Zvuk konjskih kopita uskoro bi mogao iščeznuti iz austrijske prijestolnice, jer je bečka gradska uprava odlučila pokrenuti pilot-projekt testiranja novih potkova načinjenih od čelika i plastike. Željezne potkove koje su konji do sada nosili oštećuju asfalt i kaldrmu u 1. bečkom okrugu, a to grad na godišnjoj razini plaća 5,2 milijuna kuna, odnosno 700.000 eura.

Nove potkove četiri je mjeseca isprobavalo 25 konja. Neke su zbog brzog trošenja morale biti zamijenjene vrlo brzo, a glavna zamjerka fijakerista svim plastičnim potkovama nedostatak je tipičnog zvuka konjskih kopita, zbog čega su fijakeri manje zamjetni i turistima i ostalim sudionicima prometa, ističu u priopćenju iz Inozemnog ureda grada Beča u Zagrebu. Fijakeristi i veterinari sada su u fazi evaluacije svih testiranih potkova, a nakon odluke koje će se potkove ubuduće koristiti i policijski bi konji u Beču mogli dobiti "novu obuću".
Fijakeri u Beču postoje od 1693., a sama riječ "uvezena" je iz Pariza, gdje je od 1662. ispred hotela u ulici sv. Fiacra (Rue de Saint Fiacre), bilo stajališe kočija za najam, poduzetnika i trgovca konjima Nicolasa Souvagea, koje su Parižani zbog ulice nazvali fijaker. Danas u Beču postoji 160 koncesija s 320 konja koje su podijeljene na oko 40 poduzeća.
U Zagrebu je posljednji fijaker, kao dio javnog prijevoza, prometovao sve do početka 1960., a putnike je čekao ispred Glavnog kolodvora. Njegov vlasnik bio je Trnjanc, koji je kuću sa stajom imao pokraj novosagrađene gradske vijećnice na današnjoj Vukovarskoj. On i njegovi konji još su nekoliko godina odolijevali modernim vremenima, no maknuli su ih s travnjaka ispred vijećnice, pa je tako nestao posljednji zagrebački fijaker.H