Premda je u Hrvatskoj sve donedavno bio potpuno nepoznat, batat je jedna od najvažnijih poljoprivrednih kultura u svijetu. Valja napomenuti da se u prehrani mogu koristiti mladi listovi batata, ali najčešće se koristi zadebljali korijen, koji se može pripremati na mnogo načina.Batat je vrlo bogat mineralima i vitaminima, pa opskrbljuje tijelo važnim antioksidansima, pogodan je za prehranu dijabetičara, a njegovi sastojci štite organizam od srčanih tegoba i začepljenja krvnih žila.
Pustara Višnjica, nedaleko od Slatine, prva je, 2006., ozbiljnije krenula u proizvodnju toga korjenastog povrća, a gostima tamošnjeg restorana među prvima su u zemlji ponuđena jela od batata. Osim Višnjice na području Virovitičko-podravske županije proizvodnjom većih količina batata bave se i Bojan Jurić iz Suhopolja, Stjepan Kolarić iz Španata, Željko Dudović iz Čađavice i Daniel Maras iz Cabune.
Daniel Maras kaže da je prije pet godina slučajno krenuo u posao s batatom. – Prvo sam posadio jedan red od sto metara, onda jedan kilometar, a ove godine 100.000 sadnica na približno sedam jutara, odnosno četiri hektara.

Prilagođavajući se stanju na tržištu, Daniel je mijenjao i proizvodnju. Bilo je to povrće – uzgajao je krastavce, bijeli lik, poslije je pokušao s breskvama, a napokon se našao u batatu. Kaže da je proizvodnja batata i najjednostavnija. Posadi se u svibnju, kad prođe opasnost od mrazova (idealno između 10. i 15. svibnja), i do vađenja u listopadu nema većih poslova: nema prskanja, nema prihrane, nema kultiviranja, nema navodnjavanja, nema bolesti… Trava raste između redova pod folijama, ali ona se može prskati i to je najveći posao. Ima više vrsta batata, neke sorte vade se nakon 90 dana, neke nakon 120 dana.
Maras je ispekao zanat pa zna da na velikim vrućinama batat vegetira, listovi venu kako bi se smanjila površina koju sunce prži, i to je u posljednje vrijeme velik problem. Ali problem može biti i navodnjavanje, jer velike količine vode ubrzaju rast i batat popuca, a onda više nije za tržište.
– Kultura je dobra i prihodna, ali su velika ulaganja. Treba kupiti sadnice i foliju, obaviti osnovnu gnojidbu, treba mnogo gajbi za berbu, a treba i prostorija gdje će se batat skladištiti... Nakon vađenja treba ga tri dana grijati da se “konzervira“, da se stvori zaštitna kožica, pa onda može stajati godinu dana, a one količine koje će se prodati za mjesec-dva ne moraju se grijati.
Daniel Maras prodaje sadnice, onima koji kod njega kupe sadnice vodi proizvodnju i nalazi im tržište. Radi svoja četiri hektara i još ima četiri hektara u kooperaciji.
– Sada imamo naručeno 270 tona batata, nešto na domaćem, a nešto na inozemnom tržištu, što je gotovo dvostruko više nego lani. Poljoprivrednici koji se žele baviti proizvodnjom dobro su došli jer je tržište osigurano, što je možda i najvažnije u cijeloj priči, premda prodaja ovisi o mnogo čimbenika. Kad sam ja krenuo u taj posao, ništa nisam znao i sve sam morao sam otkrivati, a ljudima koji sada kupe sadnice i krenu u taj posao ipak je mnogo lakše.
Osim polaganja folije, gotovo ništa u proizvodnji batata nije mehanizirano. Sadi se ručnim sadilicama, jer prava sadilica mnogo stoji, a iza nje se mora mnogo popravljati. S tri ručne sadilice u jednom danu može se posaditi hektar batata. Vadi se običnim, malo prilagođenim plugom, a onda jedna ekipa skuplja prvu klasu, a iza nje ide druga, koja skuplja drugu klasu. Mnogo je tu ručnog rada.

Trgovački lanci proizvođačima plaćaju batat od 4,20 do 5,50 kuna za kilogram, a ako se uspije sačuvati preko zime i do proljeća, cijena dosegne i sedam kuna. Valja računati i na troškove sušenja i skladištenja, pa treba vidjeti koliko je to isplativo. Maras kaže da je najbolje sačuvati ga i prodati do prosinca ili siječnja, kako bi troškovi bili što manji. On smatra da trgovci imaju previsoku maržu, jer batat koji proizvođačima plaćaju prosječno pet kuna prodaju po 25 kuna, a kad imaju akciju, cijena se kreće od 18 do 20 kuna. Kaže da je i to previše, jer ljudi bi više kupovali kad bi cijena bila od deset do dvanaest kuna.
Prodavači uzimaju velike batate i stavljaju ih u stiroporne plitice, a ako je batat prevelik, jednostavno ga odrežu, umotaju u foliju i nalijepe deklaraciju s podatcima. Postupak pakiranja stoji 1,20 kuna, a batat na mjestu gdje je odrezan trune. Ljudi ga kupe, skupo ga plate, a ako je počeo trunuti, više ga sigurno neće kupovati. Zato Maras predlaže da se batat ne reže, nego da se ponudi kupcima u kutijama (ne samo prva klasa) kako bi svatko sebi mogao odabrati veličinu koja mu odgovara.Neki trgovci prihvaćaju njegov prijedlog, a većina i dalje naručuje po starom. Kaže da s trgovcima nema zadovoljavajuće komunikacije, pa ni razumijevanja za interese proizvođača i želje kupaca. Maras smatra da bi bilo korisno da se proizvođači udruže i osnuju klaster kako bi mogli ponuditi veće količine. Trenutačno se zbog velikih ulaganja na području Virovitičko-podravske županije proizvodnjom batata bavi samo nekoliko proizvođača. Naime, za jedan hektar batata potrebno je približno 40.000 kuna – za sadnice, foliju, ambalažu… S te površine može se zaraditi i više od 100.000 kuna, ali nezahvalno je o tome govoriti jer prinos i dobit ovise o mnogo toga i nisu sigurni. Može se dogoditi da godina bude loša, može se dogoditi elementarna nepogoda, ovisi kakve su sadnice, kakva je zemlja, kakvo je gnojivo.

– Mi smo na Višnjici proizvodnju batata i pokrenuli u većim razmjerima i bili smo među prvim proizvođačima u Hrvatskoj, a svojevremeno i najveći proizvođači batata u državi – kaže Ksenija Plantak, suvlasnica agroturističkog kompleksa i osoba koja je pokrenula cijeli projekt ergele, farme i hotela Višnjica. – Najveći problem u proizvodnji batata je prerada ili iskorištenja druge i treće klase, koje bude od 20 do 40 posto, ovisno o klimatskim uvjetima i tlima na kojima se batat sadi. Kad smo bili veliki proizvođači batata, ostajalo nam je mnogo klase koja tržišno nije bila zanimljiva pa smo tim batatima hranili svoje jelene lopatare. Taj batat trebao bi ići u tjestenine ili u krem-juhe, pa smo pokušavali uspostaviti suradnju s Franckom i s Podravkom, ali tada su reakcije bile spore ili tvrtke nisu prepoznale te proizvode. Zato smo sami krenuli u pripremu programa prerade batata. To će se morati riješiti i tek tada će proizvodnja batata za mnoge biti puno isplativija nego što je sada. Poduzetnica Ksenija Plantak zamjećuje promjenu trenda u gastronomiji i tvrtke sada brže reagiraju na izazove stvaranja novih proizvoda, raste potrošnja, otvorile su se i mogućnosti izvoza. – Rješenje prerade i tehnologije zapravo je poduzetnički izazov, koji je sada kod nas u stand by položaju. Radili smo na tome, pripremali i dokumentaciju za preradu batata pa možda jednoga dana i to dođe na red, ali ovoga trenutka ne možemo se financijski toliko angažirati jer se trenutačno bavimo razvojem stočarstva. Naime, kad je počelo razdoblje korištenja mjera ruralnog razvoja, mi smo odabrali stočarstvo, rekla je Ksenija Plantak. Višnjica d.o.o., tvrtka u grupi, sadi batat na dva hektara te proizvodi najviše sadnog materijala i nešto batata.