Gastronomi i vrhunski kuhari uvijek će reći da je dekoracija samoga tanjura odnosno prostora oko tanjura iznimno važna da bi namirnica bila što primamljivija nepcu i oku. Shvatio je to i 31-godišnji Zoran Varga iz Tenje, vlasnik obrta "Varga photography", i od svih prizora i detalja koje je mogao uhvatiti fotoaparatom, odlučio se za hranu.

Naime, brojne fotografije dostupne na aplikaciji Pauza.hr, odnosno u restoranu "Crna svinja" u vlasništvu tvrtke Žito, objektivom je uhvatio upravo Varga, mladić impresivne biografije koji nije ni sanjao da će po završetku srednje škole umjesto kao plinoinstalater raditi kao fotograf hrane bilo u slanoj ili slatkoj varijanti. On je dokaz da upravo strast prema nekom poslu može pobijediti stvarno zanimanje za koje se netko školovao. Štoviše, daje primjer drugima da odlazak u inozemstvo i ne mora uvijek značiti bolje osobne prilike i mogućnosti. Vratio se u Tenju, razmislio o tome što želi raditi u životu, uzeo državne poticaje i krenuo u gastroavanturu koju, kaže, obožava.

"Sve je krenulo kad sam završio srednju školu i kako ne volim biti zatvoren na jednome mjestu, shvatio sam da zanimanje plinoinstalatera nije za mene. U Njemačkoj sam čistio kuće pred useljenje i počeo ubrzo raditi za Google. Kad se zatvorio odjel u Frankfurtu, dobio sam otkaz i kako sam još prije bio u Irskoj i nije mi se svidjela klima, odlučio sam svu ušteđevinu i poticaje utrošiti na otvaranje obrta. Znajući da se puno fotografa okrenulo fotografiranju svatova, morao sam razmisliti što to uopće želim fotografirati. I kao ljubitelju hrane i kuhanja nije mi puno trebalo", priča Varga, dodajući da je svoj obrt najprije usmjerio fotografiranju svega i svačega, a onda je tijekom lockdowna završio nekoliko online tečajeva dekoracije. I potom se odlučio fotografirati hranu, a prve fotografije načinio je fotografirajući jela iz majčine, pa i vlastite kuhinje. Njegove su fotografije ubrzo zamijetili u tvrtki "Žito" i ponudili su mu fotografiranje hrane, a potom je počeo raditi i za Pauzu.hr i kaže kako u svom poslu uživa. Zahvaljujući tečajevima koje je prošao, itekako zna kako privući kupce da požele još više.

"Obično mi donesu deset jela i potom ja koristim njihove dekoracije, odnosno mogu sam birati raspored i način kako će sve biti dekorirano ispred tanjura. Moram priznati da su mi najdraže fotografije pizza upravo zbog raznih boja na tanjuru. Jednako tako volim fotografirati i tjesteninu", pojašnjava Varga, odgovarajući da nije isto ako, primjerice, gost dobije "običan" tanjur tjestenine bolognese ili pak tanjur u kojemu je ta tjestenina raspoređena na određen način, uz dekorativni dodatak. Bilo da je riječ o povrću, začinima ili jednostavno priboru za jelo, svaka dekoracija daje jelu određen štih, kaže Varga i kroz šalu dodaje da se u to i sam uvjerio jer mu katkada hranu koju je fotografirao daju na kušanje.

"Šalim se, naravno. Nije stvar u tome hoću li je ja jesti, već je moram fotografirati da bi je svatko drugi poželio. Iako se čini iznimno jednostavno, fotografiranje hrane to zapravo nije. Primjerice, za jedan slijed od deset tanjura katkad potrošim i više od sat vremena. Uz pojedinačne tanjure fotografiram i tzv. cover fotografiju, iz ptičje perspektive", pojašnjava Varga, priznajući da još uvijek nije fotografirao neku domaću hranu, primjerice tanjur sarme ili graha. I to bi se dalo lijepo dekorirati, kaže, a želja mu je fotografirati morske plodove, za to još uvijek nije imao prilike. U objektivu je do sada imao tek lignje, no šarenilo mora s neizostavnom dekoracijom, kaže, tek treba iskušati.

Za sebe kaže da je sitničav i da detaljima nastoji dati što veću važnost. "Evo, vidite, ove dvije čaše koje sam vam donio. Jednostavno moraju biti jedna do druge, moraju biti u ravnoteži", pokazuje nam Varga kroz smijeh čaše sa sokom, baš kao i impresivan monitor na stolu, fotoaparate i ostali fotografski pribor koji je kupio nakon otvaranja obrta. Znajući da dobro fotografira, zovu ga kao fotografa u svatove, no iako to odradi profesionalno, priznaje da mu je hrana draža. Inače, prije nego što se odlučio za specifičan motiv svojih fotografija, prošao je, kaže, cijelu Slavoniju i fotografirao prirodu, životinje ili pak jednostavno osječke ulice koje su mu najdraže.

"Iako sam bio u inozemstvu, morao sam se vratiti. Moj Osijek je za mene najdraži grad i svi koji smatraju da ne mogu prosperirati u Hrvatskoj, u Slavoniji, neka uzmu mene za primjer. Vrijedi pokušati i ostvariti svoje snove, a ja sam svoje uspio", poručuje ovaj mladić za kojeg će se, vjerujemo to, još itekako čuti. Za početak, na izložbi u Kulturnom centru Osijek 2. prosinca gdje će se predstaviti svojim dvjema fotografijama.