Ljudi se redovito žele uklopiti, ići tamo gdje je većina. Tako je to u modi, ali i u nekim životnim izborima. Pa bi onda bilo važno biti "in", pa ćemo onda nešto odbaciti jednostavno zato što je to izišlo iz mode. Nije lako ostati vjeran svojoj ideji, plivati protiv struje. U tom slučaju treba biti jak, treba imati snažan motiv. Zacijelo su slične dvojbe osjećali i prvi kršćani u vremenu apostola. Statistički su bili izrazita manjina. Posve nemoderni. Prezirali su ih Grci jer su u svojim redovima imali i običnih, neobrazovanih ljudi, čak i robova. Židovi ih nisu prihvaćali jer su se "okaljali" primajući u svoje redove "nečiste" Grke i Rimljane. I onda se nužno među kršćanima javlja dvojba: jesmo li stvarno na dobrom putu slijedeći Kristovo evanđelje? Tako Pavao, govoreći o sebi, govori o kršćanima svoga vremena: "Sve do ovoga časa i gladujemo i žeđamo i goli smo i pljuskaju nas i beskućnici smo... Kao smeće svijeta postasmo svačiji izmet sve do sada." A baš u takvim prilikama evanđelist Luka stavlja pred kršćane ove Isusove riječi: "Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo."

To su riječi utjehe, ali i mudre riječi. Kada nešto prihvatim svim srcem, kada za nešto postanem uvjeren, da daje puni smisao mome životu, tada mi nije bitno koliko me ljudi podržava i što drugi o tome misle. Toliki su velikani u početcima bili ludi sanjari, toliki i nisu doživjeli ostvarenje onoga oko čega su se trudili, ali su oni ostali vjerni sebi, onoj Božjoj gladi koju su u sebi nosili.


I mi smo danas u sličnim dvojbama i nevoljama. Svećenici i vjernici će lako moći izbrojiti da je manje ljudi na nedjeljnim misama. Očito je da se neka vjerska stajališta uopće ne obdržavaju, jasno nam je da u mnogim našim odlukama vjerska načela nemaju neku ulogu. Govorimo da se Europa urušava jer se odriče svojih duboko kršćanskih korijena. I onda nas hvata sumnja, pa i tjeskoba. Je li možda ludo da se samo ja i manjina oko mene trudi oko nekih vrijednosti koje su za većinu stvar prošlosti? Nije li možda istina ipak tamo gdje je većina? Ako, na primjer, jednoga dana saborska većina zakonom odluči da djeca mogu eutanazirati svoje stare roditelje koji ništa ne pridonose, hoću li ja biti lud tvrdeći da je to protiv Božjih zakona? Veli Isus: "Ne boj se, stado malo." I on je bio u manjini među onima koji su vikali "Raspni ga!" Za nas je važno da ostanemo vjerni sebi i svojim (vjerskim) načelima, pa makar se činilo da smo manjina. Dobro je da ne izdamo svoje srce. Jer ako se njega odreknemo, što će od as ostati?