Ovosezonski dramski premijerni program HNK-a u Osijeku završava Feydeauvim vodviljem Buba u uhu. Ova komedija zabune u tri čina vratoloman je uspjeh postigla 1907., kada je prvi put izvedena u Parizu. Priča o nebulozno imućnoj gospođi Chandebise, koja počinje sumnjati u vjernost svojega supruga, pa dane provodi prateći aktivnosti svoje jače polovice, izazvala je oduševljenje i publike i kritike. Posljednji Feydeauv komad koji je igran na sceni osječkoga HNK-a bio je Hotel Slobodan promet, a Buba u uhu u osječkoj produkciji nije bila od 1989., u režiji Voje Soldatovića.

Nakon 30-godišnje stanke ove ćemo ju sezone gledati u režiji Jasmina Novljakovića, uz scenografiju Saše Došen, kostime Jasminke Petek Krapljan, te pod svjetlima koje je oblikovao Tomislav Kobia. Premijera je komada (u prijevodu Vladimira Gerića) 26. travnja. Vremena još imaju, ali već su na pola puta. S obzirom na to da je i njima na probama zabavno, uvjereni su da će im poći za rukom zabaviti i publiku.


- Volim vodvilje jer me to stvarno zabavlja. Zabavlja me ta matematika, iako ne prolazim kroz mnogo vrata, samo kroz jedna. Kao da sam se vratio osnovama - kroz smijeh kaže Vladimir Tintor, čijemu su liku dr. Finachea svi akteri smiješni sa svojim white people problems. Pamtiti tekst, pratiti svoje i korake kolega na sceni kako se ne biste sudarili kad ne trebate, sve je to vještina koju glumac mora svladati.


- Ta otvaranja i zatvaranja vrata su važna jer vodvilj, kao i svaki drugi oblik komedije, zahtijeva izuzetnu preciznost u smislu dobrog tajminga, nema prostora za mnogo razmišljanja jer treba uhvatiti ritam - pojašnjava Vladimir. Dodatni je čar vodvilja upravo u improvizaciji prouzrokovanoj zabunom u koracima kolega na sceni. No toga ne bi trebalo biti, sve treba biti matematički postavljeno unutar minijaturnih scena koje čine cijeli taj komični splet - kaže Tintor.


Gotovo je pet godina prošlo od posljednje premijere u kojoj smo gledali Tatjanu Bertok Zupković. Upravo je za ulogu Dolly u predstavi Ana Karenjina u režiji Dore Ruždjak Podolski osvojila Nagradu hrvatskoga glumišta za najbolju sporednu žensku ulogu u drami. Za povratak na scenu zaslužno je mnogo toga, no svakako je i jedan od čimbenika redatelj Jasmin Novljaković, Tatjanin kolega s Akademije za umjetnost i kulturu, ali i mnogim bivšim i sadašnjim studentima glume, kojima je predavala ili još uvijek predaje.


- Jasmin - kratko i kroz smijeh odaje "krivca" zbog kojega je ponovo na sceni. S kolegom Novljakovićem već je radila jednu predstavu pa zna kako radi. Buba u uhu je vodvilj, jedan od omiljenih Tatjaninih žanrova, kao i sve komedije.


- Sad ću vidjeti jesam li prestara za ovo dvosatno skakanje i trčanje po sceni - na svoj se račun našalila glumica, koja za nekoliko mjeseci puni 48 godina, a kojoj će partneri na sceni biti pripadnici različitih naraštaja - od vrlo mladih kolega te bivših i sadašnjih studenata (poput Antonije Mrkonjić, koja je trenutačno na 5. godini, ali i odnedavno člana asnambla Line Brozića, koji za 15-ak dana puni tek 24 godine, 28-godišnje Selme Mehić, 27-godišnjeg Antonija Jakupčevića ili Ivana Simona, koji je tek na 3. godini i za kojega Tatjana kaže da je vrlo zanimljiv i darovit), do iskusnih i prekaljenih histriona, poput Vjekoslava Jankovića (nedavno napunio okruglih 50), samo koju godinu mlađeg Aleksandra Bogdanovića... Do jučer u studentskim klupama, danas partneri na sceni.


- Nemam tremu, tomu ih i učimo. To je trening, moraju ući u proces - pojašnjava izv. prof. art. Tatjana Bertok-Zupković, koja je još kao studentica završne, tada 4. godine akademije, ušla u ansambl HNK-a u Osijeku i od te 1995. do 2007. utjelovila doista brojne uloge. Do 2015. bila je na pola radnog vremena u HNK-u, a na pola na Akademiji. Prije nepune četiri godine potpuno se posvećuje studentima, no ipak povremeno stane i na prave kazališne daske.


- Kazalište je moja prva ljubav, no s godinama mislim da je pošteno neke stvari postaviti na svoje mjesto i odrediti prioritete, vidjeti gdje i što i kako mogu. U jednom mi je trenutku, moram priznati, postalo jako naporno. Bila sam pola u kazalištu, pola na Akademiji i uz niz drugih elemenata koji su se dogodili, bilo mi je sve to previše. Mislim da je vrijeme da i mladi preuzmu lopticu. Ja sam u godinama kada sam glumački vrlo zrela, a nema uloga u literaturi. U nekakvom sam džepu da nisam ni za babe, iako sam ih igrala i prije desetak godina, ali ni za mlađe više nisam. No nije to problem, scena je ionako druga zbilja pa još možemo proći - vragolasto se nasmijala uvijek vedra Tatjana priznajući da se u HNK-u još uvijek osjeća kao kod kuće jer - nije zapravo iz njega ni otišla. Glumačku, scensku kondiciju održava igrajući svoje stare role.


Iako među najmlađima i svakako onima koji su posljednji zakoračili u ansambl, Antonio Jakupčević polako, ali sigurno, nanizao je pozamašan broj uloga. Kao honorarac Antonio je u vrijeme studija počeo dobivati uloge prije četiri godine. Sada je stalni član ansambla, nakon što je i SOR odradio. Priznaje da uloge nije brojio, a one su u početku bile, primjereno, manje. Za prvu je ‘kriv‘ njegov tada profesor, sada partner na sceni, Vjekoslav Janković, koji ga je preporučio.


- Uslijedile su Tri sestre pa Jedan čovjek, dva šefa, potom Krvavi svatovi... zapravo, u gotovo svakoj sam predstavi - zadovoljan je Antonio. Vodvilj mu je najdraži žanr, premda pun kojekavih zanatskih zamki. Možda se čini lako i svima je taj žanr drag, ali nikako im to nije odmor, dapače.


- Volim brze komade, kada se promjene događaju jako brzo i kada nema vremena za promišljanje što i kako. Feydeau je komad napisao fantastično, nema dvojbe što u kojoj situaciji bitno. Moj lik, primjerice, ima govornu manu, za što mu liječnik daje uređaj s pomoću kojega otklanja svoj nedostatak. Naravno, on tu spravicu izgubi pa nastaje zbrka, jer Camillea nitko ne razumije - ističe Antonio. Ni on, priznaje, treme nema zbog bivših profesora s kojima je sada u istom procesu. Nekoć su oni njih gledali u stvaralačkim trenutcima, a sada ih gledaju dok rade to isto.


- Zanimljivo je i učim od njih. Profesoru Novljakoviću bio sam jedan od prvih studenata s kojima je radio predstavu - ponosan je Jakupčević, kojemu upravo teče 2. godina ugovora u HNK-u. dobro mu je jer je već svašta odigrao i planira tu ostati još neko vrijeme.
U ulozi Victora-Emanuela Chandebisea gledat ćemo Miroslava Čabraju, Camille je Antonio Jakupčević, Tournel Vjekoslav Janković, a dr. Finache pak Vladimir Tintor. Carlosa će utjeloviti Aljoša Čepl, Augustina Armin Ćatić, Lino Brozić bit će Etienne, a Ivan Simon će biti Rugby. Baptistin je Aleksandar Bogdanović, Raymonde Chandebise povratnica Tatjana Betrok Zupković, Lucienne Sandra Lončarić, Antoinette će utjeloviti privremena članica ansambla Selma Mehić, a uloga Eugenie ima dvije alternacije - Antoniju Pintarić i Antoniju Mrkonjić.