije udarce otkako su se počele susretati na nogometnom polju. Seriju zadavanja tih teških duševnih boli otvorila je Hrvatska u studenome 2007. godine, kada je u posljednjem kolu kvalifikacijske skupine za Euro 2008. godine slavila na Wembleyju (3:2), iako je već bila osigurala plasman. Englezima je u toj utakmici bio dovoljan i bod kako bi otišli na Euro, ali su na kraju u dramatičnoj utakmici ostali praznih šaka i nisu se plasirali. Vodili smo na poluvremenu s 2:0 (Kranjčar i Olić), Engleska je izjednačila (Lampard, Crouch), a sudbinu im je zapečatio Mladen Petrić. Taj trijumf snažno je odjeknuo, jer smo Engleskoj uskratili odlazak na završni turnir velikih natjecanja, prvi put od 1994. godine. Zapravo, od 1988. godine Engleska samo dvaput nije uspjela proći kvalifikacije za SP ili Euro. Te spomenute 1994. nisu se plasirali na SP u SAD-u, a drugi krvnici bili smo im mi, i to usred Londona. Slavili su nas Rusi koji su se najviše okoristili tom pobjedom, jer su se plasirani na Europsko prvenstvo, a tadašnji engleski izbornik Steve McLaren našao se na udaru medija koji su ga prozvali “Wally with a brolly” (u slobodnom prijevodu glupan s kišobranom, nap.a.). Upravo u toj utakmici današnja generacija naših reprezentativaca mogla bi pronaći inspiraciju. Iz te utakmice odigrane prije 13 i pol godina, igrački je “preživio” samo jedan akter - naš kapetan Luka Modrić, koji će Vatrene na Wembley izvesti i u nedjelju. Nakon tog nokauta, koji smo im zadali vrlo brzo, došao je red da i mi primimo isto tako težak udarac. Ždrijeb nas je spojio s Engleskom odmah u sljedećim kvalifikacijama za SP 2010. To je prošlo gadno za nas. U Zagrebu su nas zgazili s 4:1, što je ujedno bio prvi poraz Hrvatske na njezinom tlu u službenoj utakmici. Nisu stali Englezi na tome, nego su nas još teže porazili godinu dana kasnije na Wembleyju, uvalivši nam “petardu”. Unatoč tim teškim porazima od njih nada u plasman u Južnu Afriku još uvijek je tinjala, a Engleska nam ju je ugasila smarežljivim nastupom i porazom od Ukrajine te nam se na isti način odužila za duševne boli koje smo joj nanijeli dvije godine ranije. Ostali smo kod kuće, a Englezi su “sa sobom” na Mundijal poveli Ukrajince. Uslijedila je pauza od osam godina bez međusobnih susreta, a onda je stigao novi naš dan. Veliki, najveći dan. Polufinale Svjetskog prvenstva u Rusiji. Gorjela je Hrvatska tih dana, a ništa manje ludo nije bilo ni u Engleskoj. Sudar dviju reprezentacija koje su na to SP od kuće ispraćene sa sumnjičavim pogledima nepovjerenja. Valjda za njima nitko nije ni vodu prosuo za sreću. Zato je euforija bila tolika u obje zemlje. Hrvatska se potrošila do polufinala, ali itekako je još bilo kod njih goriva u spremniku. Engleska se, pak, u polufinalu SP-a našla prvi put nakon 1990. godine. Drugo finale SP-a za njih činilo se nadohvat ruke, ali umjesto toga Hrvatska im je otvorila novu bolnu ranu. Engleska je rano povela prekrasnim pogotkom Trippiera iz slobodnjaka, mogla je otići i na 2:0, ali je Harry Kane iz neposredne blizine pogodio vratnicu. U nastavku susreta na terenu je postojala samo Hrvatska. Perišić je izjednačio, pa pogodio vratnicu, i okršaj je otišao u produžetke, u kojima ga je riješio Mario Mandžukić fakinskim potezom. Pretvarao se da više ne može stajati, a ne trčati, na što je nasjeo John Stones. Ostalo je povijest.



Uzeli smo im san, i toga moramo biti svjesni uoči nedjeljnog obračuna na Wembleyju. Ne mislimo kako će Engleska biti opterećena nekakvom osvetom, ali u njezinoj reprezentaciji ima dovoljno igrača koji se sjećaju te bolne večeri u Moskvi. I željet će opet izjednačiti broj nanesenih nokauta. U vremenu nakon Rusije još jednom smo bili blizu zadavanja novog teškog udarca Englezima. Bila je to posljednja utakmica prvog izdanja Lige nacija. Igralo se na Wembleyju, a Hrvatskoj je za ulazak u final four trebala pobjeda. Nismo se baš proslavili u ranijim utakmicama tog natjecanja, pa je malo tko očekivao kako imamo nekakve izglede. No, Hrvatsku se ne smije podcjenjivati kada igra na Wembleyju. Kramarić je zabio u 57. minuti za vodstvo. No, nismo izdržali u posljednjih desetak minuta susreta, jer je Engleska uspjela učiniti potpuni preokret i pobijediti nas 2:1. To nas nije posebno zaboljelo, a moglo bi biti pokazatelj kako ćemo u nedjelju imati što reći u tom novom okršaju s Englezima. On neće pripadati među one najvažnije koje smo međusobno odigrali, jer je tek prvi u skupini, ali sigurno će dati smjernice o mogućnostima obje reprezentacije na ovom turniru Europskog prvenstva.

Dalibor Keler