- Pregledala sam brojeve Naše fotografije od prosinca 1947. do prosinca 1956. U tim svescima, objavljenima u prvim poratnim godinama, ističu se tekstovi i fotografije socrealističke intonacije i tematike (kao što su radne akcije Narodne fronte, omladinske radne akcije, gradnje željezničkih pruga, autocesta i dr.), ali i fotografije koje ilustriraju izgradnju novog društva, često jukstaponirane s fotografijama jasnog umjetničkog htijenja. Uz prikaze junaštva radnika imamo i motive iz građanske kulture i umjetnosti, a tekstualni dio časopisa posvećen je edukativnim prikazima u kojima se vode teorijske rasprave o fotografiji, daju upute o aktualnim tehničkim novinama, gdje i kako nabaviti najnoviju kemikaliju, ili se donose vijesti iz svijeta pomiješane s oglasima i reklamama - kaže nam viša kustosica Valentina Radoš, koja u ime Muzeja likovnih umjetnosti sudjeluje u ove godine započetom projektu Zajednički fotografski narativi. Jučer je u Atriju likovne galerije Gradskog muzeja Križevci otvorena izložba Fotografija u tiskanim medijima.

Časopis koji je osječka kustosica pretraživala prestaje izlaziti nakon nekoliko godina i smatra se da je tomu razlog što su prilozi pisani na latinici i hrvatskom književnom jeziku te da Naša fotografija nije bila konkurentna.

- No bez obzira na sve, Szegeu i časopisu Naša fotografija pripada zasluženo mjesto prvog urednika i fotografa koji je obznanio vlastito umjetničko htijenje i stajalište bez obzira na ideološke upute socrealizma, koje su fotografiju smještale u službu izgradnje novog društva, nerijetko zanemarujući činjenicu da je ona bila (i ostala) autonomna umjetnička vrsta - kaže Valentina Radoš, koja će u petak sudjelovati na okruglom stolu Fotka u Atelierima. Osvrnut će se na niz kvalitetnih primjera, na situacije kad su fotografije popraćene kraćim tekstovima koji su "podgrijavali" činjenicu da ono što se na fotografiji vidi nije jedino što će pridonijeti njezinu razumijevanju... N.Vek.