Kada se netko želi upisati na likovnu akademiju, osim uobičajenih uvjeta za maturante, traži se da kandidat donese mapu svojih radova, to jest slika koje je već bio napravio. Slično je na glumačkoj akademiji, kandidat za upis treba pred komisijom odigrati jednu glumačku ulogu. Kada neki mladac želi zaigrati za neki klub, treba se prvo pokazati na terenu. Ovdje nisu dovoljne neke preporuke ili protekcije, od koga god bile došle. Tu vrijede samo konkretna djela. Tako su jednom prilikom došli k Isusu učenici Ivana Krstitelja i upitali ga: "Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?" Isus ne ulazi u raspravu i dokazivanje, nego jednostavno odgovara: "Pođite i javite Ivanu što ste čuli i vidjeli: Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje." Tako postupa Isus. Puno je propovijedao. Zaredao je svim galilejskim i judejskim gradovima, poučavao je u njihovim sinagogama i u jeruzalemskom hramu. Odlazio je i farizejima i carinicima, razgovarao i sa strancima. Međutim, Isus je usto i svojim djelima potvrđivao svoje riječi. Govorio je: "Ako ne vjerujete riječima, vjerujte mojim djelima." Pomagao je ljudima, liječio njihove bolesti, umnažao kruh, pretvarao vodu u vino, stišavao oluju, zloduhe izgonio. I onda, na vrhuncu svoga djelovanja, Isus je sâma sebe za nas predao. Za nas se krvlju znojio, bio žalostan "sve do smrti", bio je suđen i bičevan, razapet i umro; bio je pokopan i onda je uskrsnuo i poslao Duha Svetoga.

Riječi i djela… Nisu riječi po sebi problematične. One mogu biti i važne i blagotvorne. Problem su isprazne i lažne riječi, one iza kojih ne stoji sam život. Složit ćemo se da među nama ima puno samohvale, sebeljublja i velikih riječi. Biblija


vrlo često govori o tome da vjera treba biti prvenstveno potvrđena djelima: pomoći siromahu, oprostiti uvredu, odnosno činiti drugima ono što bismo htjeli da drugi nama čine. To se koji put može kvalificirati kao bonton, ali zašto ne: lijepe i pristojne riječi, strpljivost u prometu i ispred blagajne, tolerantnost prema nespretnima, gdje god ih susreli… Važno je da budemo čestiti, tolerantni, strpljivi, plemeniti, druželjubivi. Svakodnevno. A najbolje će biti da to pokazujemo prvenstveno u svojoj obitelji, prema svojim najbližima. Ovo predbožićno vrijeme izgleda idealno za to.