ZORAN ŠIMUNOVIĆ, AKADEMSKI SLIKAR

U ovakvim situacijama ne treba puno pametovati

 

Zoran Šimunović, jedan od najboljih mlađih hrvatskih slikara, s adresom u Osijeku, a radnim mjestom kustosa u Gradskom muzeju Vukovar, rekao nam je kako je epidemija koronavirusa odgodila sve planirane aktivnosti vezane uz izlaganje njegovih radova u Hrvatskoj i inozemstvu.

"Za sada je ‘netaknuta‘ ostala samo izložba u Šibeniku planirana za rujan, a svi drugi dogovori i planovi su na čekanju, posebice kada je riječ o izložbama izvan granica Hrvatske, jer nije u svim državama ista situacija. S jedne su strane pravila koja je donio život s epidemijom likovnim autorima dobro došla, jer svi slikari i kipari sate i dane provode u svojevrsnoj izolaciji u atelijerima i na neki nam je način normalna pojava biti zatvoren i raditi", naglasio je.

 

Stoga je i sam radio puno više nego prije, imao je više vremena za kreativno izražavanje, pa je napravio značajan iskorak u slikarstvu u relativno kratkom vremenu. Nova djela kao dio novoga ciklusa prvi bi put javnosti trebala biti predstavljena upravo u Šibeniku.

Šimunović je istaknuo kako mu je, s druge strane, izolacija iznimno teško pala jer je osoba koja je u stalnoj komunikaciji s mnogim ljudima kako poslovno tako i privatno te su mu dani u kojima se nije mogao družiti s prijateljima, pa čak ni posjećivati roditelje, bili novina s kojom se nije bilo lako nositi. "U takvim situacijama nema ‘plana B‘, moraš biti zatvoren i stvarno sam se pridržavao svih uputa. U vrijeme kada se epidemija širila izlazio sam samo prema potrebi, uglavnom do prodavaonice, kasnije sam ubacio šetnje i solo bicikliranje. No, koliko god bilo teško, takvo sam ponašanje shvatio kao jedini način da se što prije oslobodimo korone i vratimo normalnom životu. Privatno se mogu slagati ili ne slagati s nekim stvarima, ali mišljenja sam kako u takvim situacijama ne treba puno pametovati, nego slušati upute struke", naveo je i dodao kako ga je na pridržavanje svih mjera ponajprije potaknula želja da ne ugrozi starije osobe u svojoj okolini, roditelje i prijatelje. Upravo zbog njihove zaštite roditelje nije vidio dva mjeseca, što je i njima teško, jer Zoran i njegova supruga imaju četveromjesečno dijete.

"Zdravlje nam je svima prioritet, drago mi je što se situacija poboljšava, pa su se mnogi od nas vratili na posao i život se u globalu polako vraća u normalu. I mi umjetnici smo se prilagodili, nismo svijet za sebe, kreativnost nije nestala", poručio je Šimunović, koji se s popuštanjem mjera vratio poslu u vukovarskom muzeju i realizaciji brojnih planiranih kulturnih projekata.

IŠTVAN HARANGOZO, UMIROVLJENIK

Jedva čekam naša umirovljenička druženja

 

Prvi put u životu Osječanin Ištvan Harangozo, voditelj Dnevnog boravka za umirovljenike, kaže, pretprošloga četvrtka proslavio je rođendan uz samo četvero najužih članova obitelji. Iako nije jubilaran, 67. rođendan, priznaje, volio bi da je mogao proslaviti s brojnim prijateljima kao godinama prije. Štoviše, kaže kako su neki korisnici Dnevnog boravka imali običaj proslaviti rođendan uz pizzu i ples, a upravo mu članice radionice i svi umirovljenici koji punih pet godina ondje provode slobodno vrijeme jako nedostaju.

 

"Posljednji ples, a nadam se ne doslovno, bio je organiziran 13. ožujka", kaže u šali Harangozo dodajući da je već sljedeći ponedjeljak stavljen ključ u bravu Dnevnoga boravka. Iako još nije otvoren, Harangozo kaže da već neko vrijeme teku pripreme oko ponovnog otvorenja, pa će im tako Grad Osijek, ujedno i vlasnik prostora, oličiti zidove kako bi omiljeno mjesto za druženje umirovljenika bilo spremno. Harangozo ističe da, čak i ako stožeri odobre otvorenje, neće otvoriti Dnevni boravak sve dok uređenje ne bude gotovo.

Nimalo ne sumnja da će već prvi dan otvorenja ondje pohrliti brojni umirovljenici koje nije vidio već dva mjeseca. Osim radionica koje su organizirane dva puta tjedno, ondje se umirovljenici rado kartaju, igraju šah, čitaju ili jednostavno pretresaju razne teme. Ne treba zaboraviti ni plesne večeri, a za što je sad spremna i tamošnja terasa očišćena od nakupljene trave.

"Nedostaju mi ta druženja, jer sad stalno moram biti u kući sa suprugom", u šali kaže ovaj vedri Osječanin s višnjevačkom adresom. Iz Višnjevca, kaže, gotovo da nije mrdnuo, a odlazio je tek u prodavaonicu ili pekaru. Naviknut na druženje, dodaje da je sretan kad mu u posjet dođe unučad, a druže se sukladno s propisima Stožera civilne zaštite. Ipak, važno im je da su zajedno iako su on i supruga izbjegavali sve daljnje fizičke kontakte kako ne bi "pokupili" virus. To se, srećom, nije dogodilo pa je Harangozo sada danima angažiran na uređenju Dnevnog boravka. Sve dok ponovno ne budu svi ondje na okupu, kaže, neće mu biti srce na mjestu. "Ne čekamo samo druženje, već i izlete. Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku odobrilo je našoj udruzi Aktivni umirovljenici Osijek projekt za razne izlete. Nadam se da će nam sad to produžiti za tri mjeseca i da ćemo otići na Jankovac i u Orahovicu kako smo prvotno planirali", otkriva prve planove nakon izolacije Harangozo dodajući da su nabavili i štapove za nordijsko hodanje i bicikle, što će svakako obogatiti njihova druženja.

MIROSLAV ŠARIĆ, FOLKLORIST

Posvetio sam se šivanju nošnji i liturgijskog ruha

 

Situacija vezana uz koronavirus utjecala je i na Miroslava Šarića iz Našica, folklorista, zaljubljenika u tradicijsku baštinu i zavičajnu povijest.

Kako Miroslav navodi, od malih mu je nogu interes bio na nekadašnjem životu. Volio je provoditi vrijeme s prabakom i bakama, koje su mu pričale kako se nekad živjelo i što se sve radilo. Nakon što se upisao na folklor, ta je ljubav postajala sve veća. Sedamnaest godina istražuje tradicijsku baštinu našičkog kraja, liturgijsko ruho i zavičajnu povijest. Miroslav je u slobodno vrijeme plesni koreograf kulturno-umjetničkih društava, voditelj tradicijskih radionica, pjevač u crkvenom zboru, a posvetio se i šivanju narodnih nošnji.

 

Kako navodi, u protekla dva mjeseca pridržavao se svih propisanih mjera Nacionalnog stožera civilne zaštite. S popuštanjem mjera i dalje se pridržava nekih preporučenih mjera te iz kuće ne izlazi bez rukavica i maske. S početkom zaraze koronavirusom u Hrvatskoj Miroslav Šarić je morao otkazati sve probe i smotre folklora, seminare i radionice. Također su prekinute sve probe crkvenog zbora. Ostvarivao je minimalne fizičke kontakte te se posvetio šivanju narodnih nošnji i liturgijskog ruha unutar svoja četiri zida. Kako su svi njegovi hobiji i aktivnosti vezani uz etnografiju, folklor, narodne nošnje, liturgijsko ruho i zavičajnu povijest, Miroslav je slobodno vrijeme u izolaciji posvetio i proučavanju stručne literature.

"Vlasnik sam privatne zbirke narodnog ruha te sam se posvetio šivanju kako bih ju upotpunio. Tkanine koje sam kupio prije nekoliko godina napokon su upotrijebljene i sada čekaju dane bez koronavirusa kako bi ih netko odjenuo. Imao sam vremena poslušati i pogledati mnoge audiovizualne snimke koje sam snimao u selima našičkog i slatinskog kraja te pregledavati stare fotografije. Kako sam voditelj HKD-a ‘Lisinski‘ Našice, HKD-a ‘Izvor‘ iz Donje Motičine i KUU-a ‘Voćin‘, osmišljavao sam nove koreografije za buduće nastupe", kaže.

Ističe kako i njemu i svim njegovim folklorašima nedostaju probe te svi željno iščekuju dan kada će se ponovno sastati u društvenim prostorijama i nadoknaditi vrijeme koje nisu mogli provoditi skupa. "Primam mnogo poruka i poziva svojih plesača i svih ljubitelja folklornog stvaralaštva. Svima nam jako nedostaju probe te svi željni iščekujemo ponovna okupljanja, ples, pjesmu i druženja", dodaje. Miroslav navodi kako je radeći ono što voli i u čemu uživa lakše prebrodio dvomjesečnu izolaciju, za koju se nada da je iza svih nas te vjeruje kako će se situacija ubrzo stabilizirati.