Dok su u zapadnoeuropskim zemljama (u pravilu) tržnice posustale pred globalnim trendovima suvremenog trgovanja, kao što su trgovački centri, u nas su one zadržale mjesto i ulogu kao najkraći lanac ponude i potražnje hrane ruralne i urbane Hrvatske.Stranci iz zemalja koje su izgubile njihovu tradiciju kažu kako nismo ni svjesni kakvo smo vrijedno blago sačuvali. A sačuvati tržnicu znači sačuvati domaću, lokalnu proizvodnju hrane, sezonalnost voća i povrća koju su veletrgovine potpuno poremetile, najbrži je to put od branja do prodaje.
Prema podacima Udruge hrvatskih tržnica (UHT) u RH je stotinjak tržnica, što je za naše potrebe dovoljno. Rade svakodnevno, 2-3 puta ili jednom tjedno ili se to povezuje s nekim tradicionalnim sajamskim danom.
U UHT-u, u čijem je članstvu 36 tržnica i pokrivaju potrebe dva milijuna stanovnika, upravo uz sajmenu tradiciju, sajmene dane i povezuju nastanak tržnica u nas.
- Sajmeni dani s vremenom su odlukama gradskih vlasti pretvarani u tržne dane, a potom su nastajale tržnice koje su u RH u sto godina doživjele znatan infrastrukturni skok - kaže stručni tajnik UHT-a Miljenko Ernoić. Pokrivenost Hrvatske tržnicama je dobra, ocjenjuje, no dobru umreženost ne prati i adekvatna iskorištenost.
- To je mnogo veći kanal izravne prodaje domaće hrane nego što možemo pretpostaviti. Imate li tržnicu sa svom infrastrukturom, a ona se koristi samo pokoji dan tjedno, onda je to slaba iskorištenost - kaže Ernoić, zauzimajući se za masovnije korištenje ponude hrane "trbuha grada", misleći pritom na velike potrošače kao što su bolnice, starački domovi, škole… U nas su tržnice uglavnom u vlasništvu lokalne samouprave, 10 % ih je u koncesiji, a samo je jedna, u Zagrebu, privatna. I u Đakovu Gradskom tržnicom u ime Grada upravlja njegov komunalac Univerzal. Među najstarijim je članicama UHT-a. - To znači imati na vrijeme sve bitne informacije iz branše, ali i pouzdanog partnera s kojim rješavamo probleme, zahvaljujući tehničkoj i pravnoj podršci. Nismo sami, nego u svemu zajedno. Sve se članice UHT-a međusobno podržavaju i dijele i probleme i uspjehe - navodi voditeljica Univerzalove PJ Tržnica Ivanka Vargić.
Referirajući se upravo na nedavni sastanak Vijeća UHT-a u Đakovu, kaže da je jedan od planova za poslovnu 2019. istaknuta modernizacija i opremanje naših tržnicâ kao mjesta izravne prodaje lokalne hrane i to sredstvima EU-a, a što bi bio novi veliki uspjeh.
– Nakon isteka koncesije Grad Rijeka zatražio je povrat tržnice sebi, držeći ju bitnom komunalnom uslugom, što tržnice i jesu, a stratešku važnost potvrdile su i u ratu - kaže Ernoić. Strateški su bitne i za OPG-ove, njihovu proizvodnju i mogućnost plasmana njihove proizvodnje hrane. Stoga je UHT prije 11 godina pokrenuo projekt Seljačke tržnice, certificiranja OPG-ova što prodaju na njima, a u što je dosad ušlo 16 gradova i oko 650 OPG-ova. Uz promociju, marketing… za sudionike, projekt prati i vizualni identitet koji stječu njegovi dionici – oznaka “Proizvodi hrvatskog seljaka”.- Time se odmah zna da su oni izravni proizvođači hrane koju prodaju na tržnici. Time se daje i dodatna vrijednost, prepoznatljivost tim proizvođačima hrane - dodaje Ernoić.
- I Đakovo je jedan od gradova koji ovim projektom svake godine lokalnim OPG-ovima dodjeljuje certifikate iza kojih stoji potvrda i jamstvo kvalitete. Na Gradskoj su tržnici u ovoj sezoni svakoga tjedna 53 domaća proizvođača, nudeći hranu iz vlastitog uzgoja, dobro prepoznate od kupaca - kaže Vargić.
– Certifikat je jedinstven za cijelu RH, zaštitili smo jedinstvenu oznaku ‘Proizvodi hrvatskog seljaka‘, jer od tržnice nema bolje i izravnije ponude u gradu za proizvode malih OPG-ova - dodaje Ernoić. Certificirani OPG na đakovačkoj Tržnici je i onaj Blaženke Škorvage, čija su osnovna zamjerka slučajevi prodavača koji kupe tuđu robu i prodaju "pod svoju".
– Nama, istinskim proizvođačima, ruše ugled - negoduje Škorvaga. To je i najčešća pritužba kupaca Savjetovalištu za potrošače u Osijeku.
– Uglavnom nema pritužbi potrošača na tržnice, jedino znaju sumnjati u neke proizvođače da ponuđena roba nije njihova, iz vlastitog uzgoja, nego kupljena u trgovačkom centru, a što je zavaravajuća poslovna praksa. No, generalni je stav da naši građani više vjeruju prodavačima na tržnici nego centrima - kaže pravna savjetnica u Savjetovalištu Dunja Mak. UHT ulaže napore da nadležna ministarstva tržnicama daju adekvatnu pozornost i mjesto jer su, kako kaže Ernoić, čvorišta domaće, lokalne hrane. U međuvremenu, RH je preživjela pravi cunami otvaranja trgovačkih lanaca koji su tržnicama oduzeli velik dio kolača.
– Tu gradovi pa ni država nisu imali jasnu politiku. Jedna Austrija odredila im je broj po broju stanovnika. No nekako smo im se uspjeli othrvati, dio kupaca vratio se tržnici, sezonskoj i poznatoj robi, ali sada je neko razdoblje koje nije razvojno - ocjenjuje Ernoić i dodaje da se na tržnicama godišnje ostvaruje 3-4 milijarde kuna prometa, a ostvaruje ga u širem smislu oko 60.000 osoba.
- To je lijepo poduzeće. Zapravo, naše tržnice najveći su, disperzirani trgovački lanac - zaključuje Ernoić. UHT će, najavljuje, ministarstvima gospodarstva i poljoprivrede predložiti da se napravi jedinstveni zakon o tržnicama na malo i program njihove obnove.
Suzana Župan