Umjesto gustog rasporeda igranja tijekom vikenda rukometne lopte uglavnom će mirovati diljem Hrvatske. Razlog je samovoljna odluka Hrvatskog rukometnog saveza o prekidu liga, odnosno zastoju kako oni ističu, u sljedećih mjesec i pol dana, a sve pod plaštem i izgovorom brige o zdravlju sportaša.

Nesvakidašnji je to presedan da jedan nacionalni sportski savez sam odlučuje je li epidemiološka situacija u Hrvatskoj toliko loša da se ne mogu održavati sportska natjecanja. Podsjetimo, Stožer civilne zaštite ni jednom riječju nije naznačio moguće ponovno zatvaranje sporta, odnosno ponavljanje situacije od prije godinu dana. Sportska natjecanja, domaća i međunarodna, održavaju se diljem Lijepe Naše, naravno, uz pridržavanje potrebnih epidemioloških mjera, slično je vrijedilo i za rukomet, no samo do "jučer". Tada se odjednom u vodstvu Saveza pojavila srceparajuća briga o zdravlju sportaša, zbog koje su se odlučili na ovakav potez. Tih istih sportaša koji su više od pola godine normalno igrali svoja prvenstva, borili se i sa suparnicima i s koronavirusom u svojim redovima, i nitko nije potezao pitanje treba li se igrati ili ne. No kada treba spašavati trofejni niz PPD-a Zagreb, tada se odjednom probudila i svijest kako bi bilo sigurnije da se natjecanje nastavi tek nakon što rukometaši, suci, treneri i svi ostali sudionici utakmica budu cijepljeni.


Poslali smo upite Stožeru civilne zaštite, HRS-u i Hrvatskom olimpijskom odboru, tražeći odgovore kako se jedan sportski savez može staviti iznad svih drugih u državi, pa i organa vlasti i je li uistinu moguće ostvariti cijepljenje po željama i preko reda, u situaciji kada još uvijek veliki broj naših zdravstveno ugroženijih građana tek čeka svoju priliku za primanje cjepiva. Po kojim su osnovama prekinuta prvenstva u po dva najjača rukometna ranga u obje konkurencije, kada svi ostali sportovi normalno "guraju" sa svojim natjecanjima. No nismo dočekali odgovore na naša pitanja. Iz Stožera nisu uzvratili na upit, a iz HRS-a je poručeno kako predsjednik Saveza Tomislav Grahovac neće odgovarati na pojedinačne upite te da je sve rečeno u objavljenom dopisu. Uz već uobičajenu mantru kako je svakom normalnom čovjeku zdravlje sportaša na prvom mjestu te da su obavili razgovore sa Stožerom i HOO-om, odnosno da nisu samo tako donijeli ovu odluku. Odgovor je stigao iz HOO-a, iako bez nekih konkretnih detalja.


- Hrvatski olimpijski odbor nema običaj komentirati odluke nacionalnih sportskih saveza, donesene na legalan način i putem svojih legalnih tijela. Razlog je u tome što su svi savezi, unatoč članstvu u HOO-u, potpuno autonomni u radu, a to znači i u odlučivanju. Njihov rad i odluke mogu komentirati druga tijela ili druge institucije. Uz to, problem koji spominjete vezan je uz klupsku konkurenciju za koju HOO nema ingerencije. Činjenica je da epidemiolozi ne zabranjuju igranje, jer svjedoci smo da traju natjecanja u nekim drugim sportovima, poput nogometa ili pak europskih prvenstava u taekwondou, veslanju i sl. Osobno sam pobornik održavanja natjecanja čak i u ovakvim specifičnim, rekao bih - krnjim okolnostima, makar će i sami sportaši reći da im je puno teže postići adekvatnu formu i željeni rezultatski učinak nego u neka "normalna" vremena - stoji u odgovoru glavnog tajnika HOO-a Josipa Čopa.

Inače, rukometni klubovi dobili su dopis Saveza kojemu do utorka moraju poslati broj kandidata koji žele primiti cjepivo. Očito su u HRS-u uvjereni da će njihov plan cijepljenja biti proveden, no i dalje ostaju brojne nejasnoće i pitanja bez odgovora. Ono glavno svakako je tko je mogao obećati HRS-u ne samo cijepljenje preko reda nego i očito biranje vrste cjepiva jer, s obzirom na razdoblje do nastavka liga, izvjesno je kako bi to moralo biti samo "jednodozno" cjepivo, i to vrlo skoro, jer ne treba zaboraviti da treba proći i određeno vrijeme da cjepivo počne pružati zaštitu. Ništa manje nejasno je i što s onim igračima i ostalim sudionicima utakmica koji odbiju cijepljenje ili su maloljetni pa se i ne mogu (ne smiju) cijepiti. Vrhunac apsurda u ovoj državi punoj istih bilo bi da si HRS uzme za pravo kažnjavati pojedince koji se nisu cijepili kada to nije propisala ni sama vlast i zabraniti im igranje (sudjelovanje). I što ako se dogodi situacija da samo 30 ili 50 posto aktera bude cijepljeno? Hoće li se tada posezati argumenti da je ipak sigurnije jer je smanjena opasnost od zaraze? Što ako u svibnju "bukne" pandemija i situacija se dramatično pogorša? Hoće li tada odigrati "na silu" ili se drugu godinu uzastopno poništiti sezona, a time i sav trud igrača, trenera i svih u klubovima?

Kada se već toliko brinu o zdravlju sportaša, jesu li u HRS-u zabrinuti kakav će učinak na igrač(ic)e imati zgusnuti raspored utakmica po praktički ljetnim temperaturama, i to kada se zna da su velika većina njih amateri, koji nisu naviknuli na takav tempo, a i imaju svoje ostale obveze (posao, škola, fakultet)? Ne moramo čekati odgovor jer je potpuno očito da ih to ne zanima. Važno je bilo samo "spašavanje vojnika Ryana", odnosno kako osigurati nove trofeje u vitrini Zagreba, HRS-u jedinog bitnog kluba.