Ooohoho, kakva je to pobjeda Hrvatske! Sigurno jedna od najvećih u povijesti. Razbili smo Argentinu iako se susret dugo lomio. Velika je to bitka, ali dobili smo je na kraju posve zasluženo.

Taktički je Hrvatska odigrala gotovo savršeno. Posve smo ukočili najboljeg na svijetu Lea Messija, ali što je još važnije imali smo jasnu ideju kako napasti. Ako je netko očekivao vatromet od te utakmice grdno se prevario. Ulog je jednostavno bio prevelik pa se igralo oprezno. Obrane visoko postavljene, igralo se na kost, bez pardona i čekala pogreška. Hrvatska je napravila jednu u prvom dijelu kada je Subašić bio neodlučan u izlasku na loptu koju je gradio Lovren, ali i u tom prvom dijelu imali smo bolje prilike bez obzira što je u igri u početku bilo grča. No, kad smog a se konačno oslobodili, kad smo “pustili nogu” vidjelo se koliku snagu imamo u sredini terena. Izbornik Zlatko Dalić se na teren, protivno svim najavama, poslati Marcela Brozovića. Odlučio se umjesto tehnike (Badelj) za brzinu i energiju. I pogodio. Messi je bio izoliran bez da je bilo previše kontakta s njim. Ipak, partija šaha jako je dugo trajala, obje su reprezentacije napadale visoko, pa se loptu (pre)često vraćala vratarima i bilo je pitanje trenutka kada će jedan od njih pokleknuti. Srećom, bio je Caballero. Poklonio nam je prvi pogodak i onda je sve postalo lakše. Argentinski izbornik Sampaoli morao je ući u ono što ne voli – rizik. I Hrvatska je to iskoristila, dokrajčila suparnika, te mu nanijela jedan od težih poraza. Hrvatska je opet bila momčad. Prava, ozbiljna momčad koja suparnicima baš tjera strah u kosti. I Luka Modrić, također. On je apsolutni kralj sredine terena. Svaka njegova ideja i lopta imaju smisla, a onda još i zabije ključni čavao u argentinski lijes.

Neću reći kako ovo miriše na ’98. jer je još prerano. Dalek je put do postolja, ali nakon 20 godina, baš nakon te čarobne francuske 1998. prvi put ćemo zaigrati u drugom krugu Svjetskog prvenstva. Osigurali smo vjerojatno i prvo mjesto u skupini, ali ono što je najvažnije Hrvatska izgleda vrlo obećavajuće. Nemojte tražiti spektakl jer na World cupu on znači samo jedno – rezultat. Hrvatska je pragmatična, Hrvatska je jaka, a može sigurno igrati još bolje. Uvjeren sam kako će forma još rasti zajedno sa samopouzdanjem. No, pustimo sad to. Ovo je noć u kojoj treba slaviti. Fantastična noć u kojoj će u Hrvatskoj i Nižnjem Novgorodu gorjeti “vatre pobjede”, kako se poetično izrazio stari dobri osječki roker Panta Lešina. Nadam se kako će još dugo gorjeti na ovom Mundialu jer Hrvatska je svojim igrama i rezultatima itekako raspalila navijačku maštu. Nakon Argentine u zraku ostaje samo jedno pitanje. Kako smo daleko spremni ići na ovom Svjetskom prvenstvu? Dalibor KELER