Na snagu je 1. travnja ove godine stupio novi Zakon o svjetlosnom onečišćenju koji je znatno pooštrio pravila u odnosu prema zakonu iz 2012.

Trenutno se čeka donošenje pravilnika za što je rok 12 mjeseci od stupanja zakona na snagu, a rok za jedinice lokalne samouprave da donesu i usklade vlastite akte i planove je 12 mjeseci od donošenja pravilnika. Zanimljivo je istaknuti kako ne postoji regulativa Europske unije koja Hrvatsku obvezuje na odluke u tom zakonu, a čini se da ni u Europi nisu toliko rigorozni oko "onečišćenja mraka".


Ranko Skansi, dopredsjednik Hrvatskog društva za rasvjetu (HDR), smatra kako su u izradi novog zakona učinjene pogreške, s obzirom na to da u njegovoj izradi nisu sudjelovali školovani rasvjetari, već astronomi u suradnji s Ministarstvom za zaštitu okoliša i energetiku. "Učinjeni su određeni propusti koje moderna industrija ne može pratiti, a, konkretno, riječ je o temperaturi bijele boje svjetla za vanjsku rasvjetu jer industrija ne može proizvesti 2700 K (kelvina) svjetla. Velike kompanije sigurno neće otvoriti novu seriju lampi samo za Hrvatsku s tim zahtjevima, a one bi uostalom koštale puno više nego što koštaju današnje od 4000 K", kaže Skansi te napominje da "nema alternative LED-u jer LED izvor je puno štedljiviji od svih prethodnih izvora".


"Svaka zamjena javne rasvjete radi se s LED-om, no ako je on skup, onda tvrtke koje to financiraju, najčešće kroz europske projekte, na bazi razlike u cijeni potrošnje, odnosno koliko ste trošili do danas i od danas isplaćuju tu tehnologiju, tako da lokalna samouprava daje minimalne iznose za to. Ako zbog cijene nabave rok u kojem se tehnologija isplati bude 15 godina, ni jedna kompanija to neće prihvatiti jer je njima prihvatljiv rok od pet do sedam godina. O pitanju rigoroznosti za ovu vrstu problema smo pioniri u Europi, Talijani na primjer imaju pravila o kojima odlučuju regije svaka za sebe, Francuzi su sa svojim odredbama puno tolerantniji od nas, a slični su nam Slovenci", kaže Skansi. Postavlja praktično pitanje vezano uz uske ulice kakvih ima puno u Istri i Dalmaciji, gdje javna rasvjeta neizbježno "udara" u nečije prozore, ali rješenje svakako nije njezino gašenje, dakle postoje mjesta gdje je nemoguće intervenirati.


Jedna od stavki iz zakona kaže da je "zabranjeno rabiti svjetlosne snopove bilo kakve vrste i oblika usmjerene prema nebu ili prema vodnom tijelu", a to bi u praksi značilo da će se sve podne svjetiljke koje su krasile šetnice, parkove, pa čak i dječja igrališta morati ukloniti, čemu se protive i u HDR-u. Ono protiv čega se bore u HDR-u su billboard reklame, odnosno megaekrani jer su oni daleko prejaki i ne smanjuju svoj intenzitet noću, nego svijetle jednako kao i danju.


"Ja sam producent Festivala svjetla u Zagrebu te sam napravio izračun svjetlosnog onečišćenja tog festivala gdje je puno snopova bilo usmjereno u nebo. Dobio sam rezultat da mi onečišćujemo nebo 13 puta manje nego Mjesec", zaključuje Skansi.


S druge pak strane, Boris Štromar, dopredsjednik udruge Naše nebo - udruga za zaštitu noćnog neba, kaže da zakon nije prerigorozan, nego je preliberalan. "Slovenija ima stroži zakon (točnije, uredbu) još od 2007. godine. Što se tiče korelirane temperature (CCT), ona se odnosi na boju koju emitiraju svjetiljke i dopušteno je do 3000 K, ne do 2700 K. Klasične visokotlačne natrijeve svjetiljke koje su još uvijek najbrojniji tip rasvjete u Hrvatskoj imaju CCT od 1800 do 2200 K, dakle to je industrijski standard. LED svjetiljke (koje su se počele u nas postavljati tek od 2012. nadalje) imaju problem emisije svjetlosti u plavom spektru, što je iznimno štetno za zdravlje, okoliš i sigurnost u prometu, i zato je postavljeno ograničenje na 3000 K. LED od 3000 K je industrijski standard", ističe Štromar.


Međutim, problem se javlja jer su mnogi gradovi i općine krenuli u obnovu javne rasvjete, ali prema "starom modelu", tj. sa svjetiljkama od 4000 K. "Naša industrija rasvjete nije zadovoljna jer ne mogu dovršiti postavljanje neekoloških LED svjetiljki od 4000 K koje bi za pet godina morali ponovo zamijeniti s ‘ekoloških‘ 3000 K. A sad im je i teško opravdati postojeće projekte jer općine vide da su ih vukli za nos. Ograničenje je u prvoj verziji zakona trebalo biti 2700 K, što je industrijski standard za LED svjetiljke koje koristimo kod kuće već godinama, no rasvjetna industrija se umiješala u izradu zakona između dva čitanja i ograničenje je stavljeno na 3000 K", dodaje Štromar.


"Zabrana svjetlosnih snopova bila je jedina zabrana u prvom Zakonu o svjetlosnom onečišćenju koji je na snazi od 2012. U novom zakonu, na intervenciju rasvjetara, došlo je do promjene, tako da su svjetlosni snopovi dopušteni za vrijeme javnih i privatnih manifestacija i zabava. Dakle, u korist industrije rasvjete promijenjena je jedina zabrana koja je postojala u starom zakonu. Sad svi mogu proglasiti da imaju ‘zabavu‘ i ‘privremeno‘ upaliti reflektorske snopove 364 dana u godini, jedan dan ugasiti, i to je dovoljno", kaže Štromar. Smatra kako nije potrebno posebno financiranje usklađivanja javne rasvjete s novim zakonom. "Rok za zamjenu svjetiljki je 12 godina od donošenja podzakonskog akta, što je ukupno bar 13 godina ako se taj akt donese - jer za prošli zakon nije donesen. Od 2012. godine imali smo golemo povećanje svjetlosnog onečišćenja i zamjenu starih svjetiljki LED svjetiljkama, i sad je odjednom problem financiranje. Zamjena rasvjete često se financira prema ESCO modelu, odnosno tijekom 7-8 godina se iz ušteda u potrošnji električne energije otplaćuje kredit za novu rasvjetu", kaže.

Mnogima je problematično tretiranje krajobraznog osvjetljenja, odnosno osvjetljenja trgova, spomenika, parkova i ostalih javnih prostora, za što Štromar predlaže da svjetiljke budu ostavljene nisko i indirektno osvjetljavaju put. "Takvo rješenje bilo bi idealno za našu obalu, da ljudi mogu uživati u romantičnoj šetnji uz more, umjesto da im sterilne LED lampe bliješte u oči kao da su pod stadionskim reflektorima ili u operacijskoj dvorani. Što se tiče pročelja, ista je stvar, trebaju se postaviti sjenila da svjetlost ne bježi u okoliš i ljudima u prozore. Naime, i kod pročelja je dopušteno da svjetla budu usmjerena i odozgor, ali i iznad linije horizonta, samo da svjetlost ne ide sa strane u okoliš", zaključuje Štromar.

Na razini jedinica lokalne samouprave za provedbu zakona bit će zaduženi komunalni redari, a na upit o njihovu educiranju kako bi bili sposobni prepoznati je li javna rasvjeta u skladu sa zakonom, u Ministarstvu zaštite okoliša i energetike odgovornost su prebacili na jedinice lokalne samouprave u čijoj su nadležnosti redari. Inače, ako inspektori iz područja zaštite okoliša i elektroenergetike u provođenju nadzora utvrde ili posumnjaju u povredu propisa, dužni su o sumnji obavijestiti nadležnu inspekciju, odnosno komunalnog redara, dakle komunalni redar je taj koji je ovlašten odrediti mjere i rok za njihovo otklanjanje.