Kultura
NAJPOPULARNIJA OPERA U HNK OSIJEK

Van Rensburgova je Carmen predstava koju je na osječkoj pozornici vrijedilo čekati 17 godina
Objavljeno 26. studenog, 2018.
I kada počne, još je uvijek teško spoznati razmjere čarolije koja vas čeka

Punih je 17 godina prošlo od prošle inscenacije Bizetove Carmen na sceni HNK-a u Osijeku, kada je naslovnu junakinju utjelovila Martina Tomčić, a režiju je potpisao Petar Selem. Deseta, koja je otvorila glazbeni dio repertoara 112. sezone u Osijek je donijela neke nove vjetrove, moderne tehnologije i inozemnu autorsku ekipu. Na čelu joj je redatelj i scenograf Kobie van Rensburg iz Južnoafričke Republike, tenor s dugogodišnjom pjevačkom karijerom, koji posljednjih godina režira na europskim pozornicama. Uz njega se čelništvo HNK-a odlučilo na radikalan korak: predstavu bez scenografije! Ili bolje reći: scenografije za koju nisu zakucali ni jedan čavlić! I isplatilo se, sudeći prema onom što se moglo vidjeti u petak i kako je reagirala publika. Upravo su redateljev izlazak na pozornicu na kraju nagradili najglasnijim pljeskom i povicima, brojni izvođači, kao i publika!
Filmska dinamika
Zasluženo, jer Kobie van Rensburg itekako je približio osječki HNK europskim i svjetskim pozornicama. Učinio je to ne udaljivši uglavnom tradicionalnu osječku publiku od onoga na što je naviknuta gledati/slušati, nego im samo ponudivši koncept, koji je u jednu ruku jednostavniji, jer nema već spomenute masivne scenografije, a samim tim je i predstava mobilnija, jeftinija u startu, dinamičnija i brža, jer nema izmjena scena, pa je sve nalik na film.
Sjajan je učinak postignut projekcijskim platnom, što sceni daje 3D dojam i dubinu, koja se mijenja ovisno o mjestu na kojem sjedite. Bogatstvo scene postignuto je ili fotografijama ili kratkim videosnimkama, čime je varijabilnost prizora porasla u odnosu prema klasičnoj scenografiji. Dobiven je i dojam živosti - ptice koje lete, snježne pahuljice koje padaju upravo koliko treba ili, pak, sjemenke maslačka koje prigodno lebde dok Don José (kojega je sigurno i samouvjereno utjelovio ljubimac osječke publike Domagoj Dorotić) i njegova djevojka Micaëla (u fenomenalnoj interpretaciji Haeran Hong, koju je publika nagradila ovacijama, bez zadrške i podjele, za razliku od ostalih izvođača, koji su neke oduševili, a neke baš i nisu) razgovaraju o ljubavi, koja je na zalasku. Prednost je i što samo promjenom svjetla (koje iza platna izgleda posebice toplo i raspršeno) i klikom na računalu u sekundi scena s trga postane unutrašnjost zatvorske ćelije, a da se solisti, zbor, plesači nisu morali ni pomaknuti.
Čestitke kostimografu
Escamillo je bio Dalibor Hanzalek (jedini bez alternacije), kao Zunigu smo uživali slušati Berislava Puškarića, Moralés je bio Robert Adamček, jednoga od krijumčara - Remendada utjelovio je Ladislav Vrgoč, a Dancairo je bio Zvonimir Ivanović. Vrckaste su Ciganke bile Katarina Toplek i Mirna Vidović.
Dojmu općeg sklada svakako su pridonijeli kostimi Nevena Mihića. Od Carmen (u premijernoj podjeli slušali smo Irenu Parlov, za koju strani kritičari s pravom kažu da vlada scenom, a tako je bilo i ovaj put, uz ravnopravan prinos i ostalih solista, posebice onih u glavnim ulogama), koja je osvajala svakim novim pojavljivanjem. U prvoj ju je sceni Mihić odjenuo u gotovo bijelu opravu, ispod koje je diskretno (ako je to prava riječ kada je Carmen u pitanju) provirivala crvena podsuknja, simbolizirajući njezinu vatrenu narav. Pristajali su Nevenovi krojevi ne samo vitkoj i zanosnoj Ireni Parlov nego i Haeran Hong, ali i svakoj članici zbora, plesne skupine, ističući njihove zamamne pojave. Toliko članova ansambla i toliko preodijevanja, a svaki put besprijekorno. Svaka čast, Nevene!
Na konferenciji za novinare koreograf Vuk Ognjenović naglasio je da kostim upotpunjuje scenski pokret i obrnuto. Ovdje je to itekako došlo do izražaja. Sigurno prilog tomu daje i činjenica da je Neven Mihić nekoć bio član Plesne skupine ovog HNK-a, pa i sam zna koliko je bitno imati kostim koji ne sputava, nego pokretu omogućava da dođe do punog izražaja.
Orkestrom, zborom, solistima - ravnao je Filip Pavišić, ponosan što zasluga za ovu predstavu i suradnju s gosp. van Rensburgom pripada njemu. Korepetitori su Igor Valeri i Damir Šenk.
I kada predstava počne, zastor se digne, začujete poznate zvuke, još je uvijek teško spoznati razmjere čarolije koja vas čeka.

Narcisa Vekić

Brevisice
VIZUALNO I GLASOVNO POJAČANJE
Kobie van Rensburg

redatelj/scenograf

Odaberemo li komad star 200 godina, moramo vjerovati da je poruka i danas relevantna za javnost, a moramo ga postaviti tako da to i pokažemo. To ne znači uvijek “ažuriranje” djela.
Iznimne masovne scene iza platna
Masovne su scene iza platna dobile iznimnu dimenziju. Najviše se to odnosi u prizorima u kojima su se solistima i zboru pridružili Vokalni ansambl Brevis (voditeljica Antoaneta Radočaj-Jerković) i dio Dječjeg zbora Osječki zumbići (voditeljice Majda Milinović i Anja Papa), a koji su svemu dali uvijek dobrodošlu mladenačku vedrinu, uz dječju razigranost i lepršavost. Svojim svježim glasovima i pojavama bile su Brevisice prava vizualna i glasovna podrška zboru, ekipi i predstavi. A tek ponos na licima i jednih i drugih što su dijelom ovako lijepoga projekta, koji osječki HNK gura naprijed u budućnost. ​Predstava je ovo od koje je malo tko znao što očekivati, s obzirom na najave, koje su - razumljivo - uvijek optimistične, pozitivne, obećavajuće.
Možda ste propustili...

PREDAVANJA UZ IZLOŽBU "NEKA JEDU KOLAČE?" U UMJETNIČKOM PAVILJONU

Poticaj na savjesnije raspolaganje hranom

RADIONICA UMJETNIČKE KERAMIKE

Umjetnici i studenti izlažu bok uz bok

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

HUMANITARNA LIPANJSKA OPERNA NOĆ

Nikad veći odaziv publike i donatora

2

ZORAN ŠIMUNOVIĆ PRIJE UMJETNOSTI ZAVOLIO JE MOTORE

Umjetnici su ljudi velikoga ega i s nekima je teško surađivati

3

U IZLOŽBENIM DVORANAMA KNEŽEVE PALAČE U ZADRU

Nadrealni svjetovi Salvadora Dalija