Novosti
BARANJSKA OBITELJ FILAKOV

Stalna ulaganja za vrhunske proizvode
Objavljeno 13. srpnja, 2020.
Stipo i Darko Filakov unaprjeđuju proizvodnju, a njihovo voće i povrće nalaze kupce diljem Hrvatske

Braća Darko i Stipo Filakov dva su mladića u dobi od 32 i 20 godina koja zajedničkim snagama u pitoresknom šokačkom selu Gajić, u baranjskoj općini Draž, predvode obiteljski posao s 22 zaposlena djelatnika, uz neprestanu želju za daljnjim unaprjeđivanjem tvrtke, čije je temelje 1999. postavio otac Stipo.

Brojna iskušenja
U Slavoniji i Baranji, ali i diljem Hrvatske, zasigurno je malo onih koji bar jednom nisu kušali ili bar čuli za vrhunske rajčice i paprike iz hidroponskog uzgoja povrća u baranjskim plastenicima. Odnedavno se to povrće prodaje i u brendiranoj ambalaži Baranjsko voće i povrće Filakov, prepoznatljivoj s polica nekoliko velikih trgovačkih lanaca koji svoje trgovine imaju od krajnjeg istoka do krajnjeg juga Hrvatske.

Kao što to inače biva u životu i obitelj Filakov je, da bi došla do ovoga što danas ima, prošla brojna iskušenja. Dok za one koji kreću iz početka kažemo da kreću od nule, za obitelj Filakov možemo reći da je krenula iz debelog minusa, jer osam godina zbog okupacije Baranje nije mogla ni blizu svome selu i domu u Gajiću. I kada se uoči Božića 1998. vratila u nizinu podno sjevernog obronka Banova brda, nije mogla u svoju kuću jer su u njoj bili izbjeglice iz drugih dijelova Hrvatske. Na vlastitoj je koži osjetila apsurd "uspjeha" mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja tako što je strancima u svojoj kući morala vlastitim novcem osigurati prijevoz svih stvari na drugu lokaciju. Da stvar bude još gora, Filakovi su morali pristati na to da bez pogovora gledaju kako im isti taj stranac za prijevoz koji oni plaćaju utovara sve njihove stvari i odlazi iz kuće. Nije ih to pokolebalo, nego im je vjerojatno dalo dodatnu snagu da što prije zaborave na sve staro i s potpuno novim krenu u budućnost. Nije bilo lako, ali oduvijek su se bavili poljoprivredom, tako da nije bilo previše dvojbi, samo je bilo pitanje s čime krenuti. Naime, otac Stipo prije rata bavio se tovom svinja i radio kao veterinar, a u vrijeme progonstva, koje su proveli na malom zemljištu u Tvrđavici, uzgajali su voće i povrće, koje su prodavali na osječkoj tržnici. S obzirom na to da je imao nešto zemlje, odluka je pala da se krene u uzgoj povrća, rajčice i paprike. Sve do 2006. proizvodnja se odvijala na otvorenom, a tada su odlučili krenuti u gradnju plastenika. Do 2009. godine podizali su plastenike.

"Tada se i ja uključujem u posao, otac se odlučio za gradnju plastenika na 10.800 četvornih metara s hidroponskim uzgojem rajčice i paprike. Kroz prve korake takvog biološkog uzgoja vodio nas je Fakultet agrobiotehničkih znanosti u Osijeku, čije su nam edukacije bile izuzetno važne za početak ozbiljnijeg uzgoja", kaže Darko, koji je 2014. preuzeo vođenje tvrtke Dalis d.o.o.

Proizvodnja im je tada bila na 14.000 četvornih metara hidroponskog grijanog prostora i 4000 kvadrata negrijanih plastenika sa sadnjom u zemlju. Sve je to bila biološka proizvodnja, koja je sama po sebi bila preodređena za daljnji razvoj. Nisu dugo čekali, u kolovozu 2018. počeli su gradnju i opremanje novog plastenika, čije je ulaganje aplicirano i financirano kroz Mjeru 4.1.1., koja je dio programa ruralnog razvoja Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj - Europa ulaže u ruralna područja.

Plastenik površine 11.200 četvornih metara opremljen je najnovijom tehnologijom za proizvodnju povrća u hidroponiji, a grije se na biomasu (drvena sječka i piljevina). Uz plastenik, kotlovnicu i skladište za biomasu izgrađena je i hladnjača za vlastite potrebe. Ukupna investicija bila je oko 12,5 milijuna kuna, uz kreditnu liniju od 11 milijuna kuna, s tim što povrat iznosi do 70 posto, odnosno do 7,44 milijuna kuna, jer je nositelj gospodarstva mladi poljoprivrednik. U plastenik je uloženo vlastitih 1,5 milijuna, a zaposleno je i sedam novih djelatnika.

Pomoć bumbara
"Plastenik je izgrađen za smo šest mjeseci, i baš je nekako u ovo vrijeme prije godinu dana svečano i otvoren, jer smo osigurali financijska sredstva i odlučili da moramo što prije završiti gradnju kako bi počela proizvodnja", kaže Stipo Filakov, student druge godine Fakulteta agrobiotehničkih znanosti u Osijeku smjera Hortikulutra - uzgoj i prehrana bilja, koji je i nositelj gospodarstva.

Sa završetkom te investicije proizvodnja povrća obitelji Filakov povećala se na 25.800 četvornih metara grijanih i 4000 kvadrata negrijanih plastenika, a danas zapošljavaju 22 djelatnika te u sezoni još pet radnika. Ukupna se godišnja proizvodnja kreće između 800 i 900 tona rajčice i paprike prve klase, a tjedno se ubere 20 tona rajčice. Sva je proizvodnja ugovorena i unaprijed prodana, tako da se 90 posto proizvodnje prodaje preko trgovačkih lanaca, a ostatak se robe prodaje na tržnici u Belom Manastiru i specijaliziranoj trgovini za voće i povrće u osječkom Donjem gradu.

"Učili smo iz vlastita iskustva i odlučili da moramo ići u korak s tehnologijama, tako da mi danas sve parametre plastenika možemo pratiti s pomoću aplikacije. Zbog biološkog uzgoja rajčica u plasteniku imamo i bumbare, koji nam u košnicama dolaze iz Nizozemske", priča stariji brat Darko, napominjući kako su grijanjem na drvenu biomasu troškovi grijanja smanjeni i do 50 posto.

Tomislav Prusina
UNATOČ KRIZI ZADRŽALI ZAPOSLENE
Koronakriza teško je pogodila i njihovu tvrtku, no zahvaljujući Vladinim mjerama potpore u vrijeme epidemije uspjeli su zadržati sve zaposlene i nastaviti poslovanje. “U ovoj teškoj situaciji cijene su nam znatno pale, pa smo se uplašili za buduću proizvodnju i opstanak firme. Velik dio robe plasirali smo u jadranske hotele i restorane, ali zbog sadašnje situacije u turizmu tog plasmana gotovo i nema. I druge turističke zemlje EU-a, puno veći proizvođači povrća, nisu imale gdje kod sebe plasirati robu i dovozili su je koridorima u Hrvatsku. Strahovali smo i za zdravlje zaposlenika, pridržavali se svih mjera zaštite. Znali smo da nam, ako dođe do proboja virusa kod nas i da tri tjedna ne beremo robu, ode proizvodnja. Sve je to utjecalo na cijenu, no nekako smo uspjeli izdržati”, priča Darko, zabrinut za budućnost jer već sada moraju naručiti repromaterijal za sljedeću godinu iako trenutačno ne mogu predvidjeti kako će završiti tekuću godinu zbog situacije s COVID-19. Unatoč tome ovi mladići gledaju u budućnost i planiraju kako povećati površine pod plastenicima za dodatnih pet tisuća četvornih metara. “Nadamo se da će se uskoro raspisati novi natječaj jer već imamo pripremljenu svu potrebnu dokumentaciju. Želimo imati još 5000 kvadrata, kako bismo dostigli ukupno 3 hektara pod hidroponskom proizvodnjom, a ta investicija vrijedi između tri i četiri milijuna kuna. Zaposlili bismo i četiri nova djelatnika”, poručuje mlađi Stipo Filakov. Obitelj Filakov zapošljava gotovo deset posto zaposlenih općine i uvjerenja je kako bi, da tako učini bar jedna obitelj u svakom baranjskom selu, taj prostor između Drave, Dunava i granice s Mađarskom zasigurno bi poželjno mjesto za život mladih obitelji.
Možda ste propustili...

OLUJA 2020: JASMIN HADŽIĆ NA ISTOM MJESTU 25 GODINA POSLIJE

Kada smo razvili trobojnicu, imao sam osjećaj da vidim cijelu Hrvatsku

STOŽER CIVILNE ZAŠTITE

Šest pozitivnih u VSŽ

POSTOJI BOJAZAN DA ĆE ZAŠTITA KOJU PRUŽA CJEPIVO BITI SAMO KRATKOTRAJNA

WHO: Neće biti čudotvornog rješenja

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

NADARENI – ZABORAVLJENI: OBITELJ LENDVAJ IZ POPOVAČE

Puna kuća genijalaca

2

EPIDEMIOLOŠKE MJERE U SVETIŠTIMA

Velika Gospa uz maske, razmak i bez procesija

3

ŠTO DONOSI POLITIČKA JESEN?

Postavljaju se temelji za budućnost Hrvatske