Ovih dana, otkako smo na neki način prikovani za kuću, promijenio mi se kompletan bioritam. Ustajem znatno kasnije nego što sam naviknuo, šetnje sa psima su rjeđe i kraće, a hrpa kućnih zaostataka, od generalki u špajzu i drugim nusprostorijama do realizacije planiranih poslovnih obveza, dovoljna je motivacija za ustajanje i poletno rješavanje nabrojenoga. Bar onoga što se može realizirati u ovim, ipak znatno ograničenim, uvjetima rada. Sugrađanima bih poručio da pronađu mir u sebi i da ovo vrijeme karantene iskoriste za osobni rast i ostvare sve ono što su godinama željeli napraviti, ali zbog nedostatka slobodnog vremena nisu mogli realizirati - zarazno optimističan i vedar je Grgur Marko Ivanković, viši kustos Muzeja Slavonije. Priznaje da je i njemu ova sveopća karantena pružila izvanrednu mogućnost da se neplanirano u miru suoči sam sa sobom, da se preispita.

- Na pameti su mi često, u ovim nesvakidašnjim kataklizmičkim trenutcima, tri uokvirena gesla iz Zbirke slobodnozidarskih predmeta MSO-a: ISPITUJ SAM SEBE!, LJUBI SVOG BLIŽNJEGA! i MEMENTO MORI! Ovo je vrijeme upravo idealno za promišljanje i djelovanje prema tim drevnim parametrima - upozorava Grgur Marko Ivanković.

Kao i većina njegovih kolega, ne samo djelatnika MSO-a nego i kulturnjaka uopće, ovo vrijeme koristi za promišljanje o započetim projektima, smišljanje novih. U glavi mu se, kaže, neprestano vrte brojne, razne, ostvarive i neostvarive, ideje.

- Rijetko koja, zbog različitih okolnosti, preraste u pravi projekt, u obliku nekakvog stručnog rada ili muzejske izložbe. Trenutačno kao suradnik na velikom muzejskom izložbenom projektu o osječkom odvjetniku, dr. Hermanu Weissmannu dovršavam segment vezan uz njegove predmete koji se nalaze u Grafičkoj zbirci MSO-a, o kojoj vodim brigu. Riječ je o nevelikom, ali vrlo vrijednom segmentu u sklopu kojega će javnost imati priliku vidjeti rijedak primjer grafičke mape Teatro della Guerra Contro il Turco, koja je tiskana u Rimu 1687., a koju je dr. Weismann darovao našem muzeju još 1932. Usporedo dovršavam dokumentaciju za nekoliko muzejskih zbirki, čiji bi katalozi mogli biti tiskani u sljedećih nekoliko godina - najavljuje Ivanković.

Kako je povjesničar umjetnosti, pitali smo ga za preporuku neke virtualne šetnje, što brojni svjestki muzeji ovih dana nude besplatno.

- Obasuti smo mogućnostima virtualnih obilazaka muzejskih izložbi i stalnih postava, kazališnih predstava i koncerata, omogućen nam je besplatan pristup mnogim knjigama, no nekako sam, možda staromodno, navikao čitati knjigu koju mogu držati u ruci, koja ima ljepotu korica, skladne proporcije, miris tiskare ili nagomilane prašine. U kućnoj biblioteci imam, a, vjerujem, i mnogi od vas, pošlihtane knjige koje su već predugo na čekanju. Ovo vrijeme upravo je idealno za taj užitak čitanja u kontinuitetu, bez učestalih prekidanja zbog kojekakvih bitnih i nebitni obveza - smješka se Ivanković, kojemu je trenutačno u fokusu, a upala je preko reda zbog planirane promocije, knjiga Milovana Tatarina Zvijezda baruna Beckersa Sentimentalna povijest Nutarnjega grada.

- Prepuna je povijesnih podataka o brojnim osobama iz davne osječke prošlosti, kojima je autor podario osobnost, stavio ih u međusobne odnose utemeljene na pomno proučavanom arhivskom gradivu, koje se mnogima čini suhoparno i bezvrijedno, te nam vjerno kontekstualizirao život današnje Tvrđe u drevnim vremenima. Uz uzglavlje mi je uvijek i Béla Hamvas sa svojim knjigama Sciencia Sacra, u prekrasnom prijevodu moje profesorice Jadranke Damjanov, u kojima me neki segment uvijek lansira u druge orbite. Znatan dio vremena odvajam i za proučavanje literature vezane uz različite projekte, a trenutačno mi je u užem izboru i niz knjiga o židovskoj kulturi, što zbog izložbe o odvjetniku Weissmannu što zbog sudjelovanja u međunarodnom projektu o ponovnom otkrivanju židovske baštine - najavljuje.