Suočeni s ponekim organizacijskim problemima koji su rezultirali otkazivanjem predviđenih programa, organizacijski odbor Osječkoga ljeta kulture promptno je reagirao i pronašao dostojne zamjene. Jedna od njih je i izvedba Brešanove Predstave Hamleta u selu Mrduša Donja, HNK Mostar, a u režiji Ivana Lea Leme i dramaturgiji Dragana Komadine.

Brešanova Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja uvijek predstavlja gotovo siguran uspjeh kako se radi o tekstu koji kombinira univerzalnost tema velikana dramske umjetnosti Shakespearea s izvrsnom dramskom interpretacijom i lokalizacijom Ive Brešana.


Priča o pohlepi, korumpiranosti, spletkama, stremljenju osobnom probitku i okorištavanjem zamaskiranom u ideologije i floskule bila je, jest i bit će uvijek aktualna, bez obzira na prostor i vrijeme. Ukratko, rukovodioci Narodne fronte sela Dalmatinske zagore odlučuju kako je nužno raditi na kulturnom prosvjećivanju naroda te zaključuju kako će postaviti tamo nekog Amleta kojeg je Šimurina (Jelena Kordić Kuret) slučajno gledala u Zagrebu. Kroz razvoj radnje seoski događaji u kojima Joco (Ivan Skoko) optužuje Bukaru (Slaven Knezović) da je pokrao novac iz blagajne, počinju se ispreplitati s postavljanjem Amleta te svjedočimo stvaranju teatra u teatru koji će ubrzo razotkriti gnjilost i učmalost rukovodilaca, ali i cijele zajednice koja se priklanja laži, iako svi znaju da je Bukara smjestio Jocinom ocu.


Lemo je u svom redateljskom konceptu zadržao temeljni dramski predložak, dajući svoj osobni potpis u suradnji s dramaturgom i scenografom (Vesna Režić), pa su tako obavljena manja kraćenja i izmjene. Glavne izmjene očituju se u prebacivanju scene iz društvenih prostorija na seosko gumno pod otvoreno vedro nebo s nekoliko vinskih bačvi, aludirajući na ironiju slobode u socijalističkom kontekstu te poistovjećujući prostor odluka s običnom krčmom. Također su izmijenjeni i radioumetci između scena te su postavljeni u grotesknoj formi s deklamacijama, pjevanjem i plesom, produbljujući utisnuta simbolička značenja. Snažna poruka krije se i na kraju kada se pale sva svjetla, a glumci, obraćajući se publici, repetitivno izgovaraju: Tko je ugasio svijetlo? Lemo je tako s ostatkom tima stvorio funkcionalnu cjelinu kombinirajući dublja simbolična značenja s praktičnošću korištenja scenskoga prostora koja prenosi svevremene poruke i poziva publiku na buđenje. Unatoč dobro osmišljenoj redateljskoj viziji problem predstave leži u ansamblu. Osim Ivice Skoke i Jelene Kordić Kuret koji su uspjeli u kreiranju svojih likova i publici prenijeli emotivnu energiju kroz nepatvorenu kreaciju u svim elementima kazališne umjetnosti, ostatak ansambla nastupio je prilično mlako ne ostvarujući suodnos sa scenskim partnerima, time ne prenoseći energiju na publiku, a često su i pretihi i nerazumljivi. Šteta da je tomu tako, jer je s malo više truda i koncentracije cijelog ansambla predstava mogla biti izvrsna.


U subotu je održana i kazališno-turistička ambijentalna izvedba Tri točke u produkciji Hrvatskog društva kulturnoga turizma, nastala u sklopu međunarodnog projekta Interreg IPA CBC Hrvatska-Srbija 2014.-2020. pod nazivom S.O.S. Subotica Osijek secesijska tematska ruta. Izvedba u autorstvu i režiji Nikoline Baškarad te studenata Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku i brojnih amatera i drugih umjetnika iznimno je zanimljiva i korisna kombinacija kulturnih i turističkih sadržaja koja obogaćuje ponudu Osijeka na najbolji mogući način. Tako će turisti, ali i svi lokalni entuzijasti upoznati povijesne činjenice o značajnim osječkim obiteljima i pojedincima poput Hengla, Sautera, Slavičeka, Axmann i Povischil, a sve to kroz priču i odnose onih koji su uvijek najbolje upućeni - sluga i sluškinja.

Oživljavanje bogate osječke povijesti kroz duhovito-dokumentaristički izričaj u kombinaciji s glazbenom pozadinom i secesijskim građevinama prava je mala poslastica u kojoj će svi posjetitelji uživati.

Alen BISKUPOVIĆ