U gruntovnici jasno piše da ovaj ili onaj posjeduje neku kuću, da je njezin vlasnik. Međutim, moglo bi se reći da je on tu kuću samo unajmio na određeni broj godina. Kako? U najboljem slučaju do vlastite smrti, a nakon toga netko drugi postaje vlasnik.

Ništa, ali baš ništa nije naše trajno vlasništvo. Svi to jako dobro znamo, ali se redovito ponašamo kao da tomu nije tako. Zato Pavao veli: "Domovina je naša na nebesima." U prijašnjim su vremenima propovjednici pretjerivali govoreći o strašnim paklenim mukama u koje će upasti grešnici koji uživaju slasti ovoga života. Zato su naglašavali trajnost i savršenost nebeskih radosti, a sve su ovozemno smatrali prezira vrijednim. Ako je tomu tako, koji opće ima smisao napredak ljudske civilizacije i sva tehnička i ina iznašašća od kotača pa do svemirskih brodova? Trebamo li se svrstati u dva tabora: s jedne strane one koje ovaj svijet uopće ne zanima i one koji se trude raditi i unaprjeđivati naš život.


Biblija nam daje trijezan odgovor. Treba samo strpljivo čitati i povezati određene dijelove. Tako isti Pavao, koji veli da nam je domovina na nebesima, ovako govori o jelu, piću i svemu onome što nam je za život potrebno: "Svako je Božje stvorenje dobro i ne valja odbaciti ništa što se uzima sa zahvalnošću jer se posvećuje riječju Božjom i molitvom." Tako je i Isus jeo i pio, išao na gozbe i na svadbu, ali je u isto vrijeme naglašavao da čovjek ne živi samo o kruhu. U svome nauku i u svome djelovanju ostao je dosljedan sve do predanja vlastitoga života.


Mudar čovjek je zahvalan za sve lijepo u vlastitom životu. Raduje se malim i velikim stvarima, sretan je zbog vlastite obitelji i prijatelja koji ga vole i poštuju, veseli se pobjedi svoje nogometne momčadi... Živi kao i svaki drugi čovjek. Međutim, mudar čovjek, Božji čovjek u isto vrijeme zna da "ne živi čovjek samo o kruhu". Zato će se truditi oko dobra i onda kada se to ne isplati, zato će - poput Isusa - prihvaćati životne nedaće, vjerujući da je naša trajna i konačna domovina na nebesima. Upravo te Pavlove riječi ja često čitam na sprovodima i vjerujem da su na utjehu tugujućima i na poticaj svima ostalima.