Ako se nastave sadašnji nezdravi trendovi prehrane, više od četiri milijarde ljudi moglo bi do 2050. imati prekomjernu tjelesnu težinu, od kojih bi 1,5 milijardi patilo od pretilosti, pokazalo je novo istraživanje. Stručnjaci iz Instituta za istraživanje utjecaja klimatskih promjena u Potsdamu kažu da bi potražnja za hranom mogla porasti za 50 posto do sredine stoljeća i premašiti kapacitete Zemlje za održivom prirodom.

Proizvodnja hrane već sada "usisa" do tri četvrtine zaliha svježe vode u svijetu i troši trećinu tla te je odgovorna za trećinu emisije stakleničkih plinova. Pružajući pregled promjena prehrambenih navika u svijetu od 1965. do 2100., znanstvenici su koristili otvoreni model kako bi predvidjeli kako će potražnja za hranom reagirati na rast stanovništva, starenje, rastući indeks tjelesne mase, pad tjelesne aktivnosti i povećano bacanje hrane. Utvrdili su da će, uz nepromijenjeno ponašanje, više od četiri milijarde ljudi ili 45 posto stanovništva do 2050. imati prekomjernu tjelesnu težinu. Prema tom modelu, 16 posto će biti pretilo u usporedbi sa sadašnjih devet posto među 29 posto stanovništva s prekomjernom tjelesnom težinom.


- Sve više bacanja hrane i porast potrošnje proteina životinjskog podrijetla znači da će se utjecaj na okoliš naše poljoprivrede oteti kontroli - kaže voditelj istraživanja Benjamin Bodirsky.


Iako se trendovi razlikuju od regije do regije, autori istraživanja zaključuju da se globalne prehrambene navike udaljavaju od prehrane temeljene na biljnim namirnicama i škrobu prema prehrani bogatoj šećerima, masnoćama, hranom životinjskog podrijetla u kojoj je istaknuta industrijski prerađena hrana.


Istodobno istraživanjem je utvrđeno da će uz sve veću nejednakost te uz bacanje hrane koja se proizvede, ali ne potroši zbog toga što se nema gdje skladištiti ili se pretjeruje u kupnji namirnica - oko pola milijarde ljudi u svijetu biti do polovice stoljeća još uvijek pothranjeno.

- Na svijetu je dovoljno hrane - problem je to što najsiromašniji na planetu nemaju novca kupiti je - kaže koautor istraživanja Prajal Pradhan. "A u bogatim zemljama ljudi ne osjećaju ekonomske posljedice i posljedice bacanja hrane za okoliš."