U vrijeme kada vijesti o povećanju brojki zaraženih koronavirusom i prijetnja koju to nosi europskim društvima i gospodarstvima, građani traže i vijesti koje nude optimizam. Zbog toga su dobro zazvučale riječi Drage Jakovčevića, profesora na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, koji kaže da je ugodno iznenađen time što je Vlada RH, na teret porasta javnog duga, napravila kako bi pomogla gospodarstvu.
Tržišna kriza
"Dobro je da se financira zadržavanje radnih mjesta i da se ta zaposlenost, takva-kakva ona bila, zadrži. U tom smislu, ponovio bih teze na kojima stalno inzistiram - da je državi intervencionizam nužan i potreban bez obzira na tržišnu ekonomiju, jer tržište nije savršeno te ono baš zna staviti sa strane manjeg, nezaštićenog, koji ima ideju i dobru tehnologiju, ali ga veliki progutaju", rekao nam je prof. Jakovčević u svojoj maloj analizi državnih potpora te istaknuo da njima Vlada ide u smjeru povećavanja potrošnje, što drži ispravnim.
On smatra da je ova kriza zapravo tržišna kriza, jer je virus tržišna kategorija koja se iz Kine prenijela u Novi Zeland, Afriku, Južnu Ameriku, na sjevernu hemisferu, i drugdje. Dakle tržište ga je proširilo, kaže, nije virus sam po sebi "letio" s lastavicama, ili "plivao" s dupinima, nego su ga ljudi nosili, zbog globalizacije, putovanja, zbog kretanja novca, robe i usluga. "Ljudi čine sve. Zato sam negirao ekonomiste koji su stalno govorili da je previše države, da je država nepotrebna i da je tržište nevidljiva, pravedna ruka koja će riješiti sve probleme, da treba sve ostaviti tržištu, sve državne tvrtke ukinuti i državu isključiti. Pokazalo se da ipak ne može tako. Sada je država uložila više od milijardu eura u to da se zadrži stupanj zaposlenosti, odnosno radna mjesta, i jako je dobro to što je napravila s mjerama potpore poduzetnicima", kaže Jakovčević.
Ističe kako je u tom smislu bitno reći i što je to BDP. A BDP je, kaže, u najužem smislu, potrošnja, i to opća, odnosno javna, kada država stvara rashode i investira u infrastrukturu, obrazovanje, ili zdravstveni sustav, sve ono što bi trebala kod nas jače činiti. Onda imate privatnu potrošnju, dodaje, gdje trošimo svi mi, odnosno kupujemo da bismo živjeli, i konačno imamo investicijsku potrošnju.
"Na ovaj način sve je omogućeno. Ako spriječite osobnu potrošnju, dakle potrošnju živežnih namirnica, ako spriječite potrošnju tehnoloških inovacija, odnosno njihovu kupnju, onda ćete zaustaviti industriju. Jer, nitko neće danas proizvoditi za zalihe. Prema tome, mi moramo trošiti. Više čini za ekonomiju onaj koji je danas potrošio sto kuna, nego onaj koji je uštedio sto kuna. To je bila naša velika pogreška u vrijeme recesije u Hrvatskoj, zato smo prvi ušli u krizu i zadnji smo iz nje izišli. Mi smo deset godina dosezali razinu BDP-a iz 2007. godine, i kada smo je 2019. taman dosegnuli, dogodilo se ovo. To nam je nametnuto, ali se moramo s time boriti i snalaziti se. Dakle, ovo što je država radila sada, to je dobro i pohvalno, i bilo bi dobro da čak pomogne i one kojima je prihod manje pao od predviđenoga, samo da zadrže plaće i zaposlenost", istaknuo je profesor Jakovčević.
Manji porezi
Podsjetimo, premijer Andrej Plenković prošloga je tjedna istaknuo kako je na sve dosad poduzete mjere radnicima i poduzetnicima u privatnom sektoru isplaćeno 6,85 milijardi kuna, a s dodatnih oko 300 do 350 milijuna kuna te će isplate ukupno do kraja godine dosegnuti 7,5 milijardi kuna.
Jakovčević ističe kako uvođenje "harača" nekih ranijih vlada drži samo produbljivanjem krize, jer se time smanjivala potrošnja. Ovo sada drži ispravnim potezima Vlade koja želi dobro gospodarstvu i potiče potrošnju. Kaže da se i monetarna i fiskalna politika moraju znati ponašati protuciklično. Što to znači? Ako ste u recesiji, kada je BDP pao dva uzastopna kvartala, znači da je praktički pala potrošnja. Zbog toga se manje i slabije puni proračun, i ako povećate stope poreza, onda smanjujete raspoloživi dohodak. "Znači, meni se smanjuje plaća, raspoloživi dohodak za investicije i potrošnju. I time sprječavam potrošnju koja bi mogla biti protuciklična. S druge strane, ako povećam potrošnju i smanjim poreze, samim time što sam smanjio oporezivanje, teret na plaću i na dobit, omogućavam da se nastavi potrošnja. To je smisao ovoga što radi Vlada", zaključuje naš sugovornik.
Igor Bošnjak
Drago Jakovčević
profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu
NE MOŽETE U VRIJEME KRIZE SMANJIVATI POTROŠNJU I PLAĆE
Sjećate se poziva na stezanje remena i rezanje? Govorilo se da treba rezati, treba reformirati, a to je posve pogrešno. Ne možete u krizi ukidati prava, smanjivati potrošnju, smanjivati plaće i dohotke, smanjivati kapital. Suprotno. Kada dođu vremena rasta, onda se o tome može govoriti. Opet na način da država bude regulator - ne zalažem se da bude detatistički subjekt koji će sve podržavati. Već da kaže - jesi ti ipak zaradio previše, e sada ću tebi uzeti. A ti si zaradio slabije i ja ću preko proračuna redistribucijom financirati više neke djelatnosti koje su mi važne, a koje ne polučuju te rezultate. Ja ću financirati siromašne, a neću bogate. U tom smislu možemo sada govoriti o direktnom i indirektnom oporezivanju, koja je svrha pravednog poreznog sustava, je li on kod nas pravedan te treba li oporezivati nekretnine, svu imovinu, ili definirati što je to nužni dio imovine koji čovjek mora imati da bi opstao. To su sve te stvari koje nas čekaju, a morat ćemo kad-tad to napraviti.
PRIME POTPORU, A MANJE PLATE RADNIKA
Jakovčević kaže da se analitičari neoliberalnog podrijetla ne slažu s njegovim tezama, ali ih je kriza demantirala. Čak su ih sada korigirali i vodeći ekonomisti MMF-a i Svjetske banke. "A poznato je da su disidenti iz Svjetske banke i MMF-a postali nobelovci. Jedan od njih je Joseph Stiglitz, koji je, recimo Hrvatskoj, sugerirao da ne idemo u europodručje, pa su neki naši ekonomisti, mudrijaši, rekli da on to ne razumije. A ja sam rekao da čovjek koji je izvan Hrvatske, koji nije Hrvat, a dobronamjeran je, bolje vidi problem nego mi. Pa onda i bolje nudi rješenja", kaže Jakovčević, koji odobrava davanje državnih potpora onima kojima je veći pad prihoda, ali kaže da postoje i nemoralni primjeri gdje neki poduzetnici koji prime potporu, a neće reći koliko im je pao prihod, nego manje isplate radnike. Neki pokušaju i otpustiti radnika za kojega su dobili potporu, dodaje, pa daje za pravo sindikatima koji tu traže kontrolu.
2019.
konačno smo dosegnuli BDP iz 2007., a onda je došla koronakriza